Legislator Case Law & Legislation
Revr-241/2006-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals in a workplace injury case where employer liability was confirmed despite worker's alleged fault.

Case Number Revr-241/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by both the plaintiff and defendant regarding a workplace injury compensation case. The lower courts found that while the plaintiff followed the employer's instructions, the accident was caused by defective equipment, absolving the employer of liability under Article 177 of the Obligations Act. The court upheld the awarded damages, including a monthly pension for lost earnings and care, rejecting the defendant's claim that the compensation was excessive or improperly calculated under the principle of monetary nominalism.

Legislator headnote

AI generated

čl. 177. ZOO; čl. 394. ZOO; čl. 195. st. 2. ZOO; čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 166. st. 1. ZPP; čl. 155. st. 1. ZPP: An employer is not liable for damages caused by the use of dangerous things or performance of dangerous activities if the damage resulted from the employee's own fault, provided no evidence exists that the employee acted contrary to instructions; compensation for lost earnings and care must be calculated based on the nominal value at the time of the service rendered.

Keywords

AI generated
workplace injury liability employee fault defense dangerous activity exemption monetary nominalism lost earnings compensation care services damages appeal dismissal

Cited Legislation

AI generated
čl. 177. ZOO
Tuženik prigovora stajalištu drugostupanjskog suda da ne postoje pretpostavke za primjenu čl. 177. ZOO za oslobođenje tuženika kao poslodavca od odgovornosti za štetu.
čl. 394. ZOO
To zato jer je naknada materijalne štete s osnova potrebe tuđe pomoći i njege izvorno novčana naknada, pa se primjenjuje propis o monetarnom nominalizmu (čl. 394. ZOO).
čl. 195. st. 2. ZOO
Županijski i Općinski sud zato su pravilno naknadu za tu štetu utvrdili u manjem iznosu, dakle, u onom koji bi oštećenik platio trećoj osobi koja nije posebno stručno osposobljena za pružanje takve pomoći, ali je s obzirom na njezin jednostavni karakter može pružiti (čl. 195. st. 2. ZOO).
čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP
Nije, dakle, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojega ističe tužitelj (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP).
čl. 393. ZPP
Zbog toga je revizije stranaka valjalo odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. (čl. 393. ZPP).
čl. 166. st. 1. ZPP
čl. 155. st. 1. ZPP
u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 241/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, Ivice Crnića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S. iz K., kojeg zastupa punomoćnik J. Š., dipl. iur., odvjetnik u V., protiv tuženika C. d.d. V., koju zastupaju punomoćnici M. K., L. H. i O. U., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., H. & U. iz V., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1522/05-2 od 3. listopada 2005., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-1203/03-126 od 5. travnja 2005., u sjednici održanoj 11. travnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se revizije tužitelja i tuženika kao neosnovane.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi troškove odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1203/03-126 od 5. travnja 2005. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je:

- pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade plati ukupan iznos 36.649,14 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose određene tom odlukom,

- pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju plaća novčanu rentu zbog izgubljene zarade u iznosu 1.010,95 kuna počevši od 1. siječnja 2005., pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da obroke dospjele do pravomoćnosti plati u roku 15 dana, a ostale kako budu dospijevali do svakog petog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zateznim kamatama na pojedine iznose određene tom odlukom,

- pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu plati, za razdoblje od 16. travnja 1993., do zaključno siječnja 2005., ukupan iznos 228.202,11 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose i po stopi određene tom odlukom,

- pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku da tužitelju plaća novčanu rentu za tuđu pomoć i njegu u mjesečnom iznosu 2.300,00 kuna, počevši od 1. veljače 2005. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da obroke dospjele do pravomoćnosti plati u roku 15 dana, a ostale kako budu dospijevali do svakog petog u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zateznim kamatama na pojedine iznose određene tom odlukom,

- pod točkom V. izreke tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu 7.240,75 kuna.

Istom prvostupanjskom presudom je:

- pod točkom VI. izreke odbijen tužbeni zahtjev u ostalom dijelu u iznosu 200,08 kuna s naslova izgubljene zarade,

- pod točkom VII. izreke odbijen tužbeni zahtjev u ostalom dijelu u iznosu 369.968,52 kuna s naslova tuđe pomoći i njege.

Presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1522/05-2 od 3. listopada 2005. odbijena je žalba tuženika te djelomično i žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod točkama I., II., II., IV. i VII. izreke. Djelomično je uvažena žalba tužitelja i preinačena je presuda suda prvog stupnja u odnosu na troškove postupka (točka V. izreke) tako što je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 10.772,80 kuna. Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe i odgovora na žalbu. Utvrđeno je da u nepobijanom dijelu pod točkom VI. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu 200,08 kuna prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Protiv rečene pravomoćne presude suda drugog stupnja od 3. listopada 2005. revizije su podnijele stranke.

Tužitelj revizijom od 30. studenoga 2005. pobija drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je taj sud potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen (točka VII. izreke prvostupanjske presude) kao i zbog odluke o troškovima postupka. Kao revizijski razlog navodi pogrešnu primjenu materijalnog prava. Revident predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i pobijanu i prvostupanjsku presudu preinači tako da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev. Zahtijeva da mu se nadoknade i troškovi parničnog postupka uključivo i troškove revizije.

Tuženik u reviziji od 14. studenoga 2005. kao revizijski razlog također navodi pogrešnu primjenu materijalnog prava. Taj revident predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i pobijanu i prvostupanjsku presudu preinači tako da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev odnosno da te presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika. Reviziju smatra neosnovanom i predlaže da ju Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije. Zahtijeva da mu se nadoknade troškovi odgovora na reviziju.

Revizija nisu osnovane.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP).

