Rev-x-1105/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1105/11-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv prvotuženika C. o. d.d., Z., Podružnica V., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z. i drugotuženika V. d.o.o. V., kojeg zastupa Ž. G. R., odvjetnica u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-617/07 od 1. ožujka 2011. kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1548/99 od 22. svibnja 2006., u sjednici održanoj 15. listopada 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija prvotuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je prvotuženiku platiti tužiteljici iznos od 200.000,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude tj. od 22. svibnja 2006. do isplate.

Drugotuženiku V. d.o.o. V. naloženo je platiti tužiteljici 173.233,86 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2006. do isplate.

Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži još 3.200,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom kao i dio zahtjeva kojim tužiteljica traži zateznu kamatu na iznos od 254.833,86 kn od 1. studenog 2005. do 22. svibnja 2006. Prvo i drugotuženicima naloženo je nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 142.789,60 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe prvo i drugotuženika te potvrđena prvostupanjska presuda osim u dijelu koji se odnosi na trošak tužiteljice u iznosu od 16.018,60 kn, a u tom dijelu drugostupanjskom presudom zahtjev tužiteljice je odbijen. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba prvotuženika C. o. d.d. ta stranka je podnijela reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presude nižestupanjskih sudova ukinu ili preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je kuća tužiteljice u V., … srušena uslijed eksplozije plina, tom prilikom da je nastala velika materijalna šteta, a u nesreći je teške ozljede zadobila i tužiteljica koja tužbenim zahtjevom traži naknadu materijalne i nematerijalne štete.

Utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo zbog propuštanja plina iz podzemnog voda plinovoda pored kuće tužiteljice (koja nije bila korisnik gradskog plina), uslijed čega je došlo do nekontroliranog nakupljanja zemnog plina u kući tužiteljice.

Naime, do prodora plinu u kuću došlo je zbog propusnog mjesta u vanjskim instalacijama kroz pukotine temelja kuće uočene na uviđaju ili ispod temelja kuće ako nisu izvedeni u propisanoj dubini. Zaključeno je da se plin nakupljao u dnevnoj sobi u kojoj se dogodio centar eksplozije, koja soba je najbliža propusnom mjestu, pa je prilikom iskrenja pri izvlačenju kabela kućanskog uređaja iz utičnice električne energije, došlo do eksplozije.

Uzeto je u obzir da otvoreni ventil na štednjaku s plinskom bocom koji se nalazio u kuhinji tužiteljice može biti uzrok nesreće, međutim, zaključeno je da je vjerojatnost za takav tijek događaja znatno manja od uzroka koji je na kraju utvrđen kao relevantan. Naime, ocjenjeno je da otvoreni ventil s navikom nezatvaranja, propusnost na holenderu plinske boce, te nađena prazna boca, može imati za posljedicu trajno istjecanje plina u kuhinju odmah nakon montaže nove boce pa sve do ispražnjenja, dakle, da je moguć prodor i nakupljanje plina u dnevnom boravku iz plinske boce, ali da je stvaranje eksplozivne smjese uvjetovano i njenim istovremenim postojanjem u kuhinji, pa bi bilo teško u okolnostima trajne propusnosti i drugih izvora paljenja objasniti raniji izostanak eksplozije i praznu nađenu bocu.

Dakle, zaključeno je da je uzrok eksplozije plin iz instalacija vanjskog plinovoda, šteta da je rezultat neodržavanja tih instalacija od strane drugotuženika kao ovlaštenog distributera plina koji je propustio održavati instalacije, te da kao osiguratelj odgovara i tuženik C. o. d.d. do ugovorenog iznosa od 200.000,00 kn.

Radi utvrđivanja uzroka eksplozije tijekom postupka kod prvostupanjskog suda obavljena su tri vještačenja.

Sudski vještak S. Č. je iznio mišljenje da je uzrok eksplozije istjecanje plina iz plinske boce koja je neispravno bila priključena na plinski štednjak, a Centar za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić", te vještak N. L. mišljenja su da je vjerojatnija mogućnost da je do eksplozije plina došlo uslijed istjecanja plina iz vanjskih instalacija te prodora i nakupljanja plina u kući tužiteljice.

