Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing attempted murder sentence from three to two years due to injury outcome.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a three-year prison sentence for attempted murder. While the court upheld the finding of guilt and the security measures, it reduced the sentence to two years because the victim suffered only minor injuries despite the defendant's intent to kill. The court reasoned that the specific outcome of the attempt, combined with the defendant's age and mental state, justified a lighter punishment than the first instance had imposed.
Legislator headnote
AI generatedČl. 90. KZ; Čl. 33. st. 1. KZ; Čl. 57. KZ; Čl. 63. KZ; Čl. 382. ZKP; Čl. 379. st. 1. ZKP; Čl. 390. ZKP; Čl. 387. ZKP: In cases of attempted murder where the victim suffers only minor injuries, the court may reduce the sentence below the statutory minimum if mitigating circumstances such as the defendant's age, mental state, and the specific outcome of the attempt are duly considered.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 161/11-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, mr. sc. Marijana Svedrovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ u vezi s čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 30. prosinca 2010. broj K- 43/2010, u sjednici održanoj dana 21. travnja 2011.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se djelomično žalba opt. D. G., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. D. G. za kazneno djelo pokušaj ubojstva iz čl. 90. KZ u vezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08; u nastavku: KZ), zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju tog propisa, primjenom čl. 57. st. 1. i 4. toč. d) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 1. lipnja 2010. pa dalje.
II. U ostalom dijelu žalba opt. D. G. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru proglašen je krivim opt. D. G. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ u vezi s čl. 33. st. 1. KZ i na temelju iste odredbe uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. d) KZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju tri godine.
Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 01. lipnja 2010. pa dalje.
Na temelju čl. 75. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali
I Kž 161/11-4
u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno u slučaju uvjetnog otpusta dok isti traje.
Na temelju čl. 80. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, preklopnog noža duljine oštrice sječiva 6,5 cm.
Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku; ZKP) optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.
Na temelju čl. 132. st. 1. i 2. ZKP ošt. T. K. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.
Protiv te presude podnio je žalbu optuženik osobno i putem braniteljice B. T., odvjetnice iz V., u obje žalbe zbog odluke o kazni, a sadržajem osobne žalbe i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne. Obje će žalbe, imajući na umu njihov sadržaj biti razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Nakon što je spis u skladu s čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, u pisanom je mišljenju zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba je djelomično osnovana.
Premda optuženik nije naznačio da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sadržaj osobne žalbe upućuje na ovu žalbenu osnovu jer tvrdi da nije imao namjeru usmrtiti oštećenika, ponavlja obranu i prigovara ocjeni personalnih dokaza. Smatra da u iskazima ošt. T. K. i svjedoka A. M. postoje proturječja te da nije bilo mjesta prihvaćanju iskaza oštećenika i njegova djeda M. M. zbog pristranosti prema oštećeniku.
Žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda. Naime, žalba optuženika svodi se samo na ponavljanje obrane i neosnovano pobijanje ocjene izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, bez valjanih protuargumenata, koji bi doveli u pitanje odluku prvostupanjskog suda.
Protivno prigovorima optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, osobito ocjenom iskaza optuženika u odnosu na tijek događaja i poduzimanje dvije radnje ubadanja nožem u desnu stranu prsnog koša oštećenika, uz iskaze svjedoka T. K. i A. M., koji u bitnome podjednako opisuju događaj, ispravno utvrdio da je optuženikovo postupanje bilo u cilju usmrćenja oštećenika, bez obzira na činjenicu nastanka samo lakih tjelesnih ozljeda. Optuženik se i sam poziva na alkoholiziranost i utjecaj tableta Normabel, što u sklopu dinamike događaja te pokretljivost optuženika i oštećenika u prostoru nije dovelo do težih posljedica. Za utvrđenje namjere usmrćenja, osim uporabe noža kao nesumnjivo podobnog sredstva za učin djela, od značaja je ponašanje
I Kž 161/11-4
optuženika koji, nakon što prvi ubod u predio prsnog koša nije rezultirao padom oštećenika, ponovno nasrće i ubada ga još jednom u istu stranu prsnog koša. Osim toga, u iskazima T. K. i A. M. nema proturječja. Naime, nesporno je na prigovor oštećenika prema S. D. da se ne druži sa oštećenikovom sestrom, došlo do prepirke i fizičkog sukoba među njima, dok iskaz M. M., djeda oštećenika, koji nije očevidac događaja, nije od značaja za utvrđenje odlučnih činjenica.
Slijedom navedenog su i razlozi prvostupanjskog suda o postupanju optuženika sa izravnom namjerom valjano i logično obrazloženi, te ih kao ispravne prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.
Osporavajući odluku o kazni optuženik ukazuje na svoje alkoholizirano stanje i utjecaj tableta Normabel, smanjenu ubrojivost, emocionalnu nestabilnost impulzivnog tipa, naglašava teške osobne i obiteljske prilike u kojima je odrastao i da ima statusu mlađe punoljetne osobe pa drži da su olakotne okolnosti podcijenjene, navodeći da je sukob započeo oštećenik koji je zadobio samo ozljede lake naravi bez povređivanja vitalnih organa.
Premda je prvostupanjski sud optuženiku olakotno cijenio njegove osobne i obiteljske prilike, mladost, smanjenu ubrojivost, kajanje, korektno ponašanje tijekom postupka u kojem je u osnovi priznao tijek događaja, a imajući na umu da je optuženik tempore criminis primarni delinkvent, jer je nakon učina terećenog djela pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela razbojništva, nije u dovoljnoj mjeri vrednovana činjenica da je kazneno djelo ostalo u pokušaju pri čemu oštećenik nije zadobio teže ozljede. Navedene okolnosti, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, opravdavaju osudu na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, koja će ostvariti zakonom propisanu svrhu kažnjavanja, pa je u tom dijelu žalba optuženika prihvaćena.
Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 382. ZKP, prvostupanjski sud je osnovano i ispravno izrekao sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenje i oduzimanja predmeta, preklopnog noža kojim je djelo počinjeno.
Slijedom svega iznesenog, kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, trebalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 21. travnja 2011.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.