Rev-3771/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz J., zastupanog po punomoćniku mr. D. M., odvjetniku u O., protiv tuženika D. R. iz S., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 1026/94 od 26. svibnja 1994. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-1360/93 od 28. ožujka 1994. godine, u sjednici održanoj 26. svibnja 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-3771/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem prednjih utvrđenja pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da na strani tužitelja nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i 92/94). Naime, kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi na strani tužitelja nedostaje elemenat savjesnog posjeda, a bez kojeg nije moguće dosjedanje vlasništva, unatoč činjenici što je tužitelj posjedovao sporne nekretnine preko 20 godina. Nesavjesni posjednik naime ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnina bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3771/1994-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz J., zastupanog po punomoćniku mr. D. M., odvjetniku u O., protiv tuženika D. R. iz S., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 1026/94 od 26. svibnja 1994. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-1360/93 od 28. ožujka 1994. godine, u sjednici održanoj 26. svibnja 1999. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1026/94 od 26. svibnja 1994. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-1360/93 od 28. ožujka 9194. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je tužitelj vlasnik za 2/4 dijela kč. br. 856 oranica u selu od 736 m i kč. br. 45 oranica Ugljenište od 12.454 m upisanih u z.u. 546 k.o. Josipovac, te nalaže tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama na svoje ime, koju ispravu će u protivnom zamijeniti presuda.
Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje usvajanjem tužbenog zahtjeva podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja predloživši njeno odbijanje i potvrdu pobijane presude, dok se Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik za 2/14 dijela nekretnina označenih kao kč. br. 856 površine 736 m[2] i kč. br. 45 površine 12.454 m upisanih u z.u. 546 k.o. Josipovac, uz nalog tuženiku da izda tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama na svoje ime.
Ocjenom rezultata provedenog postupka nižestupanjski sudovi utvrdili su:
- da je tuženiku kao članu porodičnog domaćinstva obitelji R. prilikom kolonizacije dodijeljen suvlasnički dio od 2/14 dijela na nekretninama upisanim u z.u. 546 k.o. Josipovac, a
- da je u postupku komasacije 1968. godine u kojem je tužitelj sudjelovao, tuženik utvrđen suvlasnikom spornih nekretnina za 2/14 dijela, što je tužitelj znao te
- premda tuženik sporne nekretnine nije posjedovao iste (svoj suvlasnički dio) nikada nije prepustio tužitelju, dakle
- da je tužitelj koristio nekretnine tuženika bez njegova odobrenja.
Temeljem prednjih utvrđenja pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da na strani tužitelja nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i 92/94). Naime, kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi na strani tužitelja nedostaje elemenat savjesnog posjeda, a bez kojeg nije moguće dosjedanje vlasništva, unatoč činjenici što je tužitelj posjedovao sporne nekretnine preko 20 godina. Nesavjesni posjednik naime ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnina bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed.
Stoga su nižestupanjski sudovi odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo.
Ispitujući pak pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
Zbog navedenog a temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 26. svibnja 1999. godine
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.