Povrv-410/2024-31 · Trgovački sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

Trg pobjede 13

Poslovni broj: Povrv-410/2024-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić u pravnoj stvari tužitelja CAPPA COOLING S.R.O., Rohanske Nabreži 678/23, Karlin, Češka, OIB: 71156773264, kojeg zastupa punomoćnik Igor Dlačić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ANDRITZ TermoEnergetskaPostrojenja d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge (ranije Đuro Đaković TEP d.o.o.), Ulica 108. brigade ZNG 84, Slavonski Brod, OIB: 73880953014, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brandt, odvjetnica iz Slavonskog Broda, radi isplate zateznih kamata na iznos od 37.500,00 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. lipnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, te na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude dana 03. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bračun iz Slavonskog Broda poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1099/2022 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 454756-2022, Sudski predmet: Ovrv-7706/2022) od 02. studenog 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na glavni dug u iznosu od 35.750,00 eura koje teku od 25. listopada 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 23. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.217,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 02. studenog 2022. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.435,71 eura, a sve to u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Zvonimir Bračun iz Slavonskog Broda je dana 02. studenog 2022. godine donio rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 1099/2022 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 454756-2022, Sudski predmet: Ovrv- 7706/2022 kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 37.500,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01. svibnja 2022. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.217,79 eura sa zateznim kamatama na taj iznos teku od dana donošenja rješenja tj. od 02. studenog 2022. godine, a koje je u povodu prigovora tuženika stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženik rješenje osporava u cijelosti te navodi da račun broj 20210013 od 27. travnja 2021. godine u iznosu od 37.500,00 eura nema u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji jer ga je osporio i vratio tužitelju dopisom od 20. svibnja 2021. godine, da je predmetni račun ispostavljen suprotno odredbama narudžbi br. 78181 i br. 79417 te Dodatku br. 2 koji su stranke potpisale 12. svibnja 2021. godine i da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje tog računa. Očitovao se da su prema st. 3. t. 2. Dodatka br. 2 stranke dogovorile da će tuženik izvršiti plaćanja prema ugovornim odredbama, da je tužitelj trebao dostaviti garanciju banke tuženiku na iznos 10% iznosa narudžbi br. 78181 i br. 79417 za pokriće garantnog perioda, a tuženik se obvezao po dostavi garancije banke platiti preostali iznos, da je prema narudžbi br. 78181 ugovoreno da će tužitelj imati pravo fakturiranja 10% od narudžbenice nakon uspješno obavljenog testa performansi kojim moraju biti zadovoljeni svi parametri i nakon primitka jamstvene bankovne garancije u iznosu od 10% iznosa narudžbenice sa valjanošću dva mjeseca nakon isteka jamstvenog roka, a narudžbom br. 79417 da će 10% ugovornog iznosa biti fakturirano nakon dokazivanja ugovorne performanse i karakteristika opreme, da je uz račun potrebno priložiti obostrano potpisan zapisnik o uspješno obavljenim ispitivanjima i garanciju banke za jamstveni rok u iznosu 10% ugovorenog iznosa, a kao alternativu stranke mogu dogovoriti zadržavanje 10% ugovorenog iznosa do isteka jamstvenog roka pa iz toga proizlazi da plaćanje može biti izvršeno ukoliko tužitelj dok traje garantni period dostavi bankovnu garanciju ili u suprotnom tek po isteku garantnog perioda.

3. Tužitelj se tijekom postupka očitovao da se protivi navodima iz prigovora i pravnim shvaćanjima tuženika, da ne osporava istinitost i valjanost dostavljenih dokaza i prijevoda, da se tuženikovi navodi temelje na pogrešnoj interpretaciji isprava, da su stranke 22. srpnja 2020. godine sklopile Dodatak 1. narudžbenici br. 78181 od 01. lipnja 2020. godine i točkom dva istoga regulirale da se odredba iz te narudžbenice vezana za bankovnu garanciju zamjenjuje zadržanjem (pridržajem) u iznosu od 10% ukupne kupoprodajne cijene, pa je nakon 01. lipnja 2020. u pogledu narudžbenice br.78181 u cijelosti otklonjena obveza dostave novčanog osiguranja u pogledu bankovne garancije, da u stavku 3. točke 2.

