Revt-332/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 332/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. š. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa Z. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., OIB …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9290/13-4 od 2. veljače 2016. kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4457/10 od 22. veljače 2013., u sjednici održanoj 7. veljače 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. S. iz Z. poslovni broj Ovrv-668/10 od 16. ožujka 2010. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 40.748,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. svibnja 2007. do isplate na iznos od 14.299,19 kn od 1. svibnja 2008. do isplate i na iznos od 15.105,92 kn od 1. svibnja 2009. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.602,07 kn, također sa zateznim kamatama, dok je platni nalog ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 18.369,74 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 8.286,13 kn od 1. svibnja 2005. do isplate i na iznos od 10.083,61 kn od 1. svibnja 2006. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.511,28 kn, također sa zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju 15.062,61 kn sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2010. do isplate, u točki III. izreke iznos od 14.954,71 kn sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2011. do isplate, a u točki IV. izreke daljnji iznos od 13.818,19 kn sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2012. do isplate. U točki VI. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 9.066,60 kn.

Drugostupanjskom presudom u dijelu pod toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u točki V. izreke. U dijelu pod toč. II. izreke drugostupanjske presude žalba tuženika je uvažena te je prvostupanjska presuda preinačena u točki I.-IV. te u točki VI. izreke te je ukinut platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 40.748,51 kn sa zateznim kamatama i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 43.835,51 kn sa zateznim kamatama kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.066,60 kn.

Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) pobijajući presudu u dijelu pod toč. II. izreke, s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj je određeno naznačio sljedeće pravno pitanje:

"Obavlja li tuženik kao odvjetničko društvo (koje je ujedno i trgovačko društvo) gospodarsku djelatnost."

Glede razloga važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u reviziji se navodi da je navedeno pitanje "od presudne važnosti budući da o istome ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno ukoliko bi revizijski sud dao potvrdan odgovor na postavljeno revizijsko pitanje, ono bi potvrdilo osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja budući da bi činjenica da tuženik obavlja gospodarsku djelatnost istoga automatski deklarirala kao obveznika plaćanja utužene naknade za OKFŠ" te se iznose razlozi zbog kojih revident smatra pogrešnim pravni stav nižestupanjskih sudova da tuženik kao odvjetničko društvo ne obavlja gospodarsku djelatnost. Na navedeni način, ne iznoseći razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da o postavljenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova ili da je o tom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, revident nije iznio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

S obzirom na takav sadržaj revizija je nedopuštena, sukladno odredbi čl. 392b. st. 2. ZPP-a kojom je određeno da će vijeće sastavljeno od pet sudaca revizijskog suda odbaciti kao nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom izloženog riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.