Gž-903/2024-6 · Županijski sud u Velikoj Gorici



Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-903/2024-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Gorana Škugora, suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Milanu Mačešiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1249/2022-25 od 6. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1249/2022-25 od 6. kolovoza 2024. pod točkama I., IV. izreke, u pobijanom dijelu točke V. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.699,57 eur s pripadajućim zateznim kamatama na navedene mjesečne iznose i pod točkom VI. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.420,63 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 6. kolovoza 2024. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 408,13 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja ĐĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) prema tuženiku Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) radi isplate novčanog iznosa od 4.925,56 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos 6,23 EUR od 01.11.2008 isplate,

- na iznos 8,51 EUR od 01.01.2009 isplate,

- na iznos 9,43 EUR od 01.02.2009 isplate,

- na iznos 10,37 EUR od 01.03.2009 isplate,

- na iznos 7,58 EUR od 01.04.2009 isplate,

- na iznos 7,66 EUR od 01.05.2009 isplate,

- na iznos 4,50 EUR od 01.06.2009 isplate,

- na iznos 0,79 EUR od 01.07.2009 isplate,

- na iznos 2,32 EUR od 01.08.2009 isplate,

- na iznos 5,00 EUR od 01.09.2009 isplate,

- na iznos 2,39 EUR od 01.10.2009 isplate,

- na iznos 2,99 EUR od 10.11.2009 isplate,

- na iznos 3,06 EUR 09.od 12.2009 isplate,

- na iznos 8,84 EUR od 13.01.2010 isplate,

- na iznos 11,39 EUR od 09.02.2010 isplate,

- na iznos 9,98 EUR od 09.03.2010 isplate,

- na iznos 14,75 EUR od 09.04.2010 isplate,

- na iznos 16,25 EUR od 11.05.2010 isplate,

- na iznos 23,01 EUR od 10.06.2010 isplate,

- na iznos 29,49 EUR od 08.07.2010 isplate,

- na iznos 22,49 EUR od 10.08.2010 isplate,

- na iznos 40,81 EUR od 08.09.2010 isplate,

- na iznos 32,86 EUR od 07.10.2010 isplate,

- na iznos 33,14 EUR od 09.11.2010 isplate,

- na iznos 40,62 EUR od 08.12.2010 isplate,

- na iznos 53,00 EUR od 11.01.2011 isplate,

- na iznos 45,55 EUR od 08.02.2011 isplate,

- na iznos 43,43 EUR od 08.03.2011 isplate,

- na iznos 39,79 EUR od 08.04.2011 isplate,

- na iznos 50,91 EUR od 10.05.2011 isplate,

- na iznos 60,85 EUR od 08.06.2011 isplate,

- na iznos 63,48 EUR od 08.07.2011 isplate,

- na iznos 96,83 EUR od 09.08.2011 isplate,

- na iznos 65,94 EUR od 08.09.2011 isplate,

- na iznos 59,92 EUR od 07.10.2011 isplate,

- na iznos 58,81 EUR od 09.11.2011 isplate,

- na iznos 58,33 EUR od 08.12.2011 isplate,

- na iznos 64,81 EUR od 10.01.2012 isplate,

- na iznos 68,71 EUR od 07.02.2012 isplate,

- na iznos 68,35 EUR od 07.03.2012 isplate,

- na iznos 66,03 EUR od 06.04.2012 isplate,

- na iznos 67,54 EUR od 08.05.2012 isplate,

- na iznos 69,35 EUR od 08.06.2012 isplate,

- na iznos 66,59 EUR od 06.07.2012 isplate,

- na iznos 67,40 EUR od 07.08.2012 isplate,

- na iznos 64,12 EUR od 07.09.2012 isplate i

- na iznos 3.271,36 EUR od 28.09.2012 isplate

po stopi koja je do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja ĐĐ koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) da isplati tužitelju ĐĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 0,03 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 01.01.2006. koja teče po stopi koja je do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.“

III. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. prema tužitelju ĐĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) radi isplate novčanog iznosa od 225,99 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 12,34 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

- 13,26 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

- 14,48 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

- 14,47 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

- 12,80 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

- 15,29 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

- 15,35 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

- 13,61 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

- 13,80 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

- 10,06 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

- 7,59 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,

- 5,14 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,

- 10,88 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

- 12,47 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

- 10,73 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

- 14,20 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

- 13,42 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

- 9,99 EUR od 02.10.2008. pa do isplate i

- 6,11 EUR od 02.12.2008. pa do isplate,

po stopi koja je do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. prema tužitelju ĐĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) radi isplate novčanog iznosa od 81,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,43 EUR od 02.02.2006. pa do isplate,

- 4,03 EUR od 02.03.2006. pa do isplate,

- 5,34 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,

- 4,85 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,

- 4,37 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,

- 5,32 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,

- 5,62 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,

- 3,94 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,

- 4,49 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,

- 4,39 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,

- 5,17 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,

- 7,38 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

- 8,86 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

- 8,17 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

- 8,58 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,

po stopi koja je do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

V. Međusobno se prebijaju utvrđena tražbina tužitelja ĐĐ iz točke I. izreke ove presude s osnova takozvanih pozitivnih tečajnih razlika i utvrđene tražbine tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz točke III. izreke ove presude s osnove takozvanih negativne tečajne razlike te se nalaže tuženiku Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) da isplati tužitelju ĐĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) novčani iznos od 4.699,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos 21,85 EUR od 08.09.2010 isplate,