Dodataka narudžbenicama br. 78181 i br. 79417 jasno piše: "2. ĐĐ TEP će platiti posljednju situaciju od 10% po narudžbi br. 78181 i po narudžbi br. 79417 i vratiti zadržani iznos CAPPA COOLING- u prema ugovornim odredbama" i upravo je to predmetno zadržanje kojim je zamijenjena bankovna garancija na koju se poziva tuženik pa je netočno da je tužitelj trebao dostaviti bankovnu garanciju za ugovorena jamstva jer su ugovorna jamstva isključena Dodatkom 2 te ukoliko je sporazumno otpalo samo jamstvo, otpale su i mjere osiguranja za ispunjenje navedenog jamstva odnosno za narudžbenicu br. 78181 bankovna garancija, a za narudžbenicu br. 79417 bankovna garancija ili zadržanje.

Očitovao se da u prilog tvrdnji da je tužitelj ispunio ugovorom preuzete obveze prema točki 1. Dodatka 2 narudžbenicama br. 78181 i br. 79417 dostavlja sporazumno potpisani zapisnik koji je uslijedio neposredno nakon potpisivanja Dodatka 2, a nakon što mu je tuženik uputio dopis od 25. listopada 2021. godine putem VC zaposlene kod tuženika. Ustrajao je u navodima da je Dodatkom 1 i 2 u cijelosti ukinuto novčano osiguranje u vidu bankovnih garancija ili zadržanja za ispunjenje ugovorenih jamstava te je netočno pozivanje tuženika da se ukidanje tog osiguranja ugovorilo samo za uredno ispunjenje već je isto ugovoreno i za učinkovitost i ispravnost uređaja koje proizlazio iz Dodataka 2 stavka 2 pa je neshvatljivo da bi tužitelj trebao odgovarati za ispravnost i učinkovitost uređaja nakon što je tuženik neovlašteno popravljao robu.

Očitovao se da je nesporno da je čitavo postrojenje stavljeno u pogon u prvoj polovici 2021. godine što potvrđuje obavijest na web stranici investitora te da će na dan ročišta proteći rok od dvije godine koliko je trebalo trajati iznositi ukupno trajanje novčanog jamstva prema shvaćanjima tuženika. Naveo je da je na stranici 12 za narudžbenicu br. 78181 navedeno da "prodavatelj daje jamstvo za predmetni ugovor od 24 mjeseca od Preliminarne potvrde o prihvaćanju postrojenja ili najkasnije 42 mjeseca od isporuke" te kako je postrojenje prihvaćeno po investitoru i stavljeno u pogon tuženik je nesporno dužan platiti tužitelju utuženi iznos.

4. Tuženik se očitovao i da je jamstveni rok za projekt Gospić te je jamstveni rok za naručenu robu prema navedenim narudžbenicama istekao 15. lipnja 2023. godine te je obavijestio tužitelja da su njegove obveze iz jamstva ispunjene i stoga izvršio uplatu iznosa od 37.500,00 eura koje je zadržao kao pokriće za jamstveni rok zbog okolnosti da tužitelj nije dostavio jamstvenu bankovnu garanciju kako je traženo narudžbenicama. Naveo je da su Dodatkom br. 2 od 12. svibnja 2021. godine stranke dogovorile da se tužitelj oslobađa samo i jedino za jamstvo za kapacitet i učinkovitost prema narudžbenicama br. 78181 i br. 79417, da su stranke suglasile da se zahvat koji je tuženik izveo na isporučenoj opremi ima eventualno utjecaj samo na kapacitet i učinkovitost, a nema utjecaj na ostala svojstva isporučene opreme pa je dogovorena takva formulacija dodatka i da tužitelj nije oslobođen odgovornosti za jamstveni rok jer to nigdje ne stoji u Dodatku 2, a u narudžbama postoji više vrsta jamstava (Opća garancija, tehnička garancija, garancija za učinkovitost, buku i dr.) i ostala jamstva definirana u narudžbama ostaju na snazi.

