Rev-x-315/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 315/13-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. C. iz O., kojeg zastupa punomoćnik I. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2996/11-2 od 18. lipnja 2012., kojim je preinačeno rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-853/97-40 od 22. travnja 2011., u sjednici održanoj 2. listopada 2013.,

r i j e š i o j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2996/11-2 od 18. lipnja 2012. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

Ostavlja se da se o troškovima povodom revizije odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 10.300,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 12.540,00 kn (toč. I. izreke), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.824,00 kn (toč. II. izreke).

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

„I. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-853/97-40 od 22. travnja 2011. i za navedeno rješava:

Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku J. o. d.d. nadoknaditi tužitelju B. C. troškove sastava žalbe u iznosu od 1.775,00 kn u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjskog rješenja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) – tzv. izvanrednu reviziju smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju slijedećih pravnih pitanja:

1. Na koji se način obračunava i odmjerava parnični trošak stranaka u slučaju kada se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka odnosno da li se u tom slučaju visina parničnih troškova utvrđuje glede svake poduzete parnične radnje prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja, razmjerno ostvarenom uspjehu stranaka ili prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva?

2. Da li smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe?

Tuženik predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno podredno nižestupanjske odluke u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Tuženik je popisao troškove revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu. Tužitelj je popisao troškove odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da prema st. 3. citirane zakonske odredbe u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji postavljena pravna pitanja ad. 1. i ad. 2., obzirom kako su formulirana, u smislu da se sadržajno nadopunjuju i nadovezuju jedno na drugo, po ocjeni ovog suda potrebno je sagledati u cjelini. Pri tome ovaj sud prihvaća da se radi o pitanjima o kojima ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a glede odmjeravanja parničnih troškova tog postupka i koja su važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, pošto je u pobijanom rješenju drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje o načinu obračuna parničnih troškova koje je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske već ranije izraženim u brojnim svojim odlukama, primjerice Rev-x 505/11-2 i Revt 35/04-2 na koje se poziva tuženik.

Vezano za istaknuta pitanja treba reći: smanjenje tužbenog zahtjeva je dispozicija tužitelja u postupku koja se ne smatra preinačenjem tužbe (čl. 192. st. 3. ZPP), te ju tužitelj može poduzeti bez prethodnog pristanka protivne strane – tuženika. Po svojoj pravnoj naravi takvo raspolaganje tužitelja njegovim tužbenim zahtjevom ima značaj povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP, što znači da za dio, a za koji je tužbeni zahtjev smanjen isti više ne egzistira, a nakon što je njegovo povlačenje učinjeno.

Polazeći od navedenog, te obzirom da u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP visina novčane svote iz tužbenog zahtjeva označava vrijednost predmeta spora, znači da u predmetu u kojem je tijekom postupka došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva se vrijednost predmeta tog spora mijenja, pri čemu će za određivanje naknade za pojedine poduzete radnje tijekom postupka biti odlučna ona vrijednost predmeta spora koja je egzistirala u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

U tom pravcu Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio svoje pravno shvaćanje u svojim odlukama Revt 35/04-2 od 14. lipnja 2005. i Rev-x 505/11-3 od 18. svibnja 2011., pri kojem i dalje ostaje. Dakle, nema mjesta pri obračunavanju naknade parničnih troškova stranci za obavljene radnje u postupku primijeniti isključivo vrijednost predmeta spora koja je egzistirala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a kako je to učinjeno pobijanim drugostupanjskim rješenjem.

Kako je drugostupanjski sud, a zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustio utvrditi sve činjenice relevantne za obračun stvarnih parničnih troškova stranaka u ovom sporu, uključujući i pitanje njihovog stvarnog uspjeha u sporu, to je prihvaćanjem revizije drugostupanjsko rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u svezi s odredbom čl. 400. ZPP.

O troškovima povodom revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 2. listopada 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.