Prvostupanjski sud je ocijenio nalaze i mišljenja navedenih vještaka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), te zaključio kao što je već navedeno, da je uzrok istjecanje plina iz vanjskih instalacija, a nije prihvaćeno mišljenje vještaka S. Č. jer je njegovo mišljenje o uzroku eksplozije zapravo njegova pretpostavka koja se ne temelji na konkretnim činjenicama (nije utvrđeno da bi plin iz plinske boce bio neispravno priključen na plinski štednjak).

Dakle, i vještaci N. L. i Centar za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" ne otklanjaju potpuno mogućnost da je do nakupljanja plina u kući tužiteljice došlo zbog neispravnosti plinske boce, međutim, smatraju da je "moguć i najvjerojatniji uzrok eksplozije propusnost na priključku zemnog plina".

Dakle, temeljem svega izloženog prvostupanjski sud je zaključio da je drugotuženik kao imatelj opasne stvari (plinske instalacije) bio dužan vršiti preglede plinskih instalacija kao pravna osoba koja se bavi distribucijom plina, te da pri tome nije odlučno što tužiteljica nije bila priključena na te instalacije niti je registrirana kao potrošač.

S obzirom na zapaljivost i eksplozivnost plina instalacije radi opskrbe plinom predstavljaju povećanu opasnost za okolinu pa je prvostupanjski sud zaključio, očito imajući u vidu odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i dr. – dalje: ZOO) da je prvotuženik odgovoran za štetu kao osiguratelj drugotuženika.

Revizija se pretežno sastoji od razmatranja revidenta koja se odnose na uzročnost štetnog događaja, ocjenjuje izvedene dokaze na način drukčiji nego što je to učinio prvostupanjski sud, međutim, po ocjeni ovog revizijskog suda, iako nije moguće isključiti plinsku bocu u kući tužiteljice kao moguć izvor eksplozije, znatno je vjerojatnija mogućnost da je do eksplozije došlo zbog prodora plina iz vanjskih instalacija, pa je osnovano zaključeno da oba tuženika odgovaraju za štetu.

U konkretnom slučaju radi se o činjenično vrlo složenom predmetu pa treba istaknuti da, razmatrajući pojedine sporne momente u činjeničnom kompleksu ovog predmeta sudovi su se odlučili za ona rješenja za koja su ocijenili da za njih pretežu razlozi koji proizlaze iz dokaznih sredstava, a razumljivo je da, s obzirom na ograničene spoznajne mogućnosti, nikada nije moguće dostići u pogledu utvrđenih činjenica razinu potpune izvjesnosti već samo razinu (u najboljem slučaju) visokog stupnja vjerojatnosti.

Zbog toga, određene dileme o valjanosti ocjene dokaza i o činjeničnim zaključcima sudova, ukoliko te dileme ne prelaze neku veću mjeru, ne mogu višim sudovima biti temelj za zaključak o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa niti povredu odredbe čl. 8. ZPP.

Dakle, razlozi u pravnom lijeku (revizija) kojima se osporava valjanost utvrđivanja odlučnih činjenica moraju biti takvi da u vrlo velikoj mjeri dovode u pitanje činjenične zaključke prvostupanjskog suda, a u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog revizijskog suda revident u tome nije uspio.

U svojoj reviziji prvotuženik prigovara i to da je vještak N. L. ukazao na propuste učinjene prilikom ispitivanja propusnosti plinske boce zbog čega se ne može sa sigurnošću isključiti curenje plina iz boce kao uzrok eksplozije. Revident ističe da vještak na kraju zaključka svog nalaza izričito navodi da bi se plinska boca kao izvor nakupljanja plina i uzrok eksplozije mogla isključiti samo ako bi se dokazalo da slika na str. 211 spisa prikazuje upravo bocu snimljenu pri uviđaju, a da prvostupanjski sud nije ni pokušao utvrditi navedenu činjenicu.

Na opisani način revident prigovara da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a zbog tog razloga ne može se revizija s uspjehom podnijeti.

Treba naglasiti i to da okolnost da tužiteljica nije registrirana kao potrošač niti je bila priključena na plinsku mrežu nije odlučna jer je tuženik, kao ovlašteni distributer plina obvezan vršiti preglede svih plinskih instalacija.