Naveo je da je po odredbama koje proizlaze iz narudžbenica br. 78181 i br. 79417 tužitelj imao pravo ispostaviti situaciju na iznos od 10% (35.750,00 eura) pod uvjetom da je osiguran PAC (uspješno obavljen test performansi) te po dostavi garancije banke za garantni period, da je navedeni iznos od 35.750,00 eura platio po isteku garantnog perioda u skladu s ugovornim odredbama i da ga nije mogao platiti ranije jer tužitelj nije dostavio tuženiku garanciju banke za garantni period sukladno narudžbenicama. Potom je tvrdio da se ne radi o pridržaju navedenog iznosa već o plaćanju zadnje situacije, da se Dodatak 1 odnosi isključivo na narudžbu br. 78181 i da je tom narudžbom u uvjetima plaćanja za isplatu prve rate navedeno 20% nakon dostave potpune dokumentacije i nakon dostave garancije za dobro izvršenje posla u iznosu od 10% ukupne vrijednosti narudžbenice s trajanjem od dva mjeseca nakon preliminarnog preuzimanja (PAC) kako je definirao ovom narudžbom, da tužitelj nije mogao osigurati bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla u iznosu od 10% te je kroz Dodatak br.

1. od 22. srpnja .2020. godine dogovoreno da će se garancija banke za dobro izvršenje posla zamijeniti na način da se od svake ispostavljene situacije temeljem narudžbe br. 78181 zadrži 10%. S obzirom da tužitelj nije dostavio ovu garanciju za dobro izvršenje posla, zadržani iznos 28.620,00 eura tuženik je platio odmah po ispunjenju ugovornih uvjeta, a ovaj iznos od 28.620,00 eura potvrđen je i u Dodatku br. 2 kao zadržani iznos, što znači da se isti odnosio na zadržanje po narudžbi br. 78181. Očitovao se da je iznos od 37.500,00 eura ukupan iznos zadnjih situacija od 10% i po narudžbi br. 78181 i po narudžbi br. 79417 pa je stoga je u Dodatku br. 2 napisano da će tuženik platiti posljednju situaciju od 10% po ugovornim odredbama, a po obje ove narudžbe, a to znači pod uvjetom da je osigurano uspješno preuzimanje te po dostavi garancije banke za garantni period te da je Dodatkom br. 2 tužitelj oslobođen jamstva samo za kapacitet i učinkovitost, a ne i drugih jamstava.

5. Tužitelj se očitovao da je dana 22. srpnja 2021. godine sklopljen Dodatak 1 narudžbenici br. 78181 u kojem je navedeno da se odredba iz narudžbenice vezane za bankovnu garanciju zamjenjuje zadržanjem (pridržajem) u iznosu od 10% kupoprodajne cijene pa je u pogledu narudžbenice br. 78181 otklonjena obveza dostave novčanog osiguranja u obliku bankovne garancije. Očitovao se da se preostali iznos po ovoj narudžbenici temeljem kojeg je pokrenuo ovaj postupak iznosio 31.800,00 eura, da je potrebno razlikovati mjeru osiguranja od samog sadržaja jamstva te ukoliko je sporazumno otpalo samo jamstvo, otpale su mjere osiguranja. Očitovao se da je iznos po narudžbenici br. 79417 temeljem kojeg je pokrenut ovaj postupak iznosi 3.950,00 eura, da se termin preciziran u Dodatku 2 "kapacitet i učinkovitost" treba tumačiti u cilju svrhe sklapanja tog dodatka imajući u vidu da je tuženik prethodno poduzeo neovlaštene popravke na isporučenoj opremi bez suglasnosti tužitelja, da je do oštećenja hladnjaka došlo prije izdavanja računa od 27. travnja 2021. godine, a da je Dodatak br. 2 sklopljen naknadno 12. svibnja 2021. godine u kojemu su stranke utvrdile da su isporučeni hladnjaci oštećeni od strane tuženika i sam Dodatak 2 u uvodnim odredbama upućuje da se odnosi na uvjete plaćanja bankovno jamstvo i jamstva. Navodi da je u samom Dodatku 2 utvrđeno u predzadnjem pasusu da iznos od 28.620,00 eura predstavlja iznos osiguranja po osnovi pridržaja koji je uredno vraćen te isti ne predstavlja tražbinu po osnovi glavnice u ovom postupku, da je u zadnjem pasusu navedeno da iznos od 37.500,00 eura predstavlja iznos zadnjih situacija od 10% te isti predstavlja novčanu tražbinu u ovom postupku, a upućuje na Dodatak 1 u kojemu su stranke ugovorile da se u cijelosti ukida obveza bankovne garancije.

