I Kž-258/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 258/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Katice Jelić, Ane Garačić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. F., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 1. prosinca 2003. godine br. K-3/00, u sjednici održanoj dana 18. svibnja 2005. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak-Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. I. F. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Vukovaru, presudom od 1. prosinca 2003. godine br. K-3/00 proglasio je krivim opt. I. F. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH i na temelju čl. 4., 31., 37. i 38. OKZRH, čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je na temelju čl. 45. OKZRH uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 14. listopada 1996. godine do 13. studenog 1996. godine.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) u svezi čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. – 6. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračuna.

Na temelju čl. 132. st. 1. i 2. ZKP ošt. F. K. se sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

I Kž 258/04-3

Na temelju čl. 353. toč. 6. ZKP protiv optuženika je odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, tešku tjelesnu ozljedu iz čl. 99. st. 1. KZ.

Na temelju čl. 132. st. 3. ZKP ošt. J. S. se sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračuna.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženika osudi na kaznu zatvora u primjereno dužem trajanju.

Optuženik se žali iz istog žalbenog osnova po braniteljici B. T. odvjetnici iz V. i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 14. svibnja 2004. godine br. KŽ-DO-764/04 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, opravdano je prvostupanjski sud optuženiku cijenio kao olakotno da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, te obiteljske prilike, a stupanj krivnje optuženika kao bitan element inkriminiranog kaznenog djela ne nadilazi uobičajeni intenzitet koji se susreće kod izvršenja ovakvih kaznenih djela pa da bi se moglo govoriti o upornosti kriminalne volje, što bi djelu davalo veću težinu, a time i mogućnost ocjene tog elementa kao otegotne okolnosti.

Nije u pravu državni odvjetnik niti kada nalazi da je propušteno cijeniti kao otegotno okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, jer prvostupanjski sud cijeni način počinjenja djela što bi obuhvaćalo i činjenicu da je pri počinjenju djela teško tjelesno povrijeđena i J. S., ali i da je nakon počinjenja djela tražio da se oštećenika vozi u bolnicu i spasi mu se život, na što upire optuženik u žalbi, pledirajući da je to trebalo cijeniti kao olakotnu okolnost. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u izvod iz kaznene evidencije za optuženika, iako optuženikovu osuđivanost nije cijenio kao otegotnu okolnost, međutim, navedena okolnost nije, uz sve olakotne okolnosti, takvog značaja da bi izrečenu kaznu trebalo korigirati na strože, kao što to nisu niti zdravstveno stanje optuženika, te činjenica da oštećenik ne traži optuženikov kazneni progon, na što ukazuje žalba optuženika tražeći blaže kažnjavanje.

Sve ostale okolnosti na koje upiru žalbe i koje utječu na odabir vrste i mjere kazne, pravilno su utvrđene po prvostupanjskom sudu i adekvatno vrednovane, pa s obzirom da one na koje se posebno ukazuje u žalbama, da ih je propušteno cijeniti, nisu takvog značaja da bi u konkretnom slučaju uvjetovale korigiranje izrečene kazne na više ili niže, ovaj

I Kž 258/04-3

drugostupanjski sud prihvaća izrečenu kaznu smatrajući da će se njome ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja.

Stoga nisu osnovane žalbe zbog odluke o kazni.

Kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda zakona na štetu optuženika, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. svibnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.