Gzz-14/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 14/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Gordane Gasparini, Branka Hrvatina i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Č. iz V., zastupan po punomoćnicima S. Z. i N. B., odvjetnicima iz V., protiv tuženika: Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, DP Elektra Vinkovci, zastupan po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 22. ožujka 2004. godine, G-DO-339/04 protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 10. veljače 2004. godine, broj Gž 2315/03, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 23. listopada 2003. br. P 960/03, u sjednici održanoj 18. svibnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, preinačuje se presuda Županijskog suda u Vukovaru od 10. veljače 2004. godine, broj Gž 2315/03 i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda Vinkovcima od 23. listopada 2003. godine, broj P 960/03.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Nalaže se tuženoj Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, DP Elektra Vinkovci, da isplati tužitelju J. Č. iznos od 6.363,90 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2002. godine pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.281,00 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je kao osnovana žalba tuženika, tako da je preinakom prvostupanjske presude u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude državni odvjetnik Republike Hrvatske pravovremeno je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da pobijana drugostupanjska presuda bude ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da preinakom pobijane presude žalba tuženika bude odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

Tuženik je odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti i predložio da zahtjev za zaštitu zakonitosti bude odbijen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet spora je zahtjev za isplatu jednokratnih naknada za: božićnicu, uskrsnicu, regresa, te neisplaćene razlike plaće zbog porasta troškova života.

Tužbeni zahtjev tužitelj (zaposlenik tuženika) temelji na odredbama Kolektivnog ugovora sklopljenog dana 22. prosinca 1999. godine, između tuženika HEP i Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP d.d., te Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske elektroprivrede.

Nije sporna visina potraživanja, koja se odnosi za 2001. godinu, već primjena odredbi navedenog Kolektivnog ugovora.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev polazeći od zaključka da se odredbe spomenutog Kolektivnog ugovora u ovom slučaju primjenjuju kao pravna pravila temeljem odredbe čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR) te čl. 139. Kolektivnog ugovora, neovisno o činjenici što je tuženik Kolektivni ugovor otkazao dana 27. prosinca 2001. godine, dakle nakon njegovog isteka.

Drugostupanjski sud pak smatra da je Kolektivni ugovor prestao temeljem otkaza od 27. prosinca 2000. godine (što proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2002. godine, broj Pr 845/01, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2003. godine, broj Gž 1734/02), pa se zbog toga odredbe Kolektivnog ugovora ne mogu u ovom slučaju primijeniti kao pravna pravila u smislu odredbe čl. 195. ZR- a na razdoblje 2001. godine.

Nije počinjena bitan povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – dalje: ZPP) na koju se upire u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, jer prema ocjeni ovog suda na postoji proturječje između razloga pobijane presude i sadržaja isprava, zbog čega pobijanu presudu ne bi bilo moguće ispitati.

S razlogom se, međutim, u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanom drugostupanjskom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Kolektivni ugovor sklopljen je 22. prosinca 1999. godine na rok od godinu dana, tako da njegovo važenje prestaje 22. prosinca 2000. godine, a u razdoblju za koji je sklopljen nije otkazan, već tek nakon isteka roka na koji je sklopljen (27. prosinca 2000. godine) pa taj otkaz nije od značaja za odluku o sporu, kako se to pravilno ističe u zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

Naime, nakon isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor, taj ugovor se više ne može otkazati, jer je prestao istekom roka na koji je sklopljen.

Prema odredbi čl. 195. ZR-a, ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora kao dio prethodnog kolektivnog ugovora o radu.

Odredbom pak čl. 139. st. 2. spomenutog Kolektivnog ugovora propisano je da će se sve odredbe tog ugovora primjenjivati nakon proteka vremena na koji je sklopljen sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.

A novi Kolektivni ugovor sklopljen je, 23. svibnja 2002. godine.

Dakle, na konkretni pravni odnos treba kao pravna pravila primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora sklopljenog dana 22. prosinca 1999. godine.

Budući da visina potraživanja među strankama nije sporna, a da je pobijanom drugostupanjskom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev, to je zahtjev za zaštitu zakonitosti valjalo prihvatiti kao osnovan i presuditi kao u izreci (čl. 395. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 18. svibnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.