6. Pravomoćnim rješenjem posl. br. Povrv-140/2023-9 od 15. rujna 2023. godine utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu po osnovi glavnog duga u iznosu od 37.500,000 eura te zakonske zatezne kamate koje na iznos od 1.750,00 eura teku na iznos od 01. svibnja 2021. godine do isplate te je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bračun iz Slavonskog Broda poslovni broj

UPP/OS-Ovrv-1099/2022 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 454756-2022, Sudski predmet: Ovrv-7706/2022) od 02. studenog 2022. godine.

7. Nadalje, pravomoćnom točkom II. izreke presude posl. br. Povrv-140/2023- 9 od 15. rujna 2023. godine ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bračun iz Slavonskog Broda poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 1099/2022 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 454756-2022, Sudski predmet: Ovrv- 7706/2022) od 02. studenog 2022. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na glavni dug u iznosu od 35.750,00 eura koje teku od 01. svibnja 2021. godine do 24. listopada 2021. godine te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

8. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ukinuta je presuda ovoga suda posl. br. Povrv-140/2023-9 od 15. rujna 2023. godine u točci I. izreke presude. U ponovljenom postupku valjalo je raspraviti jesu li ispunjeni uvjeti da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bračun iz Slavonskog Broda poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1099/2022 (Jedinstveni identifikator prijedloga: 454756-2022, Sudski predmet: Ovrv-7706/2022) od 02. studenog 2022. godine u dijelu u kojem tužitelj potražuje plaćanje zakonskih zateznih kamata na glavni dug u iznosu od 35.750,00 eura koje na taj iznos teku od 25. listopada 2021. godine do 23. lipnja 2023.godine.

9. Iz obrazloženja rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske proizlazi da su i nakon povlačenja tužbe ostale sporne činjenice koje se tiču tumačenja sadržaja ugovora koje su sklopile stranke izdavanjem i prihvatom narudžbenica i sklapanjem dva dodatka tim narudžbenicama, da je nejasno što je predstavljalo iznos glavnog duga, dio obračunatih situacija ili zadržani dio na ime jamstva, što tužitelj nije dostavio bankarske garancije te da je sud u prvostupanjskom postupku pogrešno tumačio sadržaj Dodatka 2 ugovora u kojem se govori samo o odgovornosti tužitelja po osnovi jamstva za kapacitet i učinkovitost.

10. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u sve isprave priložene spisu i njihove prijevode, te u ovjerene pisane izjave zakonskog zastupnika tužitelja SC i svjedoka ĐC, zakonskog zastupnika tuženika NC i svjedokinje VC. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno da su ispunjeni uvjeti da se platni nalog u pogledu zahtjeva za plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga od 35.750,00 eura ukine.

11. Parnične stranke u ovoj pravnoj stvari nisu osporavale valjanost prijevoda isprava na hrvatski jezik.

12. Između stranaka nesporno je da iznos od 35.750,00 eura predstavlja iznos zadnjih situacija od 10% po narudžbenici br. 78181 i br. 79417 i da je bio predmetom glavnog duga u ovom sporu. Tužitelj, nadalje, tvrdi da je po narudžbenici br. 78181 tražbina temeljem koje je pokrenuo ovaj postupak iznosila 31.800,00 eura, a tražbina po narudžbenici br. 79417 temeljem koje je pokrenut ovaj postupak iznosila 3.950,00 eura

