Rev-x-357/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 357/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća i Lucije Čimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz Z., zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika D. Š. iz Z., II. tuženice Z. Š. iz A., i III. tuženice E.-M. Š. iz A., svih zastupanih po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja suvlasništva nekretnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 10656/11-2 od 3. srpnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-3074/03-44 od 1. lipnja 2011., na sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2013.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

U ovome predmetu tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a).

Međutim, budući da uz prvo pitanje koje je postavio („je li utemeljen njegov zahtjev“ prema činjenicama na kojima je zahtjev temeljio), a koje se pitanje jedino (od tri postavljena pitanja) odnosi na osnovno i odlučno shvaćanje da nije dokazao niti osnovne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prijeporne gospodarske zgrade dosjelošću - zakonitost i poštenje posjeda, kao prvo shvaćanje zbog kojeg je (potvrđivanjem prvostupanjske presude) drugostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja, revident nije izložio i razloge zbog kojih smatra da je ono važno ne samo za njegovu konkretnu poziciju već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valja prihvatiti da podnesena revizija u odnosu na to pitanje nije sastavljena u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost - i (time) da su druga pitanja, koja se odnose na druge i samostalne razloge osporene presude (pored prvog razloga, koji prema ocjeni drugostupanjskog suda i sam za sebe tužbeni zahtjev čini neosnovanim) u takvim prilikama irelevantna za odluku o predmetu spora.

Treba ovdje imati na umu da odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđa postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda ili očekivanim pravnim shvaćanjem, a ne shvaćanja (kao ovdje, u svezi prvog pitanja iz revizije) koje ovisi od okolnosti činjeničnog značaja utvrđenih u svakom konkretnom slučaju.

Revizijski sud pritom ukazuje da nije ovlašten sam kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu i spomenute razloge ili razloge zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu prava“ - postojanje kojih razloga izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

Stoga, a obzirom da ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st.

2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, reviziju tužitelja valjalo je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP-a).

U Zagrebu, 10. listopada 2013.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.