Revt-344/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. T. d.o.o. u stečaju, R., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R., protiv tuženika R. P. I. d.o.o., O., kojeg zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u R., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5271/11-3 od 10. srpnja 2013., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-72/2010-20 od 22. ožujka 2011., u sjednici održanoj 22. studenoga 2017.,
Legislator headnote
AI generatedRevt-344/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 344/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. T. d.o.o. u stečaju, R., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u R., protiv tuženika R. P. I. d.o.o., O., kojeg zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u R., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5271/11-3 od 10. srpnja 2013., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-72/2010-20 od 22. ožujka 2011., u sjednici održanoj 22. studenoga 2017.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je posao prodaje rabljenih strojeva i opreme prema priloženoj specifikaciji broj ... od 12. siječnja 2009. godine bez učinka prema stečajnoj masi (stavak I. izreke), te je naloženo tuženiku da preda u posjed tužitelju rabljene strojeve pobliže označene u izreci presude.
Također odlučeno je i o troškovima postupka.
Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske napadanu presudu preinači na način da žalbu tuženika odbije, podredno, da ukine presudu suda drugog stupnja i vrati predmet istom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Također, na temelju odredbe iz čl. 386. ZPP, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.
Kako tužitelj nije obrazložio u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, u postupku pred sudom drugog stupnja, nisu uzeti u obzir revidentovi navodi da je u postupku pred tim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
Predmet spora je zahtjev za pobijanje pravne radnje tužitelja, konkretno, pravnog posla prodaje rabljenih strojeva i opreme od 12. siječnja 2009., te posljedično tome zahtjev za predaju tih strojeva u posjed tužitelju, pozivom na odredbu iz čl. 127. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04 i 82/06 - dalje: SZ).
Na temelju utvrđenja da su ispunjene materijalne pretpostavke za pobijanje pravnih radnji propisane odredbom čl. 127. SZ sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev. Nasuprot tome, sud drugog stupnja utvrđuje kako se u spisu ne nalazi ugovor o kupoprodaji opreme koja je predmet spora, da je iz zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru nad tužiteljem od strane Porezne uprave (list 54 do 71 spisa) utvrđeno da je u aneksu kupoprodajnog ugovora o kupnji nekretnine tužitelja od 10. siječnja 2009. navedeno da se tuženik kao kupac obvezuje kupiti i opremu koja je predmetom spora te platiti cijenu vjerovniku, da tuženik nije platio cijenu kupljene robe, da iz stanja spisa ne proizlazi da tužitelj tvrdi da je vrijednost opreme koju je tuženik trebao platiti protivna njenoj tržišnoj vrijednosti, da rok u kojem je tuženik trebao platiti cijenu nije naznačen u računu, slijedom čega je tuženik svoju novčanu obvezu bio dužan ispuniti u roku od 30 dana. Na temelju toga sud drugog stupnja je zaključio da je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama propisanih zakonom raskinuti ugovor. Slijedom toga prema shvaćanju suda drugog stupnja su osnovani žalbeni navodi tuženika, kako neisplata cijene ne predstavlja razlog za pobijanje ugovora u situaciji kada tužitelj ne osporava kupoprodajnu cijenu, pa samom pravnom radnjom, stečajni vjerovnici tužitelja nisu oštećeni. Zbog toga sud drugog stupnja pozivom na odredbu iz čl. 127., čl. 128. st. 3., čl. 130. st. 1. i čl. 132. st. 1. SZ je odbio tužbeni zahtjev.
Suprotno navodima iz revizije, sud drugog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
Naime, odredbom čl. 127. st. 1. SZ propisano je da pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama tog Zakona.
Dakle prva pretpostavka za uspjeh tužbe u ovom predmetu bila je postojanje oštećenja vjerovnika.
Obzirom na utvrđenje suda drugog stupnja da vrijednost opreme koja je predmet ugovora nije protivna njenoj tržišnoj vrijednosti, pravilan je zaključak suda drugog stupnja, da u konkretnom slučaju nije došlo do oštećenja vjerovnika, jer je tužitelj mogao zahtijevati isplatu ugovorene cijene ili raskid ugovora i povrat stvari.
Ostali navodi iz revizije, kraj utvrđene odlučne činjenice, da vjerovnici nisu oštećeni pravnom radnjom koja se pobija, nisu bitni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Stoga je sud drugog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 127. st. 1. SZ kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.
Zagreb, 22. studenoga 2017.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v. r.