13. Uvidom u narudžbenicu br. 78181 od 01. lipnja 2020. godine utvrđeno je da se tužitelj kao prodavatelj obvezao projektirati, proizvesti, izvršiti nabavu, transport, nadzor nad montažom, puštanje u pogon i probni rad, ispitivanje performansi zračno-rashladnog tornja uz naknadu od 318.000,00 eura, da su stranke, između ostalog ugovorile, da će tužitelj imati pravo fakturirati 10% od narudžbenice nakon uspješno obavljenog testa performansi tijekom kojeg moraju biti zadovoljeni svi zajamčeni parametri i nakon primitka jamstvene bankovne garancije u iznosu od 10% ukupne cijene narudžbenice s valjanošću dva mjeseca nakon isteka jamstvenog roka kako je propisano narudžbom. Utvrđeno je i da jamstvo traje najkasnije 42 mjeseca od isporuke. Utvrđeno je , nadalje, da su stranke ugovorile kao jamstva garancije i to: opću garanciju, tehničku garanciju, garanciju za učinkovitost, garanciju na buku, jamstvo za pouzdanost i izvedbu, te jamstvo za raspoloživost tijekom jamstvenog roka.

14. Uvidom u narudžbenicu br. 79417 od 21. rujna 2020. godine utvrđeno je da se tužitelj obvezao projektirati i proizvesti, izvršiti nabavu, transport, nadzor nad montažom i puštanje u pogon hladnjaka za hlađenje turbinskog ulja uključujući obuku operatera uz naknadu od 39.500,00 eura, da je kao uvjet plaćanja između ostalih ugovoreno da će 10% ugovorenog iznosa biti fakturirano nakon dokazivanja ugovorne performanse i karakteristika opreme, da je uz račun potrebno priložiti obostrano potpisan zapisnik o uspješno obavljenim ispitivanjima i garanciju banke za jamstveni rok u iznosu od 10% ugovorenog iznosa, a kao alternativu bankovnom jamstvu stranke mogu dogovoriti zadržavanje 10% ugovorenog iznosa do isteka jamstvenog roka, a da garantni rok iznosi 42 mjeseca od isporuke. Utvrđeno je, nadalje, da je ugovoreno jamstvo za garantni rok, opća garancija, tehnička garancija, jamstvo za raspoloživost tijekom jamstvenog roka, te garancija za učinkovitost.

15. Uvidom u Dodatak br. 1 narudžbenici br. 78181 od 01. lipnja 2020. godine utvrđeno je da su parnične stranke ugovorile da se bankovna garancija za izvođenje radova zamjenjuje pridržajem u iznosu od 10% kupoprodajne cijene, da će se pridržaj podijeliti na svaki obrok plaćanja prema posebnim ključnim točkama u projektu u skladu s uvjetima plaćanja koji su na snazi na način da će svaki iznos koji prodavatelj fakturira biti umanjen za 10% te da će se to umanjenje po obroku plaćanja smatrati pridržajem kupca i biti plaćeno prodavatelju nakon dostavljanja prihvatljivog jamstva za uredno izvođenje radova te da su ugovorile da će ukupan iznos pridržaja u vrijednosti od 10 % svakog plaćanja koje kupac zadrži biti uplaćen odmah nakon dostavljanja prihvatljive bankovne garancije ili garancije u obliku osiguranja kupcu. Nastavo tome, ovaj sud zaključuje da se ovaj dodatak odnosi samo na narudžbenicu br. 78181 i da je između stranaka dogovoreno da se bankarska garancija za uredno izvršene poslove po ovoj narudžbenici zamjenjuje pridržajem u iznosu od 10% kupoprodajne cijene koji će se podijeliti na svaki obrok plaćanja prema posebnim ključnim točkama u projektu, odnosno da su stranke ugovorile da se radi o pridržaju tuženika koji će tuženik platiti tužitelju nakon dostavljanja prihvatljivog jamstva za uredno izvršenje poslova. Stoga sud nalazi logičnim da se iznos od 28.620,00 eura odnosi na pridržaj po ovoj narudžbenici , a da je ovaj pridržaj uredno vraćen i da nije predmetom spora u ovoj pravnoj stvari stranke ne čine spornim.

