Rev-36/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 36/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. D. iz M., otok B., protiv tuženika Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Republike Hrvatske, Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-11980/98-2 od 23. travnja 2002. godine, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj: P-984/98-2 od 30. listopada 1998. godine, u sjednici održanoj dana 26. svibnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu kojim pobija rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-11980/98-2 od 23. travnja 2002. godine i Općinskog suda u Zagrebu broj: P-984/98-2 od 30. listopada 1998. godine kojim je odbačena tužba u dijelu u kojem tužitelj traži da je tuženik "dužan i obvezan starosnu mirovinu tužitelja preindeksacijom povećati 15,47%" te da je mirovinu "dužan i obvezan uskladiti i obračunati".

II. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća kao osnovana te se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-11980/98-2 od 23. travnja 2002. godine i Općinskog suda u Zagrebu broj: P-984/98-2 od 30. listopada 1998. godine ukida u dijelu u kojem je odbačen prestali dio tužbe i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u kojoj je tužitelj istakao ovakav tužbeni zahtjev:

"1.Tuženi je dužan i obvezan starosnu mjesečnu mirovinu tužitelja preindeksacijom povećati 15,47% i isplatiti od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1992. godine u ukupnom iznosu od_________ kuna, sa zateznim kamatama za svaki dospjeli mjesečni iznos od dospijeća pa do potpune isplate – sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prisilne ovrhe.

2. Tuženi je dužan i obvezan uskladiti i obračunati, a zatim u roku od 15 dana i isplatiti razliku povećane starosne mirovine tužitelja i to 28,7% mjesečno za mjesec kolovoz 1993., 34% za mjesec rujan 1993., 9% za mjesec listopad 1993., 4,4% za mjesec studeni 1993., 5,2% za mjesec prosinac 1993.godine, odnosno konačno 1578,8% za cijelu 1993.godinu i 237,1% konačno za cijelu 1994.godinu, koliko su postotaka povećane plaće svih zaposlenih radnika u Republici Hrvatskoj za 1993. i 1994. godinu, te 6% povećati i isplatiti starosnu mirovinu tužitelja za siječanj 1995.godine, odnosno sveukupno tužitelju isplatiti dug u iznosu od

kuna, sa zateznim kamatama od dospijeća povećanja svakog mjesečnog iznosa do potpune isplate pod prijetnjom prisilne ovrhe.

3. Tuženi je Fond tužitelju dužan i obvezan isplatiti i zakonske zatezne kamate za svaki dospjeli mjesečni iznos duga (ukupno 2.249,90 kuna, odnosno mjesečno 140,63 ×16) od svakog dospijeća do potpune isplate koji je iznos tuženi Fond već obračunao i obročno – mjesečno isplaćuje (ali bez zakonskih zateznih kamata) na temelju Zakona o usklađivanju mirovina (Narodne novine broj 20/97) za razdoblje od 1. veljače 1995. godine i nadalje.

4.Tuženi je Fond dužan tužitelju naknaditi i sve parnične troškove koji tužitelju nastanu u tijeku ovog parničnog postupka također u roku od 15 dana pod prijetnjom prisilne ovrhe."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjskog rješenje reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija uvaži i donese zakonita odluka.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a ni nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija je djelomično osnovana.

čnom

Sudovi nižeg stupnja odbacili su tužbu temeljem čl. 16. st. 2. Zakona o parni postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) uz obrazloženje da odlučivanje o zahtjevu tužitelja ne spada u sudsku nadležnost, već je o tome nadležan odlučivati tuženik u upravnom postupku u smislu čl. 13. tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine" broj 26/83, 48/83, 5/86, 42/87, 34/89, 40/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 44/94). U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi se da tužitelj "prvenstveno traži da mu se odredi visina mirovine" i nakon toga isplata neplaćene razlike za svaki pojedini mjesec. Drugostupanjski sud navodi da se iz tužbenog zahtjeva i činjeničnih navoda u tužbi može razabrati da se radi o sporu za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, jer o "preindeksaciji, povećanju, usklađenju, obračunu i sl." mirovine nije nadležan rješavati sud.

Odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na preindeksaciju, usklađenje i obračun mirovine ne spada u sudsku nadležnost ni prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, jer je u pitanju spor o pravu na mirovinu, a o tome je ovlašten odlučivati upravo tuženik po pravilima kojima se uređuje upravni postupak u smislu odredbe čl. 13. cit. Zakona. Sud nije ovlašten obvezivati tuženika na donošenje odluke kojom će tužitelju priznati pravo na starosnu mirovinu niti ga obvezivati da mijenja postojeću odluku (rješenje) kojom je tužitelju to pravo priznato.

Tužitelj tužbom međutim traži i isplatu mirovine, odnosno dijela mirovine (razliku, povećanje) za pojedina vremenska razdoblja, a spor o isplati određene svote novca po osnovi prava na mirovinu jeste imovinskopravni spor u smislu čl. 1. ZPP i slijedom toga je za njegovo rješavanje nadležan sud. Pritom treba reći da za ocjenu nadležnosti, odnosno za odgovor na pitanje spada li rješavanje spora u nadležnost suda ili upravnog tijela, nije od značaja to što tužitelj u tužbi nije određeno naveo svotu novca koju traži, već ta činjenica može samo upućivati na potrebu postupanja na način propisan u čl. 109. ZPP.

Pobijano rješenje je stoga doneseno djelomično uz pravilnu primjenu odredbe čl. 16. ZPP, a postupljeno je protivno toj istoj odredbi kada je tužba odbačena i u dijelu zahtjeva koji se odnosi na isplatu, čime je učinjena u reviziji opisno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

Valjalo je zbog tih razloga temeljem čl. 400. st. 4. u vezi s čl. 393. ZPP reviziju djelomično odbiti kao neosnovanu, a temeljem čl. 400. st. 4. u vezi s čl. 394. st. 1. ZPP nižestupanjska rješenja djelomično ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U Zagrebu, 26. svibnja 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.