Rev-310/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 310/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Radomire Felicijan- Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.Č. iz Z., koga zastupaju T.T. i I.U., odvjetnici u Z., protiv tuženice C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 13.listopada 1992.br.Gž-7681/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. svibnja 1992. br. Pn-2457/90, u sjednici održanoj dana 7. prosinca 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju iznos od 23.000 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji tužitelja u reviziji ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu našao da ona ima razloge o odlučnim činjenicama. Tužitelj u reviziji i ne navodi konkretno o kojim odlučnim činjenicama ta presuda ne bi imala razloge.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je zbog posljedica štetnog događaja tužitelju bila potrebna tuđa pomoć dva mjeseca po 4 sata dnevno, te slijedeća dva mjeseca tri puta tjedno po 4 sata.

Nije sporno da tužitelj nije plaćao za tu pomoć, već da su mu je davali članovi njegove obitelji.

Po prihvaćenoj sudskoj praksi oštećenik ima pravo na naknadu ove materijalne štete i u slučaju kada mu spomenutu pomoć daju članovi njegove obitelji dakle kada te usluge nije platio trećoj osobi.

Dosuđenjem nadoknade za tuđu pomoć u iznosu od 23.000 HRD sudovi nižeg stupnja nisu pogrešno primijenili materijalno pravo na štetu tužitelja.

Ovaj sud također smatra da tako utvrđena visina naknade ove vrste materijalne štete je primjerena kako opsegu te pomoći tako i vremenskom razdoblju u kojem je ona tužitelju bila potrebna.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U Zagrebu, 7. prosinca 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.