I Kr-253/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 253/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. T. -F.S. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 2. (sada čl. 126. st. 2.) i dr. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Okružnog suda u Splitu od 15. rujna 1993. godine br. Kv 214/93, u sjednici održanoj 10. studenog 1993.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. T. -F.S. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Splitu od 14. travnja 1992. godine br. K 21/92, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. rujna 1992. godine br. I Kž 463/92, zbog dva krivična djela i to iz čl. 130. st. 1. i čl. 131. st. 2. (sada čl. 125. i 126. st. 2.) KZRH T. -F.S. osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Osuđenica je podnijela zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je sada zaposlena kod UNPROFOR Britisch forses, da je jedini hranitelj obitelji i da joj je majka teški srčani bolesnik, a i ona sama je psihički obolila nakon što joj je odmjerena kazna, te predlaže da se kazna preinači na način da joj se ukine neizdržani dio kazne.

Vijeće Okružnog suda u Splitu predložilo je da se odbije zahtjev osuđenice, a takav prijedlog stavilo je i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, izjašnjavajući se o zahtjevu temeljem čl. 401. st. 5. ZKP.

Zahtjev nije osnovan.

Obiteljske prilike osuđenice bile su poznate sudovima prilikom izricanja kazne, a okolnost što će eventualno izgubiti posao kod UNPROFOR-a, a sklopila je ugovor o radu na određeno vrijeme, kao i njezino djelomično narušeno zdravlje, uključivši i zdravstveno stanje njene majke, po ocjeni ovoga suda nisu takove okolnosti, bez obzira što su nove, da bi opravdavale odmjeravanje blaže kazne od one koja joj je odmjerena pravomoćnom presudom, pogotovo kada se ima na umu način izvršenja djela zbog kojih je ona osuđena, kao i težina tih djela.

Kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 399. ZKP za izvanredno ublažavanje kazne to je temeljem čl. 401. st. 6. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. studenog 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)