U odnosu na reviziju tužitelja

U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili da je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega. Tu pomoć su mu, prema utvrđenjima sudova, pružali ukućani a ne stručna ustanova.

U situaciji kada oštećeniku tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani, jer mu je ona potrebna pri oblačenju i održavanju osobne higijene te djelomično u pravljenju društva tužitelju, oštećenik nema pravo na naknadu ovog oblika štete u iznosu kojeg bi platio stručnom osoblju iz odgovarajućih medicinskih ustanova, jer mu takva pomoć nije ni potrebna. Županijski i Općinski sud zato su pravilno naknadu za tu štetu utvrdili u manjem iznosu, dakle, u onom koji bi oštećenik platio trećoj osobi koja nije posebno stručno osposobljena za pružanje takve pomoći, ali je s obzirom na njezin jednostavni karakter može pružiti (čl. 195. st. 2. ZOO). Visinu te štete dopušteno je u toj situaciji utvrditi primjenom čl. 223. ZPP. Slobodna ocjena dokaza je dopuštena, jer nema druge osobe takve kvalifikacije s čijim bi se (sličnim) radom vrijednost takve usluge mogla usporediti. Pri tome su sudovi imali na umu i vrijeme kroz koje je tužitelju takva tuđa pomoć i njega potrebna. Zato su zakonito postupili kad su tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 369.968,52 kuna, s naslova tuđe pomoći i njege, odbili (točka VII. izreke prvostupanjske presude).

Pravilna je i zakonita pobijana odluka drugog stupnja glede troškova parničnog postupka. Tužitelju su priznati troškovi sukladno uspjehu u parnici. Pri tome su mu osnovano priznati svi troškovi provedenog sudskog vještačenja, neovisno o njegovu uspjehu u sporu. Naime, troškovi vještačenja u cijelosti su osnovani, bez obzira na uspjeh tužitelja, u situaciji kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva.

Nije, dakle, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojega ističe tužitelj (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP).

U odnosu na reviziju tuženika

Tuženik prigovora stajalištu drugostupanjskog suda da ne postoje pretpostavke za primjenu čl. 177. ZOO za oslobođenje tuženika kao poslodavca od odgovornosti za štetu.

U reviziji od 14. studenoga 2005. tuženik, u odnosu na pitanje odgovornosti odnosno primjenu čl. 177. ZOO, iznosi isto pravno stajalište koje je iznosio u reviziji od 20. listopada 2003. U odnosu na to pravno stajalište Vrhovni sud Republike se izjasnio u presudi pod poslovnim brojem Revr-261/07-2 od 11. travnja 2007., odlučujući o potonjoj reviziji tuženika protiv pravomoćne drugostupanjske presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1093/03-2 od 15. rujna 2003.

Zato valja ponoviti da je županijski sud osnovano prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda da je ovlašteni radnik tuženika J. K. dao tužitelju nalog da za montažu stubišta uzme utovarivač te smjesti podest sa stubištem na postolje, tj. da je tužitelj u konkretnom slučaju postupao po uputama neposrednog rukovoditelja. Također je prihvaćeno utvrđenje prvostupanjskog suda da je utovarivač krenuo niz kosinu, do čega je došlo zbog neispravnosti samog utovarivača te je korpa utovarivača zahvatila lijevu ruku tužitelja, nanijevši mu pritom teške tjelesne ozljede. Na temelju takvih utvrđenja županijski sud kao drugostupanjski zaključuje da nema ni jednog dokaza da je do nesreće došlo zbog pogrešnog postupanja tužitelja kao radnika. Zbog toga drugostupanjski sud ne prihvaća tvrdnju tuženika da je do nesreće došlo propustom samog tužitelja, jer da je tužitelj gurnuo ruku ispod korpe utovarivača.

Takvo stajalište županijskog i općinskog suda revizijskim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju. Zato i revizijski sud prihvaća ocjenu općinskog i županijskog suda da ne postoje pretpostavke za primjenu čl. 177. ZOO za oslobođenje tuženika kao poslodavca od odgovornosti za štetu nastalom korištenjem opasne stvari odnosno obavljanjem opasne djelatnosti.

Nije u pravu tuženik ni kada tvrdi da je tužitelju previsoko dosuđena naknada s osnova tuđe pomoći. Naime, naknada u obliku mjesečne rente od 2.300,00 kuna oštećeniku je dosuđena od 1. veljače 2005. (točka IV. izreke prvostupanjske presude), a ne za razdoblje od 16. travnja 1993., do zaključno siječnja 2005. Za razdoblje prije 1. veljače 2005. tužitelju je, dakle, dosuđena naknada u bitno manjim mjesečnim iznosima, što je jasno vidljivo iz točke III. izreke presude suda prvog stupnja. Pri tome su županijski i općinski sud iznos te naknade zakonito utvrdili u nominalnom iznosu u vrijeme kada je oštećeniku pružena usluga tuđe pomoći i njega. To zato jer je naknada materijalne štete s osnova potrebe tuđe pomoći i njege izvorno novčana naknada, pa se primjenjuje propis o monetarnom nominalizmu (čl. 394. ZOO). Tužitelju nije dosuđen revalorizirani iznos naknade po tom osnovu. Sudovi su, dakle, pravilno primijenili odredbe čl. 195. st. 2. u vezi s čl. 394. ZOO. Razlozima tuženikove revizije, visina te naknade i prije i poslije 1. veljače 2005., kako je utvrđena u postupku koji je prethodio reviziji, nije dovedena u sumnju.

Nije, dakle, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojega ističe i tuženik (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP).

Zbog toga je revizije stranaka valjalo odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I. (čl. 393. ZPP).

Odbijen je zahtjev tužitelja da mu se nadoknade troškovi odgovora na reviziju tuženika, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP). Zbog toga je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II. U Zagrebu, 11. travnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.