II Rev-126/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-126/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-tuženika H. šume s p.o. Z., Uprava šuma Karlovac, protiv tuženog-tužitelja V. s p.o., K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog-tužitelja V. s p.o. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 10. prosinca 1996. godine broj Pž-2000/95-2, s kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Karlovcu od 4. travnja 1995. godine broj P-492/94, na sjednici održanoj dana 17. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija, pa se preinačuju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 10. prosinca 1996. godine broj Pž-2000/95-2 i presuda Trgovačkog suda u Karlovcu od 4. travnja 1995. godine broj P-492/94 u toč. 1. prvostupanjske presude i sudi:

Tuženi V. s p.o. K., dužan je tužitelju H. š. s p.o. Uprava šuma K. platiti svotu od 8.387,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama kroz vrijeme od 4. travnja 1995. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 1.516,00 kn, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja.

U ostalom dijelu (toč. 3. prvostupanjske presude) revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 10. prosinca 1996. godine broj Pž-2000/95-2 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Karlovcu od 4. travnja 1995. godine broj P-492/94, s kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 8.387,79 kn sa zateznim kamatama na svotu od 150,48 kn od 31. svibnja 1993. godine, na svotu od 791,78 kn od 24. lipnja 1993. godine, na svotu od 1.432,64 kn od 30. lipnja 1993. godine, na svotu od 453,49 kn od 18. lipnja 1993. godine, na svotu od 1.931,79 kn od 29. lipnja 1993. godine, na svotu od 3.762,97 kn od 30. lipnja 1993. godine i na svotu od 1.179,13 kn od 30. kolovoza 1993. godine sve do isplate, te nadoknaditi parnični trošak u svoti od 1.516,00 kn. Istom presudom tužitelj-tuženik V. s p.o. K. odbijen je s tužbenim zahtjevom da bude naloženo tužitelju-tuženiku Hrvatske šume s p.o. Z. platiti svotu od 19.878,56 kn sa zateznim kamatama od 3. srpnja 1993. godine do isplate, kao i nadoknaditi parnični trošak. Protiv te drugostupanjske presude izjavio je reviziju tuženik zbog pogrješne primjene materijalnog prava. Pogrješnu primjenu materijalnog prava tuženik vidi u odluci o kamatama. Revident ističe, da su međusobne obveze stranaka utvrđene u inozemnoj valuti, odnosno u DEM, pa zbog toga nije pravilna odluka suda o kamatama, koja je takova kao da je obveza utvrđena u domaćoj valuti. Također smatra da je pogrješno utvrđeno činjenično stanje, jer je bilo neophodno obaviti očevid na licu mjesta, kako bi bilo utvrđeno koji su radovi obavljeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude nižestupanjskih sudova ili ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, niti se državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije, ne samo zbog toga što u reviziji izričito to nije opomenuto, već i sam sadržaj revizije ne upućuje na to da je razlog za izjavljivanje revizije u bitnim povredama odredaba ZPP.

Djelomično je ostvaren revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP. U pravu je revident kada u reviziji upućuje na nepravilnu odluku o kamatama. Presudama nižestupanjskih sudova naloženo je tuženiku platiti tužitelju kamate po propisanoj stopi na račune (list broj 84) kojima tužitelj H. š. s p.o. tereti tuženika V. s p.o. od dana dospjelosti svakog pojedinog računa. Glavnica je izražena u kunama. Međutim, vještak je u svom nalazu i mišljenju (list broj 87) utvrdio saldo, nakon što je izvršio prijeboj međusobnih tražbina parničnih stranaka, a taj saldo glasi na svotu od 2.330,00 DEM. Sud je prihvatio taj saldo izrazivši ga u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan donošenja presude utvrdivši tako da tužitelju H. š. pripada svota od 8.387,79 kn i naložio tuženiku V. s p.o. platiti tu svotu. Dakle, ako je svota od 2.330,00 DEM odnosno svota od 8.387,79 kn utvrđeni saldo prije zaključenja rasprave odnosno na dan donošenja presude, onda bi kamate na tu svotu mogle teći od dana donošenja presude, 4. travnja 1995. godine, odnosno od dana kadaje svota tražena tužbom utvrđena po visini i osnovu a ne od dana dospjelosti svakog pojedinog računa, jer su svote iz tih računa bile uključene u prijeboj, a u presudi označena svota glavnice je rezultat toga prijeboja. Osim toga, zbroj glavnica, koje proizlaze iz računa je veći od svote 8.387,79 kn. Dakle, ako je obveza tužene određena saldom, onda je taj saldo glavnica a početak tijeka kamata može biti samo od utvrđenja toga salda odnosno obveze u visini toga salda.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrješne primjene materijalnog prava u odnosu na tužbu tužitelja V. s p.o. K., radi svote od 19.878,56 kn. U provedenom postupku je utvrđeno da su građevni radovi tužitelja V. s p.o. podmireni dijelom isplatom u novcu, a dijelom isporukom eksploziva za potrebe prilikom izgradnje puta u šumi.

U svezi revizijskih navoda radi pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja napomenuti da nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na odredbu čl. 385. st. 3. ZPP.

Zbog toga je ovaj sud presude nižestupanjskih sudova u odnosu na odluku o kamatama preinačio na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, budući da je na utvrđeno činjenično stanje pogrješno primijenjeno materijalno pravo odlukom o kamatama, dok je u ostalom dijelu revizija odbijena kao neosnovana na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 17. veljače 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.