16. Uvidom u Dodatak br. 2 narudžbenici br. 78181 od 01. lipnja. 2020. godine i narudžbenici br. 79417 od 21. rujna 2020. od 12. svibnja 2025. godine godine utvrđeno je da su stranke postigle dogovor koji se odnosi na uvjete plaćanja, bankovno jamstvo i jamstva, utvrdile da zbog popravka oštećenih hladnjaka od strane tuženika bez suglasnosti tužitelja, tužitelj kao prodavatelj ne može snositi dulje jamstvo za kapacitet i učinkovitost prema narudžbenicama br. 78181 i br. 79417, da mijenjaju odgovarajuće paragrafe u obje narudžbenice te zamjenjuju njihovo objašnjenje i valjanost na način da su se složile između ostalog, da će tuženik platiti posljednju situaciju od 10% po narudžbi br. 78181 i po narudžbi br. 79417 i vratiti zadržani iznos tužitelju prema ugovornim odredbama što proizlazi iz točke 2,, te da će novo odgovarajuće jamstvo za tehnički kapacitet i performanse učinkovitosti tužitelj dati tuženiku kao kupcu tek nakon zamjene novog izmjenjivača. Nadalje proizlazi, da će zadržani iznos od 28.620,00 eura biti vraćen s obzirom na točku 2. prodavatelju -tužitelju, te da će se ukupan iznos zadnjih situacija od 10% po narudžbama br. 78181 i br. 79417 u vrijednosti od 35.750,00 eura isplatiti s obzirom na točku 2. prodavatelju. Nastavno tome, sud zaključuje da se iznos od 35.750,00 eura odnosio na plaćanje zadnjih situacija od 10% i po narudžbenici br. 78181 i narudžbenici br. 79417 i da su stranke ugovorile tim dodatkom da se tužitelj oslobađa samo jamstva za tehnički kapacitet i performanse učinkovitosti, ali ne i ostalih jamstava ugovornih ovim narudžbenicama.

17. Iz ovjerenih izjava zakonskog zastupnika tužitelja SC i ZC proizlazi da su stranke Dodatkom 2 ugovorile da za slučaj kada je sporazumno otpalo samo jamstvo, da su otpale i mjere osiguranja za ispunjenje ugovorenog jamstva i da stoga što kao prodavatelji ne mogu garantirati za kapacitet i učinkovitost uređaja, ne mogu pokrivati niti ostale vrste ugovorenih jamstva.

18. Iz ovjerene izjave zakonskog zastupnika tuženika NC proizlazi da tuženik nije prihvatio odustajanje od zahtjeva za izdavanje bankarskih garancija, da se Dodatak 1 narudžbi br. 78181 odnosio samo na zamjenu sredstva osiguranja za garanciju za dobro izvršenje posla, da je obveza ishođenja garancije za jamstveni period ostala po osnovnoj narudžbi i da je tuženik isplatio zadržani iznos nakon puštanja u rad postrojenja kako je predviđeno za garanciju za dobro izvršenje posla, a ne nakon isteka jamstvenog perioda koji pokriva garanciju za jamstveni period. Nadalje, proizlazi da je Dodatak 2 ovim narudžbenicama nastao iz razloga što je tužitelj uvjetovao da neće završiti svoje ugovorne obveze (puštanje u pogon, probni rad i testiranje) bez promjene ugovorenih uvjeta plaćanja, da je tijekom testiranja rada postrojenja došlo do oštećenja te je tuženik bio prisiljen sam odraditi sanaciju oštećene opreme jer je tužitelj odbio sanirati oštećenja bez plaćanja troška sanacije unaprijed, da je tuženik prihvatio zaključenje Dodatka 2 i plaćanje pune ugovorene cijene bez umanjenja i dodatno osloboditi tužitelja obveze jamstva za kapacitet i učinkovitost isporučenog sustava za hlađenje, ali da su sva ostala jamstva ostala na snazi te da iz razloga što tužitelj nije dostavio garanciju za jamstveni period, obveza plaćanja zadnjih 10% nastaje tek nakon isteka jamstvenog roka, koju obvezu je tuženik izvršio i da je volja stranka bila ukidanje svih jamstava po narudžbenicama da bi to pisalo u Dodatku 2.

