Revr-685/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 685/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. B., drugotužiteljice maloljetne I. B. , trećetužitelja maloljetnog K. B. , četvrtotužitelja maloljetnog K. B. , petotužitelja I. B. , šestotužiteljice S. B. i sedmotužitelja D. B., svi iz M., koje zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. P. d.d. P., kojeg zastupaju punomoćnici Z. K. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & B. u Z., te umješača na strani tuženika N. M. H. L., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-2583/13 od 6. veljače 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, broj P-133/13-92 od 31. srpnja 2013., u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti drugotužiteljici, trećetužitelju, četvrtotužitelju, iznose od po 24.565,04 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u točkama I., II. i III. izreke prvostupanjske presude, a od 1. lipnja 2013. nadalje plaćati svakom tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 571,28 kuna najkasnije do 5-og u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, sve u roku od 15 dana (točke I., II. i III. izreke) te tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 480.370,20 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena u roku od 15 dana (točka IV. izreke).

Drugostupanjskom presudom djelomično su odbijene, a djelomično prihvaćene žalbe tuženika i umješača na strani tuženika pa je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku po osnovi naknade imovinske štete za izgubljeno uzdržavanje drugotužitelju, trećetužitelju i četvrtotužitelju isplatiti iznose od po 24.565,04 kuna sa zateznom kamatom na mjesečne iznos od po 571,28 kuna od rujna 2009. do svibnja 2013., a od 1. lipnja 2013. nadalje mjesečnu rentu kako je pobliže navedeno pod točkama I., II. i III. izreke te drugotužiteljici, trećetužitelju, četvrtotužitelju isplatiti iznose od po 14.884,02 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u točkama I., II. i III. izreke drugostupanjske presude, te od 1. lipnja 2013. nadalje plaćati svakom tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 346,14 kuna najkasnije do 5-og u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, sve u roku od 15 dana, a odbijen je preostali dio zahtjeva II.-IV. tužitelja za naknadu imovinske štete.

Istom odlukom su djelomično prihvaćene žalbe tuženika i umješača, preinačena je odluka o parničnom trošku sadržana u točki IV. izreke prvostupanjske presude te je tuženiku naloženo tužiteljima (I.-VII.) trošak parničnog postupka u iznosu od 312.289,92 kuna u roku od 15 dana, a odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška. Nadalje, kao neosnovani su odbijeni zahtjevi tuženika i umješača za naknadu troška žalbe te zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku i predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, osim u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, i odbiti tužbene zahtjeve svih tužitelja ili, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviju nije podnesen.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Predmet spora u ovom postupku su zahtjevi drugotužiteljice, trećetužitelja i četvrtotužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi izgubljenog uzdržavanja i rente po istom osnovu, a koju štetu navedeni tužitelji trpe kao djeca pokojnog Z. B., koji u štetnom događaju od 14. listopada 2009., kao radnik smrtno stradao na radu kod tuženika, kao poslodavca.

Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1094. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) naložio tuženiku plaćanje naknade štete drugotužiteljici, trećetužitelju i četvrtotužitelju po osnovi izgubljenog uzdržavanja u iznosima od po 24.565,04 kuna te plaćanje rente po istom osnovu, počevši od 1. lipnja 2013. i ubuduće u iznosima od po 571,28 kuna mjesečno, jer je ocijenio da je prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, da navedeni tužitelji primaju obiteljsku mirovinu te da je prednik tužitelja za vlastite potrebe trošio oko 15% svojih prihoda.

Odlučujući povodom žalbe tuženika i umješača na strani tuženika protiv prvostupanjske presude drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu ocijenivši da je prednik tužitelja na svoje potrebe trošio 30% svojih prihoda, slijedom čega je tuženiku naložio drugotužiteljici, trećetužitelju i četvrtotužitelju po osnovi izgubljenog uzdržavanja platiti iznose od po 14.884,02 kuna te im od 1. lipnja 2013. plaćati mjesečnu rentu u iznosima od po 346,14 kuna mjesečno, sve sa zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revident u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude navodi da reviziju podnosi zbog slijedećih pravnih pitanja:

"1. Da li poslodavac, kao vlasnik vozila (opasne stvari), odgovara svom zaposleniku- oštećeniku (predniku oštećenika) za štetu koju ovaj (ili njegov slijednik) pretrpi zbog upravljanja vozilom od strane tog istog zaposlenika, kao profesionalca kojemu je u opisu radnog mjesta upravljanje vozilom, protivno propisima u vezi ograničenja brzine, u situaciji kada je predmetno vozilo jedino vozilo koje je sudjelovalo u štetnom događaju (nezgodi)?

