Supreme Court allows claim for compensation due to excessive delay in civil proceedings violating right to trial within reasonable time.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ruled that the applicant's right to a trial within a reasonable time was violated by an eleven-year civil proceeding. The court found the delay unjustified, noting a significant period without scheduled hearings despite the case's special significance regarding privacy and dignity. Consequently, the court ordered the lower court to decide within six months and awarded 15,000 kuna in compensation to the applicant.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava; čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court established that a civil proceeding lasting over eleven years, characterized by a prolonged period without hearings, constitutes a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time, entitling the party to compensation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 1115/08-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću u pravnoj stvari predlagatelja N. P. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 8. kolovoza 2008., dana 9. rujna 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-2637/09 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Predlagatelju N. P., određuje se primjerena naknada u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 8. kolovoza 2008. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07. – dalje: ZS).
Predlagatelj smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka, a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva, povodom žalbe izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3861/06. od 23. studenog 2006. vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-2637/09.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5408/98. (kasnije Pn-3861/06.) i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2008. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - dalje: Ustav):
-da je 19. lipnja 1997. tužitelj (u ovom postupku predlagatelj) podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv I-tuženika „Ž. n.“ i II-tuženika Kulturno …
„Ž.“ radi naknade štete
zbog povrede privatnosti, dostojanstva,ugleda i časti,
-da je predmet zaprimljen pod poslovnim brojem Pn-5408/98.,
-da je na ročištu zakazanom za 17. rujna 1997. sud pozvao tužitelja na uplatu predujma za sudsku dostavu poziva za I i II-tuženika,
-da je na ročištu održanom 12. studenoga 1997. sud donio presudu zbog izostanka,
-da je na ročištu održanom 26. lipnja 1998. sud ukinuo presudu zbog izostanka ,a tužitelj sada protutuženik dao je odgovor na tužbu I i II-tuženika koju su dostavili sudu podneskom od 5. ožujka 1998.,
-da je na ročištu održanom 9. studenoga 1998. izveden dokaz saslušanjem tužitelja, te je zaključena glavna rasprava,
-da je rješenjem suda od 23. prosinca 1998. preotvorena glavna rasprava,
-da se podneskom od 17. studenoga 1999. tužitelj dodatno očitovao na navode tužbe i požuruje zakazivanje rasprave,
-da je na ročištu podržanom 2. ožujka 2000.sud dodijelio rok tuženicima- protutužiteljima za stavljanje dokaznih prijedloga,
-da se podneskom od 21. srpnja 2000. tužitelj dodatno očitovao i dostavio sudu Status kulturno …
Ž. od 17. travnja 1988. te rješenje kaznenog suda o odbačaju krivične prijave II- tuženika protiv njega,
-da je na ročištu održanom 8. studenoga 2000. proveden dokaz saslušanjem svjedoka D. D.,
-da je tuženiku dodijeljen rok za očitovanje na podnesak tužitelja od 21. srpnja 2000.,
-da se podneskom od 14. studenog 2000. tužitelj dodatno očitovao i dostavio presliku zapisnika s redovne godišnje skupštine društva od 23. veljače 1992.,
-da je na ročištu održanom 11. prosinca 2000. sud tuženiku dodijelio rok radi dostave dokumentacije na koju se u nastavku poziva,
-da je na ročištu održanom 8. ožujka 2001. sud saslušao predložene svjedoke i zaprimio dokumentaciju podnijetu po tuženiku,
-da je na ročištu održanom 26. studenoga 2001. sud raspravljao o pravnoj osobnosti I- tuženika te mu dodijelio rok za dostavu izvoda iz registra,
-da podneskom od 21. studenoga 2001. protutužitelji određuju protutužbeni zahtjev,
-da se podneskom od 6. prosinca 2001. protutuženik očituje na iskaz prethodno saslušanih svjedoka,
-da se podneskom od 13. svibnja 2002. tužitelj očituje na dokazne prijedloge dostavljene po punomoćniku tuženika,
-da se podneskom od 26. lipnja 2002. protutužitelji očituju na prethodni podnesak tužitelja i dostavljaju daljnje dokazne prijedloge,
-da se dopisom suda od 26. ožujka 2004. poziva tužitelj da dostavi izvod iz registra za I-tuženika,
-da podneskom od 8. travnja 2004. punomoćnik tuženika dostavlja urednu punomoć za zastupanje,
-da podneskom od 1. prosinca 2004. tuženici dopunjuju navode protutužbe, očituju se dodatno na tužbu i dostavljaju daljnji dokazni prijedlog,
-da je na ročištu održanom 2. prosinca 2004. zaključena glavna rasprava,
-da je presudom Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-5408/98. od 17. prosinca 2004. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženika i protutužbeni zahtjev protutužitelja, a rješenjem je odbačena tužba od 19. lipnja 1997. u odnosu na I-tuženika,
-da je protiv navedene presude tužitelj podnio žalbu 25. siječnja 2005.,
-da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1325/05., od 28. ožujka 2006. ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5408/98., od 17. prosinca 2004. u pobijanom stavku I., te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje, dok je odbijena žalba tužitelja-protutuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5408/98., od 17. prosinca 2004., kojim je odbačena tužba u odnosu na I- tuženika,
-da je održano ročište 8. studenoga 2006. na kojem je zaključena glavna rasprava,
-da je Općinski sud u Zagrebu donio presudu pod poslovnim brojem Pn-3861/06. dana 23. studenoga 2006.,
-da su protiv navedene presude žalbu podnijele obje stranke,
-da se postupak vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn- 2637/09.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se u konkretnom slučaju razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u ovom postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku.
Međutim, za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja, budući je tužba podnesena 19. listopada 1997., tj. prije nego je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. i 14/02 - dalje Zakon o potvrđivanju konvencije), razdoblje razmatranja uzima se ono nakon stupanja na snagu tog Zakona (stupio na snagu 5. studenog 1997.) dakle od 6. studenog 1997. pa do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja u ovom predmetu 9. rujna 2009., što ukupno iznosi 11 (jedanaest) godina, 10 (deset) mjeseci i 3 (tri) dana.
Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovom pravu i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01).
Već samom duljinom trajanja ovog postupka preko jedanaest godina povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku jer je sukladno odredbi članka 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 u daljem tekstu: ZPP) postupak je trebalo provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava te u smislu odredbe čl. 311. st. 2. ZPP-a koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.
U konkretnom slučaju riječ je o postupku zbog povrede privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, u kojem je i prema stajalištu ovog suda i Europskog suda za ljudska prava, nadležni sud trebao postupati posebno učinkovito, jer je riječ o postupku od posebnog značenja za predlagatelja, pa se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupanju.
Po mišljenju ovog suda, iako je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao brojne procesne aktivnosti (od jedanaest zakazanih ročišta održano je deset, pregledao brojnu dokumentaciju, saslušao svjedoke), koje su rezultirale s donošenjem dvije meritorne odluke, te da postupak ni nakon ukupno dvanaest godina nije pravomoćno okončan, daju osnovu za zaključak da nije vođen dovoljno djelotvorno i učinkovito,pogotovo i stoga što u periodu od 26. studenog 2001. do 2. prosinca 2004. nije zakazao niti jedno ročište.
Radi se o činjenično složenom postupku, a predlagatelj svojim procesnim držanjem nije doprinio duljini trajanja ovog postupka.
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna ovaj sud je utvrdio imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Stoga je na temelju odredbe čl. 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. rujna 2009.
S U D A C
Aleksandar Peruzović, v. r.
Pravna pouka:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.