- na iznos 32,86 EUR od 07.10.2010 isplate,

- na iznos 33,14 EUR od 09.11.2010 isplate,

- na iznos 40,62 EUR od 08.12.2010 isplate,

- na iznos 53,00 EUR od 11.01.2011 isplate,

- na iznos 45,55 EUR od 08.02.2011 isplate,

- na iznos 43,43 EUR od 08.03.2011 isplate,

- na iznos 39,79 EUR od 08.04.2011 isplate,

- na iznos 50,91 EUR od 10.05.2011 isplate,

- na iznos 60,85 EUR od 08.06.2011 isplate,

- na iznos 63,48 EUR od 08.07.2011 isplate,

- na iznos 96,83 EUR od 09.08.2011 isplate,

- na iznos 65,94 EUR od 08.09.2011 isplate,

- na iznos 59,92 EUR od 07.10.2011 isplate,

- na iznos 58,81 EUR od 09.11.2011 isplate,

- na iznos 58,33 EUR od 08.12.2011 isplate,

- na iznos 64,81 EUR od 10.01.2012 isplate,

- na iznos 68,71 EUR od 07.02.2012 isplate,

- na iznos 68,35 EUR od 07.03.2012 isplate,

- na iznos 66,03 EUR od 06.04.2012 isplate,

- na iznos 67,54 EUR od 08.05.2012 isplate,

- na iznos 69,35 EUR od 08.06.2012 isplate,

- na iznos 66,59 EUR od 06.07.2012 isplate,

- na iznos 67,40 EUR od 07.08.2012 isplate,

- na iznos 64,12 EUR od 07.09.2012 isplate i

- na iznos 3.271,36 EUR od 28.09.2012 isplate

po stopi koja je do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A (čiji je OIB: 23057039320) da tužitelju ĐĐ iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.420,63 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 6. kolovoza 2024. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana dok se tužitelj ĐĐ odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tuženi zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu na naknadu prouzročenog parničnog troška, podredno, predlaže presudu ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 408,13 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovor o kreditu, broj: 2402006-1031262160 / 51404627-5102772648 od 20. prosinca 2005. kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti 30.204,18 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17, kao osnovu svog zahtjeva prema tuženiku.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

6. Sud prvog stupnja ispitao je i sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Na sporni pravni odnos između stranaka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" , broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 - dalje: ZOO/05) jer je u situaciji kada je sporni ugovor o kreditu od 20. prosinca 2005. zaključen prije stupanja na snagu navedenog Zakona (1. siječnja 2006.) na spor je trebalo primijeniti odredbe u trenutku zaključenja ugovora o kreditu važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91). No, kako oba zakona na bitno istovjetan način reguliraju sporni odnos između stranaka i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je na jednak način odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 30.204,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, da se o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nije pregovaralo, niti je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.1. Nadalje među strankama nakon izvedenog financijskog vještačenja nije bio sporan matematički izračun potraživanja tužitelja, kao i iznos potraživanja tuženika s osnova istaknutog prigovora radi prebijanja u vremenskom periodu kada je tečaj CHF bio niži od onog koji je bio na dan isplate kredita, a za koji iznos je prvostupanjski sud umanjio potraživanje tužitelja te mu dosudio iznos od 4.699,57 eur sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

9. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 i Rev- 2221/2018 te kao prethodno pitanje pravilno utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli.

10. Pravilno se sud prvog stupnja pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda, a na koje se u tužbi pozvao i tužitelj, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništavim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Ovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

12. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C- 308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan dospijeća. Kako je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 - ZZP/03), koji u odredbama čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. ZZP/03 bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je čl. 87. st. 1. ZZP/03 bilo propisana ništavost nepoštene ugovorne odredbe, odnosno st. 2. bilo je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Predmetnu materiju na istovjetan način regulirale su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - ZZP/07), koji u odredbama čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 99. ZZP/07 bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je čl. 102. ZZP/07 propisana ništavost nepoštene ugovorne odredbe.

14. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi preplatio tuženiku iznose koji su utvrđeni u postupku, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 104. st. 1. ZOO/91 i čl. 210. st. 1. ZOO/91 i utvrdio postojanje obveze tuženika prema tužitelju na povrat preplaćenih iznosa.

15. Na iznose razlike nastale promjenom kamatne stope i tečaja CHF vezano za glavnicu, tuženik je dužan tužitelju platiti kamate od dana kad je tužitelj platio tuženiku te iznose, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu pa je i prije obraćanja tužitelja imao razloga vjerovati da je stekao bez osnove predmetne iznose, te je time bio i nesavjestan od dana stjecanja u smislu čl. 214. ZOO/91, slijedom čega su i žalbeni razlozi s tog osnova odbijeni.

16. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare uz obrazloženje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pa da je tužba podnesena 26. rujna 2024. podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 225. ZOO.

16.1. S tim u vezi je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

17. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja pa stoga nisu cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

18. Tuženik žalbu u pogledu odluke o trošku obrazlaže navodeći kako je prvostupanjski sud nagradu za rad odvjetnika trebao dosuditi prema vrijednosti boda u vrijeme poduzimanja svake radnje, a ne prema vrijednosti boda u trenutku donošenje odluke o zahtjevu tužitelja.

18.1. Neosnovano tuženik osporava primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarife) jer je sud odlučujući o zahtjevu tužitelja pravilno primijenio odredbu Tbr. 5/3 Tarife kojom je propisano da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga su i žalbeni navodi tuženika s tog osnova odbijeni jer je i odluka o trošku donesena u skladu s odredbom čl. 155. st. 2. ZPP.

19. Slijedom svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni navodi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

20. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 10. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos