I Kž-286/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 286/08-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. N. N., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika te opt. N. N. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. listopada 2007., broj K-117/07, u sjednici održanoj dana 3. ožujka 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. O., optuženika, te L. P., odvjetnice u Z., kao zamjenice optuženikovog branitelja S. T., odvjetnika u Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika te opt. N. N. kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-117/07 od 17. listopada 2007. godine opt. N. N. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ-a, u koju kaznu mu je temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato vrijeme uhićenja dana … 2006. godine.

Temeljem čl. 132. st. 2. ZKP-a oštećenica M. D. s imovinskopravnim zahtjevom upućena je na parnicu.

Temeljem odredbe čl. 122. st. 1. u svezi s čl. 119. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP-a opt. N. N. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalne svote u iznosu 1.000,00 kn. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne strožija kazna.

I Kž 286/08-6

Žalbu je podnio i opt. N. N. po branitelju S. T., odvjetniku u O. d. T., H. i P. u Z. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da se preinači na način da se donese presuda kojom se optuženik oslobađa od optužbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Izjašnjavajući se o žalbama Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, po zamjeniku P. P., podneskom broj KŽ-DO-630/08 od 24. travnja 2008. godine, predlaže prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, a žalbu optuženika predlaže odbiti kao neosnovanu.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske M. O., optuženika te L. P., odvjetnice u Z., kao zamjenice optuženikovog branitelja S. T., odvjetnika u Z.

Žalbe državnog odvjetnika te opt. N. N. nisu osnovane.

O žalbi optuženika, osim zbog odluke o kazni

Iako se žalba podnosi zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, žalitelj nije naveo u čemu bi se sastojale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a, niti ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti. Stoga je žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka neosnovana.

Neosnovana je i žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj bezuspješno pokušava uvjeriti ovaj drugostupanjski sud da su tragovi optuženikove sperme, koji su nedvojbeno pronađeni na majici i na gaćicama oštećenice, mogli na ta mjesta dospjeti na način kao što je to u svojoj obrani tvrdio optuženik, a ne samo na način kao što to tvrdi oštećenica.

Naime, optuženik je u svojoj obrani tvrdio da se inkriminirani događaj desio tako što je oštećenica samoinicijativno počela ga spolno uzbuđivati i nadraživati na način da ga je skidala, a potom mu rukom stimulirala spolovilo sve do ejakulacije, pa da je on ejakulirao i pošpricao ju spermom po odjeći. Pritom valja primijetiti da je optuženik opisujući inkriminirani događaj od … 2006. godine rekao da ga je i tog dana oštećenica na isti način spolno uzbuđivala do ejakulacije prethodno skinuvši svoje traperice i gaćice te je zadigla majicu do iznad grudi.

Prvostupanjski sud je u pravu kada ne prihvaća takvu obranu optuženika jer po toj verziji teško je zamisliti da bi optuženikova sperma mogla dospjeti na gaćice oštećenice, a posebice ne bi mogla dospjeti na njeno spolovilo, obzirom da su i na vaginalnom brisu oštećenice također pronađeni tragovi sperme.

I Kž 286/08-6

Stoga prvostupanjski sud s pravom otklanja njegovu obranu da uopće nije bilo spolnog odnošaja i da on sa svojim spolovilom nije prodirao u spolovilo oštećenice, obzirom da su i na spolovilu oštećenice i na njenim gaćicama, kao i na majici te na hlačama pronađeni tragovi sperme optuženika.

Kada se k tome doda činjenica da je oštećenica u svom iskazu izjavila da ju je optuženik spriječio da iziđe iz stana na način da je snažno uhvatio rukama za podlaktice i da je upravo na podlaktici desne ruke pronađen hematom promjera 3 cm, onda je sasvim jasno da je optuženik uporabio silu kako bi oštećenicu, koja je tada imala tek navršenih … godina, spriječio u njenom naumu da iziđe iz stana u koji je došla radi posla koji joj je obećavao optuženik.

Očito je namjera optuženika bila sasvim druge naravi, a ne da oštećenicu zaposli u svojoj tvrtci, obzirom da je, nakon što ju je spolno iskoristio, istoj rekao da više ne treba dolaziti na posao jer da ne zna raditi, a što proizlazi iz iskaza oštećenice, a djelomično i iz iskaza samog optuženika.

Da je prihvatljiv iskaz oštećenice, a ne obrana optuženika, proizlazi i iz činjenice da je oštećenica, nakon što je doživjela silovanje od strane optuženika, došla uplakana u stan svoje kume H. H. i nakon što se smirila ispričala joj što se desilo. A da oštećenica nije imala nikakvih kalkulacija u svezi s optuženikom u smislu lažnog terećenja radi odštete svjedoči činjenica da je tek kasno navečer, po nagovoru svjedokinje H. H. i oštećeničine majke, otišla na policiju i prijavila događaj.

Kada bi bio istinit navod optuženika da je oštećenica smislila silovanje kako bi se financijski o njega okoristila, onda ne bi bilo nikakve potrebe da je tako dugo H. H. i njezina majka uvjeravaju da događaj mora prijaviti policiji.

