Rev-656/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 656/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. D. V. iz Š., zastupane po I. G., odvjetniku u Š., protiv tuženika G.

V. iz P. Š., zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. M., I. G. i D. S. iz N. G., radi utvrđenja bračne stečevine i ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-386/2011-2 od 9. listopada 2012. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-302/07 od 30. rujna 2010. dopunjena i ispravljena presudom i rješenjem istog suda i posl. br. od 2. veljače 2011. te djelomično odbačena žalba tužiteljice, u sjednici održanoj 29. listopada 2013.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija protiv rješenja o odbacivanju žalbe odbija se kao neosnovana.

II. Revizija protiv presude odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem od 2. veljače 2011. utvrđeno je da čna stečevina stranaka imovina: nekretnine - stambena zgrada, vrt i dvor u P. Š., kat. je bra

oznake čest. zgr. 634 i čest. zem. 915/40 k.o. P. u suvlasništvu tužiteljice za 1/3 dijela i tuženika za 2/3 dijela (toč. I.a izreke), pokretnine – brodice guc, reg. oznake … i pasara reg. oznake …, u suvlasništvu stranaka za po ½ dijela svake (toč. I.b. izreke) i kreditne obveze po kreditima podignutim kod J. b. d.d. Š.: na ime tuženika kao dužnika, za iznos glavnice od 10.000,00 € i rok otplate od sedam godina, s otplatnom ratom od oko 1.300,00 kn mjesečno i na ime tužiteljice kao dužnika, za iznos glavnice od 50.000,00 € i rok otplate od dvadeset godina, s otplatnom ratom od oko 2.500,00 kn mjesečno, koje obveze stranke imaju podmiriti na jednake dijelove (toč. II. izreke), te da je slijedom toga tužiteljica ovlaštena da zatraži i postigne uknjižbu prava suvlasništva čest. zgr. 634 i čest. zem. 915/40 k.o. P., na svoje ime za 1/3 dijela i na ime tuženika za 2/3 dijela uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika (toč. III.a izreke) te da u registrima nadležnih državnih tijela postigne upis prava vlasništva naprijed navedenih brodica na svoje ime i na ime tuženika za po ½ dijela svakom, uz brisanje toga prava tuženika (toč. IV. izreke). Nadalje, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je bračna stečevina stranaka imovina: dio čest. zem. 915/1 k.o. P. (toč. V.a.a izreke), stan u Š., površine 85,81 m2, položen na trećem katu zgrade čest. br. 2336 k.o. Š. (toč. V. a.b. izreke), osobni automobil Renault Twingo … i vespe … (toč. V. a.c. i V. a.d. izreke), i da se tužiteljica ovlašćuje na ispravak uknjižbe prava vlasništva na dijelu čest. zem. 915/1 k.o. P. i na navedenom stanu upisom toga prava na svoje ime i na ime tuženika, za po ½ dijela, uz istodobno brisanje dosadanjeg upisa sa imena tuženika (toč. V.b.b. i V.b.c. izreke), te na upis prava vlasništva navedenih vozila u upisnicima i registrima nadležnih državnih tijela na imena stranaka za po ½ svake (toč. .V.c. izreke).

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska ispravljena presuda u dijelu kojim se tužiteljica ovlašćuje na ispravak uknjižbe prava vlasništva nekretnine čest. zgr. 634 i čest. zem. 915/40 k.o. P., upisom prava suvlasništva istih za 2/3 dijela na ime tuženika (dio prvostupanjske presude iz toč. III.a izreke), kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je bračna stečevina stranaka stan u Š., površine 85,81 m2, položen na trećem katu zgrade čest. br. 2336 k.o. Š. (toč. V. a.b. izreke prvostupanjske presude) i kojim je odbijen tužbeni zahtjev za ispravak uknjižbe prava vlasništva tog stana (toč. V. b.c. izreke prvostupanjske presude), a rješenjem je žalba tužiteljice odbačena kao nedopuštena u preostalom dijelu kojim se djelomično osporava prvostupanjska presuda u toč. I.a. izreke.