19. Iz pisanog iskaza svjedokinje VC proizlazi da je Dodatkom 2 tužitelj oslobođen samo garancije za kapacitet i učinkovitost, ali da su sve ostale garancije ostale na snazi, da je ostala tužiteljeva obveza da za pokriće eventualnih grešaka za vrijeme garantnog perioda dostavi bankarske garancije, što je tužitelj propustio učiniti te da je tuženik zadržao 10% od ukupnog iznosa prema narudžbenicama br. 78181 i br. 79417.

20. Nastavno tome, ocjenjujući sve provedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a s obzirom da su se zakonski zastupnici stranaka i svjedoci različito očitovali što je bila volja stranaka pri sklapanju Dodataka br. 2, mišljenje je ovoga suda da Dodatak br. 2. narudžbenici br. 78181 od 01. lipnja. 2020. godine i narudžbenici br. 79417 od 21. rujna 2020. godine od 12. svibnja 2021. godine treba tumačiti kako on i glasi tj. da su istim stranke otklonile samo tužiteljevo jamstvo za kapacitet i učinkovitost, ali ne i ostala jamstva koja su ugovorena narudžbenicama br. 7181 i br. 79417 te tako niti osiguranja koja se odnose na ta jamstva (bankarske garancije ili zadržavanje 10% od ugovorenog iznosa do isteka jamstvenog roka), da je tuženik u obvezi vratiti zadržani iznos od 28.620,00 eura po Dodatku br. 1 (što je nesporno da je učinio) te da je obveza plaćanja zadnjih situacija od 10% u iznosu od 35.750,00 eura po obje narudžbenice dospjela istekom jamstvenog roka odnosno garantnog perioda sukladno uvjetima iz tih narudžbenica jer tužitelj nije predao tuženiku bankarske garancije za jamstveni rok. Na to upućuje i okolnost da je račun 20210013 priložen uz tužbu izdan 27. travnja 2021. godine, dakle prije sklapanja Dodatka br. 2 koji je sklopljen 12. svibnja 2021. godine. Kako je tuženik platio ovaj iznos istekom jamstvenog roka – garantnog perioda i u roku prema narudžbenicama to tužitelju ne pripada pravo potraživati zakonske zatezne kamate na ovaj iznos glavnice i tako nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) da se tuženiku naloži plaćanje istih. Stoga je u tom dijelu valjalo ukinuti platni nalog, a na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 158. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema vrijednosti predmeta spora od 37.500,00 eura. S obzirom da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na glavni dug i dio kamata na glavni dug te kako je tijekom postupka utvrđeno da tuženik ne bi bio u obvezi platiti tužitelju tražbinu po osnovi glavnog duga u iznosu od 35.750,00 eura jer ju je tuženik pravovremeno ispunio, a postojanje osnove za razliku tražbine po osnovi glavnog duga u iznosu od 1.750,00 eura tužitelj nije dokazao, te utvrđeno da tuženik nije u obvezi platiti niti zakonske zatezne kamate na glavni dug, mišljenje je suda, da je u parnici uspio tuženik te da tako tuženiku pripadaju troškovi postupka. Tuženiku je priznat trošak koji je bio nužan i potreban za vođenje parnice i to trošak sastava prigovora i podneska od 25. ožujka 2023. godine (2 x 1.000,00 eura), pristup ročištima 05. rujna 2023. godine, 29. travnja 2025. godine i 12. lipnja 2025. godine (3 x 1.000,00 eura), trošak sastava žalbe (1.250,00 eura) te PDV (1.562,50 eura) prema Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 10., Tbr 46. i Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Tuženiku nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu presuda jer se nakon uvođenja zakonske obveze objave presude na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova u slučaju uredno obaviještenih stranaka, što tuženik je, po ocjeni suda više ne radi o nužnom trošku postupka. Tuženiku je i priznat trošak sudske pristojbe na prigovor (201,76 eura) te pristojbe na žalbu (421,45 eura) prema Tbr. 1.1. i Tbr. 3.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/2019, 92/2021, 37/2023).

U Slavonskom Brodu 03. srpnja 2025. godine

Sutkinja

Mirna Vujčić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku od petnaest dana putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude. Rok za žalbu ne teče u vremenskom razdoblju od 01. do 15. kolovoza.