Obrana optuženika ima niz manjkavosti koje je pravilno uočio prvostupanjski sud, a jedna od njih je što optuženik tvrdi kako mu je oštećenica govorila da ona ne voli muški rod, da više voli žene, pa je nelogično da bi ona, koja nema sklonosti ka muškarcima, „navalila“ na njega na način da ga je bacila na fotelju, skinula ga te mu rukama simulirala penis do ejakulacije, i to u dva navrata.

Stoga je prvostupanjski sud s pravom prihvatio kao istiniti iskaz oštećenice jer je on potkrijepljen iskazom oštećeničine kume H. H., ali isto tako provedenim vještačenjima bioloških tragova, kao i liječničkim pregledom kojim su utvrđeni tragovi nasilja nad istom – hematoma na desnoj podlaktici.

Žalitelj je u pravu kada tvrdi da sud nije utvrdio starost hematoma na desnoj podlaktici oštećenice, međutim sve kada bi i bila točna teza da je taj hematom mogao nastati par dana prije navodnog događaja, treba vjerovati oštećenici da je nastao upravo u inkriminirano vrijeme, obzirom da je iskaz oštećenice potkrijepljen i drugim dokazima, za razliku od obrane optuženika koja je kontradiktorna svim izvedenim dokazima.

Žalitelj također s pravom primjećuje da na oštećenici, osim opisanog hematoma, nisu pronađene druge ozlijede, međutim oštećenica je objasnila da je ona bila u šoku nakon što je optuženik spriječio njezin izlazak iz kuće uhvativši je snažno rukama, čemu se ona opirala,

I Kž 286/08-6

pokušala se osloboditi stiska i molila ga da ju pusti, što on nije učinio već je oborio na krevet, a potom nad njom izvršio spolni odnošaj. Kasnije se više nije jako branila, jer je bila u šoku, jer joj se nešto tako nikada nije dogodilo i nije bila u mogućnosti ništa poduzeti jer je optuženik na kauču ležao na njoj svom svojom težinom.

To što je samom činu silovanja prethodio slobodniji razgovor o spolnim sklonostima te privatnom životu između optuženika i oštećenice, što se ističe u žalbi, ne daje za pravo optuženiku da nad oštećenicom izvrši silovanje, a niti govori u prilog tome da bi spolni odnosi bili dragovoljni.

Žalitelj bezuspješno pokušava obezvrijediti iskaz svjedokinje H. H. i to u pogledu beznačajnih okolnosti, npr. o tome koliko je dugo trajao razgovor između te svjedokinje i optuženika što nije okolnost koja bi bila relevantna za sam čin silovanja, a također je irelevantno to što je svjedokinja na glavnoj raspravi dala opširniji iskaz nego u istrazi. U svakom slučaju, svjedokinja je u bitnome identično iskazivala o onome što joj je oštećenica ispričala i kako je izgledala nakon silovanja i na glavnoj raspravi i u istrazi.

U žalbi se pogrešno navodi da bi oštećenica istražnom sucu izjavila da je ona nakon silovanja otišla u kupaonicu i otuširala se. Naprotiv, ona je izjavila da je otišla u kupaonicu i oprala spermu sa sebe, što ne podrazumijeva tuširanje. Uostalom, nije nelogično i neprirodno da žrtva silovanja pošpricana spermom počinitelja obriše sa sebe spermu prije nego što iziđe na ulicu.

Tijekom glavne rasprave nije bilo nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga u svrhu ispitivanja nekih novih svjedoka, pa se neosnovano u žalbi predlaže i sugerira da se ispita svjedokinja S. L., koja je navodno došla do saznanja zbog čega bi oštećenica i svjedokinja H. htjele optužiti optuženika i s namjerama pribavljanja imovinske koristi.

Također se u žalbi neosnovano tvrdi kako je optuženik, od strane braniteljice po službenoj dužnosti, bio nedovoljno kvalitetno zastupan, te da je došlo do niza propusta u obrani, a da se pritom ne konkretizira do kojih je to propusta u obrani optuženika došlo tijekom postupka.

Stoga je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

O žalbama zbog odluke o kazni

Iako se optuženik izravno niti ne žali zbog odluke o kazni, pobijanje presude i zbog odluke o kazni presumira se u smislu odredbe čl. 382. ZKP-a, dok državni odvjetnik u žalbi smatra da je kazna preblaga i da ne može ostvariti svrhu kažnjavanja.

U tom smislu, treba istaknuti da je prvostupanjski sud, na strani optuženika, utvrdio samo olakotne okolnosti, a to je dosadašnja neosuđivanost, srednja životna dob, da je dosadašnje ponašanje u cijelosti bilo usklađeno s društvenim normama, da je inkriminirano kazneno djelo eksces u njegovom primjerenom ponašanju, da je zasnovao vlastitu obitelj, da se oženio i da se potpuno socijalno integrirao u društvo, da je urednih radnih navika i korektnog držanja pred sudom, a ne nalazeći otegotnih okolnosti.

I Kž 286/08-6

Stoga, suprotno žalbi državnog odvjetnika, po stanovištu ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od jedne godine, makar bila na granici propisanog minimuma, predstavlja adekvatnu kaznenopravnu sankciju te će ista polučiti svrhu, kao individualne tako i generalne prevencije te u sebi odražava načelo pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, ali i dostojanstva žrtve silovanja.

Iz izloženih razloga, žalbe državnog odvjetnika te opt. N. N. zbog odluke o kazni su neosnovane, a prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 387. ZKP, valjalo je o svemu odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. ožujka 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.