Croatian Supreme Court dismisses appeal for inadmissibility due to lack of specific legal significance under Article 382 of Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the applicant's appeal as inadmissible because it failed to meet the statutory requirements for a valid review petition. Although the applicant raised a substantive question regarding the extinction of a mortgage right upon the bankruptcy of the creditor, the court found the petition lacked the specific legal significance mandated by Article 382 of the Civil Procedure Act. Consequently, the court ruled that the appeal did not justify a re-examination of the lower court's decision on the matter.
Legislator headnote
AI generatedArticles 382, 392 of the Civil Procedure Act; A review petition must explicitly state the legal question and demonstrate its importance for uniform law application or equality of citizens, otherwise it is inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1605/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Viktoriji Lovrić, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja B. J. iz S., protiv protustranke H., koga zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi upisa brisanja založnog prava, odlučujući o reviziji protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžzk-79/10 od 7. ožujka 2011. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj ZS-661/09 od 12. rujna 2010., dana 24. travnja 2015.,
r i j e š i o j e :
Revizija protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžzk- 79/10 od 7. ožujka 2011. se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Općinski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gžzk-79/10 od 7. ožujka 2011. odbio prijedlog B. J. iz S. kojim je ovaj tražio brisanje založnog prava (točka 1. izreke) te je odredio zabilježbu rješenja o odbijanju prijedloga u PU 323 k.o. S..
Tako je sud odlučio postupajući po prijedlogu B. J. podnesenom 19. lipnja 2009. tom sudu pod poslovnim brojem ZS-661/09 kojim je ovaj tražio brisanje založnog prava upisanog na teret stana u S., položenog u prizemlju, označenog brojem 2, površine 78,83 m2, u zgradi sagrađenoj na čestici zgr. 5428, anagrafske oznake … upisane u PU 3243, vlasništva Predlagatelja za cijelo, u iznosu od 76.201,79 kn, upisanog u korist D.-H. d.d. S. dana 1. rujna 1998. pod poslovnim brojem ZS-1455/98.
Prijedlog je odbijen pozivom na odredbe čl. 43. i 111. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne Novine“ broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje: ZZK), jer je taj sud pregledom priloženih isprava ocijenio da isprave nisu valjane za traženi upis
Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gžzk-79/10 od 7. ožujka 2011. preinačio prvostupanjsko rješenje te je naložio brisanje založnog prava sa imena D.-H. d.d. S. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 76.201,79 kn na nekretnini označenoj kao stan u prizemlju, površine 78,83 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe i terase, a koji stan se nalazi u S., sagrađene na čest. zgr. broj poduloška 7243 k.o. S. u vlasništvu B. J. (točka I. izreke) time da će provedbu rješenja izvršiti zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu (točka II. izreke).
Drugostupanjski sud je u obrazloženju naveo da prema odredbi čl. 350. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZVDSP) založno pravo prestaje ako pravna osoba koja je založni vjerovnik izgubi svoju osobnost, a nema sveopćeg pravnog sljednika.
Pregledom isprava taj sud je utvrdio da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj X-St-88/00 od 29. ožujka 2006. nad založnim vjerovnikom zaključen stečajni postupak te je izvršeno brisanje tog subjekta iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-06/853 od 11. travnja 2006.. Stoga je ocijenjeno da isprave na temelju kojih je predloženo brisanje sadrže sve pretpostavke propisane odredbom čl. 43. i 44. ZZK. Protiv drugostupanjskog rješenja protustranka je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. u vezi s čl. 400. Zakona o parničnom postupku i čl. 91. ZZK. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojim je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.
Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.
U ovom slučaju u reviziji je naznačeno materijalnopravno pitanje koje glasi:
„Da li gubitkom pravne osobnosti pravne osobe apsolutno prestaje založno pravo te osobe, kada je tražbina koja je osigurana založnim pravom prešla na drugu osobu čime je ujedno prešlo na tu osobu i to založno pravo bez posebnog pravnog temelja i bez posebnog načina stjecanja?“
Revident je nadalje iznio činjenične tvrdnje glede prelaska tražbine osigurane založnim pravom ustupom na temelju odluke skupštine stečajnih vjerovnika stečajnog dužnika D. d.d. u stečaju S. od 7. veljače 2006. kojom se neizmirena tražbina HZMO-a u iznosu od 5.985.554,00 kuna izmiruje ustupanjem potraživanja stečajnog dužnika po osnovu ugovora o kreditima za stanove, koji iznos duguju 162 korisnika kredita od broja 209 do broja 370, među kojima i B. J., rbr. 264.
U nastavku revizije je postavljeno pitanje:
- u situaciji kada je hipotekarna tražbina izvanknjižnim putem prešla na drugu osobu, o čemu je založni dužnik obaviješten, pa je u međuvremenu prestao postojati založni vjerovnik koji nema sveopćeg pravnog slijednika, a čija su knjižna prava od ustupa neistinita, da li i tada založni dužnik uz prijedlog radi brisanja založnog prava treba dostaviti brisovnicu založnog vjerovnika. Kao tijelo ranijeg založnog dužnika istog u davanju brisovnice može zamijeniti Državni odvjetnik Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 215. Zakona o zemljišnim knjigama, pa bi tek tada i uz brisovnicu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske predlagatelj brisanja mogao zatražiti i postići upis brisanja založnog prava, kada već novi vjerovnik ne može izvršavati ovlasti, jer nije upisao svoje knjižno pravo u zemljišnu knjigu.
Podnesena izvanredna revizija nema potreban sadržaj, jer osim što je u reviziji naznačeno pravno pitanje koje je važno za rješenje konkretnog predmeta, revident nije određeno naveo zašto je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer nije određeno naznačio neki od razloga važnosti pojedinačno navedenih u čl. 382. st. 2. ZPP, niti neki drugi razlog koji nije pojedinačno naveden u toj odredbi, a koji bi ukazivao na potrebu ujednačavanja sudske prakse sukladno ulozi Vrhovnog suda Republike Hrvatske propisanoj Ustavom.
Stoga revizija unatoč pozivanju na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, nema potreban propisani sadržaj, pa je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392. st. 1. ZPP.
Zagreb, 24. travnja 2015.
SUTKINJA
Viktorija Lovrić, v.r.