I Kž-567/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 567/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. G., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. KZ- a i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. travnja 2004. godine, broj: K-26/04, u sjednici održanoj dana 8. srpnja 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, na način da se kriminalno djelovanje opt. P. G., za koje je pod toč. 3. izreke pobijane presude oglašen krivim, pravno označava kao kazneno djelo razbojničke krađe iz čl. 219. st. 2. KZ-a.

II Uslijed odluke pod I, djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, pobijana presuda i u odluci o kazni, tako da se opt. P. G. za kaznena djela teške preinačuje se

krađe iz čl. 217. st. 1. KZ-a, opisana pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude, prihvaćaju po sudu prvog stupnja utvrđene kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca za svako pojedino kazneno djelo, dok mu se za kazneno djelo iz čl. 219. st. 2. KZ-a, opisano pod toč. 3. izreke pobijane presude po istom propisu, a uz primjenu čl. 57. st. 1. 2. b) KZ-a, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pa se opt. P. G., uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. c) KZ-a, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 31. prosinca 2002. godine do 1. siječnja 2003. godine.

III U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. P. G. oglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, te kaznena djela iz čl. 219. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u toč. 3. izreke pobijane presude, pa su opt.

I Kž 567/04-3

P. G. za kaznena djela iz čl. 217. st. 1. KZ-a, uz primjenu odredbi iz čl. 57. st. 1. i 2. b) KZ-a, utvrđene kazne zatvora u trajanju od četiri mjeseca – za svako pojedino kazneno djelo, a kazneno djelo iz čl. 219. st. 1. KZ-a, uz primjenu odredbi čl. 57. st. 1. i 2. b) KZ-a, utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je opt. P. G., na temelju istih zakonskih propisa, a po čl. 60. st. 1. i 2. c) KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 31. prosinca 2002. godine do 1. siječnja 2003. godine.

Po čl. 132. st. 2. ZKP-a, opt. P. G. naloženo je plaćanje 1.600,00 kn kao dijela imovinsko-pravnog zahtjeva ošt. M. P., dok je sa preostalim dijelom imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenik upućen na parnicu.

Po čl. 80. st. 1. KZ-a prema opt. P. G. izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to: jedna željezna poluga, jedna džepna baterija, jedan izvijač, jedan metalni ključ, jedan privjesak za ključeve s ključem, jedan džepni nožić, par kožnih rukavica i oštećena brava "Titan".

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a, opt. P. G. u cijelosti je oslobođen obaveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6. ZKP-a.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona (čl. 368. toč. 4. ZKP-a) i odluke o kazni (čl. 370. ZKP-a), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela iz toč. 3. pobijane presude, na način da se opt. P. G. za to kazneno djelo oglasi krivim po čl. 219. st. 2. KZ-a, te da ga se za sva kaznena djela osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba je djelomično osnovana.

Prije svega, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja u pogledu kaznenog djela opisanog u toč. 3. izreke pobijane presude povrijedio kazneni zakon, jer je glede kaznenog djela koji je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti (čl. 368. toč. 4. ZKP-a).

Sud prvog stupnja, na str. 6 pobijane presude, zauzima stajalište, da uporaba oružja (u konkretnom slučaju pištolja) u smislu ostvarenja kvalifikatorne okolnosti iz čl. 219. st. 2. KZ-a predstavlja samo "aktivnu uporabu oružja", a ne i "pasivno posjedovanje oružja" (nošenje oružja u futroli ili za pojasom), zbog čega je sud prvog stupnja oglasio krivim opt. P. G. ¸¸¸¸za počinjenje osnovnog kaznenog djela iz čl. 219. st. 1. KZ-a.

Takvo stajalište suda prvog stupnja nije prihvatljivo za ovaj Vrhovni sud, jer takvo ekstenzivno tumačenje kvalifikatorne okolnosti "uporabe oružja" ne vodi računa da je ošt. K. L. prije zatvaranja ulaznih vratiju u kuću, vidio da opt. P. G. ima za pojasom pištolj i da uzvik opt. P. G.: "puštaj kvaku, zadnje upozorenje pucam" – predstavlja ozbiljnu prijetnju uz

I Kž 567/04-3

uporabu oružja, bez obzira na to ošt. K. L. nije mogao vidjeti (zbog zatvorenih vratiju) na koji način opt. P. G. koristi pištolj.

U smislu ostvarenja kaznenog djela iz čl. 219. st. 2. KZ-a jedino je bitno to da li je kazneno djelo razbojničke krađe iz čl. 219. st. 1. KZ-a počinjeno uporabom oružja u smislu prijetnje da će izravno napasti na život i tijelo žrtve, a ne i način na koje je to oružje uporabljeno. Kod tog kaznenog djela uporaba oružja ima za cilj učiniti prijetnju ozbiljnom, tako da i samo posjedovanje oružja (pištolja) na mjestu događaja uz prijetnju da će se ono i upotrijebiti – predstavlja ostvarenje kvalifikatorne okolnosti iz čl. 219. st. 2. KZ-a, kako to pravilno ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi.

Kako je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon, pobijanu presudu u tom dijelu trebalo je preinači i opt. P. G. oglasiti krivim zbog kaznenog djela iz čl. 219. st. 2. KZ-a.

Prilikom utvrđenja kazne za kazneno djelo iz čl. 219. st. 2. KZ-a (toč. 3. izreke pobijane presude), ovaj Vrhovni sud vodio je računa o svim okolnostima iz čl. 256. KZ-a, a posebno o priznanju opt. P. G., tako da će se i ublaženom kaznom, u sklopu jedinstvene kazne zatvora, ostvariti svi ciljevi kažnjavanja predviđeni u zakonu.

Međutim, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja za kaznena djela iz čl. 217. st. 1. KZ-a (toč. 1. i 2. izreke pobijane presude) utvrdio optuženiku preblage kazne. I prema mišljenju ovog Vrhovnog suda kaznom zatvora u trajanju od četiri mjeseca – za svako pojedino kazneno djelo, ostvarit će se sve svrhe kažnjavanja, iste kazne odgovaraju težini počinjenih kaznenih djela, ličnosti optuženika, a posebno okolnosnom priznanju opt. P. G. da je počinio ta kaznena djela, tako da će se ovim kaznama, uz utvrđenu kaznu za kazneno djelo iz toč. 3. izreke pobijane presude, te izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a.

Sigurnosna mjera iz čl. 80. st. 1. KZ-a, utemeljena je na zakona, a sud prvog stupnja dao je valjane razloge za njenu primjenu.

Kako su razlozi u žalbi državnog odvjetnika samo djelomično ostvareni, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nisu uočene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. srpnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.