Rev-2544/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2544/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. D. zastupane po punomoćniku A. F., odvjetniku iz P., protiv tuženika V. s. d.o.o. iz P., zastupana po punomoćnicima Ž. D. i K. G., odvjetnicima iz P., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 7. lipnja 2000. godine broj Gž-1275/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 31. kolovoza 1999. godine broj P-262/91, u sjednici održanoj dana 1. ožujka 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženika, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Požegi od 7. lipnja 2000. godine broj Gž-1275/99 i presuda Općinskog suda u Požegi od 31. kolovoza 1999. godine broj P-262/91 i predmet vraća Općinskom sudu u Požegi na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja poništava se Odluka Disciplinske komisije tuženika od 22. siječnja 1991. godine broj 32/91 kojom je tužiteljici izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa sa 18. siječnjem 1991. godine i Odluka radničkog savjeta od 22. veljače 1991. godine broj 62/91. Ujedno se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi parniči trošak u iznosu od 6.588,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ukinu obje pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tuženika, niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Odlukom Disciplinske komisije tuženika od 22. siječnja 1991. godine izriče se tužiteljici disciplinska mjera prestanka radnog odnosa zbog toga što je od 29.10. do 17.12. 1990. godine bez odobrenja napuštala poslove i radne zadatke u tijeku radnog vremena i što je prema zapisniku inventurne komisije od 17.10.1990. godine počinila štetu poduzeću u iznosu od 84.328,60 dinara, čime je počinila težu povredu radne obveze propisane u čl. 59. toč. 1. i toč. 29. Pravilnika o radnim

odnosima o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti. Odnosi se na Pravilnik koji je stupio na snagu 30.11.1990. godine (dalje Pravilnik iz 1990. godine).

Pravilno je stanovište nižih sudova da se ovaj Pravilnik iz 1990. godine ne može primijeniti na povrede radnih obveza koje su učinjene prije njegovog stupnja na snagu, već u konkretnom slučaju treba primijeniti Pravilnik o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti iz 1982. godine s izmjenama i dopunama u 1986. godini (dalje Pravilnik iz 1982. godine), koji je važio u vrijeme izvršenja povreda kojima se tereti tužiteljicu.

Utvrđeno je da prema odredbi čl. 5. Pravilnika iz 1982. godine neopravdano napuštanje posla u tijeku radnog vremena predstavlja lakšu povredu radne obveze, pa se stoga za tu povredu ne bi mogla izreći disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.

Međutim, teža povreda iz čl. 59. toč. 1. Pravilnika iz 1990. godine, koja se tužiteljici stavlja na teret zbog učinjene štete od 84.328,60 dinara, sadržana je i u čl. 6. toč. 1. Pravilnika iz 1982. godine, koji je važio u vrijeme izvršenja te povrede i glasi: "neizvršavanje ili nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih i drugih obveza, uslijed kojih su za radnu organizaciju nastale teže posljedice (znatnija materijalna šteta, narušenje ugleda osnovne organizacije)".

Prema odredbi čl. 18. toč. 3. i čl. 19. istog Pravilnika iz 1982. godine za težu povredu učinjenu neizvršavanjem radnih obveza, čime se prouzrokuje šteta preko 10.000,00 dinara, izriče se mjera prestanka radnog odnosa.

Nasuprot pogrešnom pravnom mišljenju nižih sudova, disciplinska mjera prestanka radnog odnosa može se izreći i u slučaju kada se utvrdi da je učinjena samo jedna od težih povreda radne obveze koje se radniku stavljaju na teret, a za koju je važećim pravilnikom predviđena takova disciplinska mjera.

Zbog svog pogrešnog pravnog stajališta niži sudovi nisu utvrdili da li je tužiteljica svojim neizvršavanjem radnih obveza prouzročila tuženiku štetu u iznosu od 84.328,60 dinara, pa stoga nije moguće ni materijalno pravo pravilno primijeniti.

Za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu nije odlučno to što tužiteljica nije potpisala inventurne liste, već je odlučno da li je njenim neizvršavanjem radnih obveza nastala tuženiku navedena šteta i da li je disciplinski postupak proveden na propisani način, a kako zbog pogrešne primjene materijalnog prava te činjenice nisu utvrđene, valjalo je uvažiti reviziju tuženika i ukinuti obje nižestupanjske presude, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti činjenično stanje u navedenom smislu i ponovno dolučiti o zahtjevu tužiteljice.

U Zagrebu, 1. ožujka 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.