Protiv te drugostupanjske presude i rješenja o odbacivanju žalbe tužiteljica je podnijela reviziju ističući da se revizija izjavljuje pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda i rješenje ukinu te da se predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

U odnosu na pobijano rješenje revizija je neosnovana, a u odnosu na presudu revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 400. st. 2. ZPP protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje uvijek je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, neovisno o tome je li riječ u sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude po odredbi čl. 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. istoga Zakona.

Prema tome, na temelju navedene odredbe protiv pobijanog rješenja o odbacivanju žalbe dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP pa stoga iako tužiteljica ističe da podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP sa revizijom podnesenom protiv rješenja o odbacivanju žalbe postupljeno je kao s dopuštenom revizijom iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama revizijskih razloga, sukladno odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP ovaj sud je utvrdio da ti razlozi ne postoje.

U toč. I. izreke prvostupanjske presude odlučeno je o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine svaka u ½ dijela tako da je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica te nekretnine u 1/3 dijela a tuženik u 2/3 dijela, s tim da je dopunskom presudom od 12. veljače 2011. donijetoj na prijedlog tužiteljice tužbeni zahtjev odbijen u dijelu kojim se traži utvrđenje suvlasničkog dijela tužiteljice preko 1/3 do ½.

Utvrdivši da je dopunska presuda uredno dostavljena punomoćnicima stranaka (punomoćniku tužiteljice presuda je dostavljena 2. ožujka 2011.) i da protiv nje niti jedna stranka nije podnijela žalbu tako da je presuda postala pravomoćna, drugostupanjski sud je zaključio da u situaciji kada je dopunskom presudom pravomoćno odlučeno da se odbija dio zahtjeva tužiteljice za utvrđenje njezinog suvlasništva iznad utvrđenog suvlasničko dijela od 1/3 tužiteljica više nema pravni interes pobijati prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je utvrđeno suvlasništvo tuženika u preostalom dijelu od 2/3 i da je stoga u odnosu na taj dio presude njezina žalba nedopuštena.

Glede utvrđenja i ocjene drugostupanjskog suda da je spomenuta dopunska presuda pravomoćna u reviziji se ističe da ta presuda nije sadržavala uputu o pravnom lijeku, i da je zbog nepostojanja upute o pravnom lijeku tužiteljici onemogućeno raspravljati pred sudom, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

Okolnost da je strankama dostavljen ovjereni prijepis dopunske presuda bez upute o pravu na izjavljivanje žalbe protiv presude ne sprječava da presuda postane pravomoćna. Pravo na žalbu protiv prvostupanjske presude priznato je ne samo Zakonom o parničnom postupku (čl. 348.) već je riječ i o Ustavom zajamčenom pravu čovjeka i građanina, pa je tužiteljica, za koju je dopunska presuda dostavljena punomoćniku koji je odvjetnik, mogla podnijeti žalbu protiv te presude neovisno o tome što je sud propustio navesti u presudu uputu o pravu na žalbu u skladu s odredbom čl. 337. st. 3. ZPP utvrdivši pravilno da je nastupila pravomoćnost dopunske presude.

Utvrdivši pravilno da je dopunska presuda kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenje njezinog suvlasništva sporne nekretnine u dijelu većem od 1/3 postala pravomoćna, drugostupanjski sud je osnovano zaključio da tužiteljica nema pravni interes pobijati dio prvostupanjske presude kojom je utvrđeno da tuženiku pripada preostali suvlasnički dio od 2/3 i slijedom toga pravilnom primjenom odredbe čl. 380. st. 1 . ZPP žalbu tužiteljice protiv dijela prvostupanjske presude u toč. I. izreke odbacio kao nedopuštenu.

S obzirom na navedeno na temelju odredbe čl. 393. u vezi odredbe čl. 400. st. 3. ZPP reviziju protiv rješenja o odbacivanju žalbe valjalo odbiti kao neosnovanu.

Ocjenjujući dopuštenost revizije protiv presude u skladu s odredbama čl. 392.b. ZPP ovaj sud je ocijenio da je u tom dijelu revizija nedopuštena jer u reviziji nije određeno navedeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važnih izvora prava koji se na njega odnose.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392b. st. 2. ZPP reviziju protiv presude valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 29. listopada 2013.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.