Legislator Case Law & Legislation
I Kž-793/2001-3 AI generated

Supreme Court dismisses prosecutor's appeal, upholding acquittal for excessive defense within unavoidable mistake of fact.

Case Number I Kž-793/2001-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal, confirming the defendant's release from murder charges. The defendant fired multiple shots at an intruder who claimed to have a bomb and violently breached his home. The court ruled that the defendant was in an unavoidable mistake of fact regarding the bomb threat and that his intense defensive reaction was justified by the immediate danger and reduced capacity for control.

Legislator headnote

AI generated

čl. 34. st. 1. KZRH; čl. 340. toč. 2. ZKP: A defendant who acts in an unavoidable mistake of fact regarding the existence of a threat may use necessary defense even if the intensity exceeds what is strictly required, provided the reaction is proportionate to the perceived danger and the defendant's psychological state.

Keywords

AI generated
unavoidable mistake of fact necessary defense excessive defense imminent danger proportionality of defense psychological state murder charge

Cited Legislation

AI generated
čl. 34. st. 1. KZRH
S., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl.
čl. 7. st. 2. OKZRH
KZRH u vezi čl. 7. st. 2. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14.
čl. 340. toč. 2. ZKP
čl. 366. st. 1. ZKP
Stoga, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, pa kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP, nisu nađene ni povrede zakona na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl.
čl. 374. ZKP
ZKP, nisu nađene ni povrede zakona na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 374. ZKP, odlučeno kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 793/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, Dražena Tripala, Ane Garačić i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv opt. M. S., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 7. st. 2. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. rujna 2001. godine, broj K- 207/94, u sjednici vijeća održanoj dana 6. listopada 2005. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o je:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, opt. M. S., na temelju čl. 340. toč. 2. Zakona o krivičnom postupku (''Narodne novine'' broj 34/93 i 28/96, u daljnjem tekstu: ZKP), oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane iz čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 32/93, 38/93, 16/96, i 28/96, u daljnjem tekstu: KZRH) u vezi čl. 7. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 31/93, 39/93, 108/95, 16/96 i 28/96, u daljnjem tekstu: OKZRH), činjenično i pravno pobliže opisanog u njenoj izreci.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

I Kž 793/01-3

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom očitovanju od 17. siječnja 2002. godine, broj KŽ-DO-52/02, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba nije osnovana.

Suprotno prigovorima državnog odvjetnika, sud je na temelju potpune i pravilne ocjene obrane optuženika i iskaza svjedoka, te naročito rezultata medicinskog i balističkog vještačenja, sve odlučne činjenice raspravio i pouzdano zaključio da je opt. M. S. kritične zgode postupao u neotklonjivoj stvarnoj zabludi, vjerujući da oštećenik ima bombu i da će istu aktivirati, pri čemu nije prekoračio granice putativne nužne obrane, kako mu je to optužnicom bilo stavljeno na teret.

Iz suglasnih iskaza svjedoka S. V., L. M. i S. J., te obrane optuženika nedvojbeno proizlazi da je kritične zgode oštećenik B. L. došao do ulaznih vrata stana optuženika, snažno lupao po njima, vikao da ima bombu i da će ih sve poubijati, te da je nakon toga snažnim udarcima nasilno razvalio vrata i ušao u stan optuženika držeći ruku ispod jakne, vičući i dalje. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio ovakvu situaciju i povezao ju s objektivnim okolnostima mjesta i vremena u kojima se događaj odvijao (događaj se zbio malo iza ponoći, a u stanu je bio mrak, samo je soba bila osvijetljena malom noćnom lampicom), te s podacima o oštećenikovom ranijem životu i njegovoj sklonosti sukobima, nasilnom i agresivnom ponašanju, kao i s prijašnjim događajem kada je oštećenik sjekirom napao optuženikovu suprugu, na temelju čega je izveo pravilan zaključak da je optuženik, kritične zgode, doista imao opravdan razlog vjerovati da je prijetnja bombom oštećenika bila stvarna, posebno u situaciji kada je oštećenik pokazao takovu upornost da je usred noći nasilno razvalio ulazna vrata optuženikova stana.