Dakle, ovaj revizijski sud prihvaća zaključke nižestupanjskih sudova o uzrocima štetnog događaja.

Prvotuženik u reviziji osporava i visinu naknade štete zbog uništenja kuće tužiteljice.

Naime, vještačenjem po sudskom vještaku A. E. utvrđena je visina štete zbog uništenja te kuće u iznosu od 254.833,86 kn, a tuženik tvrdi da je taj iznos nerealan te da premašuje stvarnu i tržišnu vrijednost.

Međutim, navedeni nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ocijenio je prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a sadržajem revizije (podaci o navodnim cijenama nekretnina u V.), nije doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o visini štete u tolikoj mjeri da bi se moglo smatrati da je taj zaključak objektivno neprihvatljiv. Tužiteljici je dosuđena naknada štete koja je nastala zbog njenih tjelesnih ozljeda.

Medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima dr. J. F. i dr. M. B. P. utvrđeno je da je tužiteljica zadobila u štetnom događaju opekotine u području glave, gornjih i donjih ekstremiteta i prsnog koša, te da su po završenom liječenju ostale trajne posljedice u vidu promjena na koži u vidu ožiljaka, smanjena pokretljivost lijevog ramena, stanja po upali pluća i zaostalim opstruktivnim smetnjama disanja u lakom stupnju.

Medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 40 % u kojem ona trpi duševne bolove, utvrđen je intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, te naruženost koja se sastoji u vidljivim ožiljcima na rukama, vratu, bradi, licu i lijevom uhu, te da je koža na tim dijelovima drugačije boje.

Verificirana je depigmentacija u području mekog oglavka brade, oba uha, u području lijevog ramenog obruča u vidu ožiljaka nepravilnog izgleda, u području lijevog prsnog koša, lijeve nadlaktice, u području desne natkoljenice, te su vještaci zbog svega toga ocijenili da je kod tužiteljice nastupila naruženost u jakom stupnju.

Zbog izloženih razloga tužiteljici je dosuđena naknada za fizičke bolove u iznosu od 23.700,00 kn, za strah iznos od 10.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 45.000,00 kn, za naruženost 37.000,00 kn te za tuđu pomoć iznos od 2.700,00 kn, na temelju čl. 200. st. 1. i 2. ZOO.

U reviziji prvotuženik osporava posljedice ozljeđivanja kako su ih utvrdili medicinski vještaci te iznosi niz prigovora na nalaz vještaka zbog kojih smatra da rezultate vještačenja nije trebalo prihvatiti.

Tako u reviziji revident iznosi da su vještaci "bili dužni u centimetrima točno izmjeriti površinu preostalih takvih dubokih ožiljaka, ocijeniti koliku tjelesnu površinu isti zauzimaju te onda prema uobičajenim pravilima kojima se služe svi vještaci ocijeniti postotak trajnog smanjenja životne aktivnosti", tvrdi, bez konkretnih uvjerljivih razloga da ožiljci ne mogu biti razlog koji bi doprinio smanjenju životne aktivnosti, da vještaci nisu stručno obrazložili smanjenje pokretljivosti lijeve ruke u ramenu, osporava utvrđeni stupanj naruženosti i smanjenja životne aktivnosti kao i intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, međutim, na sve prigovore tuženika vještaci dr. M. B. P. i dr. J. F. su odgovorili na ročištu za glavnu raspravu od 8. svibnja 2006. (list 384 – 386 spisa).

Dakle, nisu osnovani revizijski razlozi koji se odnose na neprihvatljivost medicinskog vještačenja.

Revident prigovara i to da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka jer u obrazloženju nije naveo niti jedan razlog zbog čega je prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda glede visine materijalne štete na kući tužiteljice što predstavlja nedostatak zbog kojeg se drugostupanjska presuda ne može ispitati.

Međutim, razlozi za koje revident smatra da nedostaju u drugostupanjskoj presudi, nalaze se na str. 5. odjeljak 3. drugostupanjske presude.

Dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, niti razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a) st. 1. ZPP), pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP revizija prvotuženika C. o. d.d., odbijena.

Zagreb, 15. listopada 2014.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.