Criminal court dismisses appeal for domestic violence violation, upholding conviction and fine despite defendant's justification.
Legislator summary
AI generatedThe High Court of Criminal Offenses dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for domestic violence under Article 22 of the Law on Protection from Domestic Violence. The defendant argued that turning off the television and lights did not constitute violence, claiming it was merely dissatisfaction with his wife's habits, but the court found this behavior crossed normal family boundaries and caused fear. Consequently, the court upheld the original conviction, the fine, and the deduction of time spent in custody from the penalty.
Legislator headnote
AI generatedArticle 22 of the Law on Protection from Domestic Violence; Article 202 of the Offenses Act: Acts causing fear and unease in a family member, even if motivated by personal dissatisfaction, constitute domestic violence if they exceed normal behavioral limits.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE
Broj: Jž-501/2020
HRVATSKE
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 41. Pp J-1254/2019 od 8. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. M.M. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. M.M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku, temeljem istog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju tako da nema za platiti ništa.
2.Istom presudom je okr. M.M. obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.
3. Protiv te presude okr. M.M. je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te okrivljenika osloboditi od optužbe i obvezati L.M. na naknadu troškova postupka, a podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
4. Žalba je neosnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u žalbi u bitnome ističe da svojim ponašanjem nije počinio nasilje u obitelji predmetne zgode jer se gašenje televizora i svjetla bivšoj supruzi koja po cijele dane gleda televiziju i koristi mobitel radi odlaska na internetsku mrežu, dok on plaća struju, ne može smatrati nasilničkim ponašanjem. Dalje u žalbi navodi okolnosti koje su prethodile predmetnom događaju, iskazujući svoje nezadovoljstvo načinom života bivše supruge, s kojom je primoran živjeti zbog loše materijalne situacije u kojoj si ne mogu priuštiti odvojene stambene prostore već su prisiljeni živjeti zajedno, kao i da bivša supruga zapravo njega stalno izaziva i govori neistine te je ona stvarni zlostavljač.
7. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.
8. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza bivše supruge okrivljenika L.M., žrtve nasilja te A.G., policijskog službenika koji je došao na intervenciju predmetne zgode i osobno uočio uznemirenost i uplakanost žrtve, a koje iskaze je ocijenio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, a u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, te dijela obrane okrivljenika u kojoj okolnosno priznaje odlučne činjenice koje čine biće prekršaja nasilja u obitelji, imao dovoljno osnova za zaključak da se okrivljenik predmetne zgode ponašanjem opisanom u izreci pobijane presude, nasilnički ponašao u obitelji prema bivšoj supruzi, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.
9. Ukazuje se žalitelju da njegovo ponašanje kritične zgode opisano u izreci pobijane presude, a koje se sastojalo u vrijeđanju bivše supruge pogrdnim izrazima i pod utjecajem alkohola te gašenje televizora i svjetla, predstavlja psihički oblik nasilja u obitelji koje je kod žrtve nasilja izazvalo strah i uznemirenost. Opisanim postupanjem, okrivljenik je evidentno prešao granice normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome, pri čemu nije od važnosti okolnost njegovog osobnog nezadovoljstva ponašanjem oštećenice s kojom živi u istom stambenom prostoru, te ga isto ne može osloboditi od odgovornosti pa ovaj sud drži neprihvatljivim okrivljenikov pokušaj umanjivanja i opravdavanja svojih postupaka, a koje navodi u žalbi.
10. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku. Ukazuje se okrivljeniku da L.M., žrtva nasilja u ovom postupku, nije zakonski obveznik naknade troška postupka u smislu odredaba PZ-a, a kako to predlaže okrivljenik u žalbi.
11. Iako okrivljenik u žalbi ne navodi da pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Stoga, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u novčanom iznosu za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je propisana i kao teža kazna, kazna zatvora je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu uračunao okrivljeniku vrijeme provedeno u uhićenju tako da isti nema za platiti novčanu kaznu.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka.
13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 21. travnja 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.