Stoga, u ovom dijelu, da je optuženik bio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi, nije dovedena u pitanje pravilnost pobijane presude. To tim više što je i nejasno stajalište žalitelja da se radilo samo o verbalnom sukobu, te da nije u cijelosti razjašnjeno u kojoj mjeri je oštećenik govorio o bombi i iz čega bi se to mogao izvesti zaključak da je optuženik vjerovao da tempore criminis oštećenik ima bombu i da će ju aktivirati, jer u tom slučaju se ne bi moglo govoriti niti o nužnoj obrani, a onda niti o prekoračenju njenih granica, budući da je samim optužnim aktom optuženik terećen da je djelo počinio u prekoračenju granica nužne obrane što žalitelj očito previđa, pa su u tom dijelu žalbeni navodi kontradiktorni samoj optužbi.

Nadalje, postupajući u skladu s takvim uvjerenjem da oštećenik ima bombu i da će istu aktivirati, optuženik je prema oštećeniku ispalio ukupno sedam hitaca iz pištolja. Prva tri hica ispucao je iz prostora kuhinjskih vrata s koje pozicije je optuženik mogao vidjeti samo vrlo mali dio hodnika, odnosno lijevog bočnog zida hodnika. Od ova tri hica, dva su pogodila oštećenika i to u predjelu desne strane debelog mesa, što optuženik nije znao, a niti je s obzirom na nepreglednost i mračnost prostora to mogao znati, tim više što ovi hici nisu doveli do nemogućnosti kretanja i djelovanja oštećenika, koji je nastavio s kretanjem u sobu, a kada se u sobi okrenuo i napravio iskorak prema optuženiku, još uvijek držeći ruku ispod jakne, optuženik je s pozicije vrata spavaće sobe ispucao daljnja četiri hica, prvi u pod koji nije pogodio oštećenika, te ostala tri koja su pogodila oštećenika kada se nalazio u nekom niskom položaju, odnosno sagibanju, a koji položaj još uvijek nije ukazivao optuženiku da je

I Kž 793/01-3

oštećenik prestao s napadom, pa je dakle oštećenik još uvijek predstavljao realnu opasnost za život optuženika i njegove supruge. U tom sklopu, ocjenjujući cjelokupno ponašanje optuženika, pravilno je sud uzeo u obzir nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka iz kojeg proizlazi da se optuženik tempore criminis nalazio u iznimnoj psihološkoj situaciji karakteriziranoj intenzivnim afektivnim reagiranjem, osjećajima straha i ugroženosti, te da ponašanje optuženika predstavlja reakciju na iznimno stresnu situaciju nastalu zbog upada oštećenika u stan i njegovih prijetnji optuženiku i njegovoj supruzi, zbog čega su mogućnosti percepcije optuženika u datoj situaciji bile značajno reducirane do nivoa bitnog smanjenja.

Dakle, gledajući cjelokupnu dinamiku događaja, nije se moglo očekivati da optuženik hladno i trezveno razmišlja, već naprotiv očito je da je takvo psihološko stanje u značajnoj mjeri reduciralo njegove mogućnosti kontrole vlastitih postupaka, o čemu svjedoči upravo brojnost ispaljenih hitaca. Slijedom navedenog, nema sumnje da je obrana optuženika bila adekvatna predstojećem napadu bombom za koji je optuženik opravdano bio uvjeren da će uslijediti pa nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da ispucani hici nisu bili potrebni za zaustavljanje oštećenikovog napada, te da je bilo logično za očekivati da optuženik najprije pokuša oštećenog zaustaviti riječima, a tek u slučaju da u tome ne uspije, da je mogao upotrijebiti pištolj pucajući u neki dio tijela koji nije vitalan. Takova obrana u ovoj konkretnoj situaciji ne bi imala smisla i s obzirom na sve okolnosti nije se mogla očekivati od optuženika. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude, određeno je i potpuno izložio zbog čega smatra utvrđenim da u konkretnom slučaju, s obzirom na sve okolnosti pod kojima se djelo dogodilo, optuženik, koji se nalazio u neotklonjivoj zabludi, nije mogao reagirati na drugi, manje opasan način, dakle da nije prekoračio granice nužne obrane, već je intenzitet obrane prilagodio intenzitetu napada za koji je opravdano smatrao da predstoji.

Stoga, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, pa kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 366. st. 1. ZKP, nisu nađene ni povrede zakona na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 374. ZKP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 06. listopada 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.