2. Da li činjenica da zaposlenik poslodavca, koji poslodavac je vlasnik vozila (opasne stvari) upravlja vozilom protivno nalogu poslodavca ima značaj protupravnog oduzimanja opasne stvari od vlasnika u smislu čl. 1065. ZOO-a?

3. Da li odgovornost proizvođača za neispravan proizvod isključuje odgovornost vlasnika tog proizvoda, koji proizvod je opasna stvar?

4. Da li je u slučaju neispravnosti vozila (radnog stroja) kao opasne stvari, za koju bi odgovarao vlasnik opasne stvari, radnja treće osobe (kao razlog za oslobođenje odgovornosti vlasnika stvari) izdavanje uvjerenja da taj radni stroj ispunjava sve uvjete utvrđene pravilima zaštitite na radu, od strane društva ovlaštenog za izdavanje takvog uvjerenja, a da pri tome nisu bili ostvareni uvjeti za izdavanje takvog uvjerenja, odnosno ovlašteno društvo je učinilo propust prilikom pregleda radnog stroja, a vlasnik stvari se u takvo uvjerenje koje je izdano pouzdao i pustio stroj u rad?

5. Da li je takva radnja treće osobe (kao razlog za oslobođenje odgovornosti vlasnika stvari) nepravilno sklapanje stroja od strane društva kojem je povjereno isto, ili je takva radnja treće osobe propust ovlaštenog servisera da prije puštanja u rad provjeri ispravnost sklapanja stroja sukladno uputama proizvođača, ili je takva radnja treće osobe propust proizvođača da u uputama predvidi potrebne periodične preglede mehaničkih sklopova radnog stroja?

6. Da li se o presudnoj činjenici postojanja pretpostavke za pravo na naknadu štete u smislu statusa (npr. bračni status, status redovnog studenta), kad se tužbeni zahtjev u cijelosti osporava, može zaključivati samo na osnovu usmenog iskaza, i to ne svjedoka (već druge stranke, i to bliskog srodnika), a bez dostave isprave o tome?

7. Da li je ispravno presudom dosuditi kamatu na buduće (rentne) zahtjeve, obzirom da isti nisu niti dospjeli, odnosno takvi zahtjevi za kamatom su preuranjeni?

8. Da li je kod odluke o naknadi štete u vezi gubitka uzdržavanja potrebno cijeniti koliko je pokojni prednik trošio na ostale članove obitelji u vezi kojih nema obveze na zakonsko uzdržavanje (nezaposleni, punoljetni, a radno sposobni – primjerice nezaposleni bračni drug koji živi u istom kućanstvu)?"

Odlučujući o dopuštenosti tuženikove izvanredne revizije podnesene protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude vijeće je ocijenilo je da revizija nije dopuštena.

Prema ocjeni ovoga vijeća tuženik u podnesenoj izvanrednoj reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, revident u reviziji samo uopćeno navodi da se radi o situaciji u kojoj odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a za očekivati je da bi u se u praksi mogla pojaviti različita shvaćanja drugostupanjskih sudova.

Međutim, takvi uopćeni navodi tuženika izneseni u izvanrednoj reviziji sami po sebi, imajući u vidu činjenicu da se tuženik nije pozvao na konkretne i različite odluke drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda u kojima je zauzeto drukčije pravno shvaćanje o postavljenim pravnim pitanjima od pravnog shvaćanja zauzetog u revizijom pobijanoj drugostupanjskoj presudi, ne predstavljaju dostatne razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Pritom treba istaknuti da revizijski sud, odlučujući povodom izvanredne revizije, ne može ispitivati pravilnost primjene materijalnog prava u parničnom postupku koji je prethodio revizijskom postupku kad podnesena izvanredna revizija ne ispunjava formalne pretpostavke za dopuštenost revizije.

Zbog navedenog je temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.