Revr-439/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 439/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i mr.sc. Lucije Čimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Ž. iz V. L., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika I. – Industrija … Z. d.d., kojeg zastupaju punomoćnici S. J. i K. V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1817/10 od 13. siječnja 2011., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Korčuli br. P-491/09 od 6. svibnja 2010., u sjednici održanoj 19. listopada 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da nije zakonit, niti dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o redovitom otkazu br. KS… od 6. kolovoza 2009., te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja natrag na rad na radno mjesto zamjenika poslovođe benzinske postaje u V. L. Isto tako tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 3.075,00 kn. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosu od 8.900,00 kn počev od 1. rujna 2009, pa nadalje do povratka na posao, zajedno sa zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika, dok je žalba tužitelja

đena u

prihvaćena samo u pogledu troškova postupka, pa je prvostupanjska presuda potvr pogledu merituma spora, kako u dosuđujućem, tako i u odbijajućem dijelu, dok je pogledu troškova postupka tužitelju umjesto iznosa od 3.075,00 kn dosuđen iznos od 3.690,00 kn. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP). Tuženik predlaže da se revizija prihvati i da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, odnosno podredno da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj poriče sve navode revizije, te posebno ukazuje da je rješenjem Županijskog suda u Splitu Kio US 24/09 od 11. listopada 2010. obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja, budući je USKOK odustao od daljnjeg kaznenog progona.

Revizija tuženika nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore citiranom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U konkretnom slučaju tuženik je tužitelj dao redovni otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja pri čemu se tužitelju stavlja na teret da je izdao nevjerodostojan račun br. 1087841 od 28. kolovoza 2008. na iznos od 8.046,05 kn, te je time kupcu Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova fakturirano 393,66 litara goriva više. Tuženik smatra da je time tužitelj narušio ugled poslodavca, trajno narušio odnos povjerenja između radnika i poslodavca, te se nije pridržavao uputu, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca, čime je počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa predviđenu u čl. 48. Pravilnika o radu I. d.d.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da se tužitelju stavlja na teret kao teška povreda radne obveze izdavanje nevjerodostojnog računa izdanog dana 28. kolovoza 2008.,

- da je tuženik 3. lipnja 2009. uputio tužitelju pisano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza u smislu odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 137/04, 68/05, dalje ZR) i to radi izdavanja četiri nevjerodostojna R1- računa, koji potječu dva iz mjeseca veljače 2008., jedan iz mjeseca lipnja 2008. i jedan iz mjeseca kolovoza 2008., na veću količinu goriva i novca nego što je sporni račun,

- da tužitelj nakon upozorenja od 3. lipnja 2009. nije više kršio radne dužnosti,

- da je tuženik bio dužan upozoriti tužitelja na kršenje radnih obveza prije redovitog otkazivanja,

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj izdao sporni račun od 28. kolovoza 2008. na od iznos od 8.046,05 kn, jer navedenog dana nije radio,

- da je tužitelj u spis priložio grafološko vještačenje provedeno za potrebe istražnog postupka iz kojeg proizlazi da potpisi na spornom računu nisu pisani rukom tužitelja, radi čega je istražni postupak obustavljen.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova pravilan je zaključak da u konkretnom slučaju tuženik nije imao opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika u smislu odredbe čl. 113. st. 1. ZR. Naime, pravilno sud drugoga stupnja ukazuje da nakon što je tužitelj bio upozoren na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja ugovora u smislu odredbe čl. 117. st. 1. ZR 3. lipnja 2009., da isti nije kršio obveze iz radnoga odnosa, niti je poduzeo bilo kakvu radnju koja bi se mogla tretirati kao povreda radne obveze.

Tuženik je tužitelju dao redoviti otkaz ugovora o radu upravo zbog izdavanja spornog računa 28. kolovoza 2008. godine, time da tijekom postupka nije dokazano da je tužitelj taj račun zaista i izdao, čak štoviše iz istražnog predmeta jasno proizlazi da tužitelj nije potpisao sporni račun.

Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, niti su razlozi pobijane presude kontradiktorni, a nisu ni u protivnosti s provedenim dokazima, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Isto tako u postupku nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Naime, tuženik u reviziji ponavlja tvrdnju da je punomoćnik tužitelja na raspravi pred prvostupanjskim sudom dostavio sudu samo jedan primjerak grafološkog vještačenja iz istražnog predmeta, koje vještačenje se između ostalog provodilo i na okolnosti je li tužitelj potpisao sporni račun radi kojeg je dobio redoviti otkaz ugovora o radu, te se tuženik na to vještačenje nije mogao očitovati, niti se suglasio s time da se taj nalaz koristi u ovom predmetu. Na raspravi održanoj 26. ožujka 2010. punomoćnik tužitelja je zaista dostavio navedeni nalaz grafološkog vještaka u spis, time da je prije predaje u spis nalaz dan na uvid punomoćniku tuženika, koji je odbio izvršio uvid u spis. U nastavku postupku tuženik se nije protivio da bi se navedeni nalaz koristio u dokaznom postupku, niti se protivio čitanju dokaza na zadnjoj raspravi, slijedom čega nije niti počinjena navedena bitna povreda.

Navodi revizije prema kojima bi tužitelj kao zamjenik poslovođe benzinske stanice bio odgovoran za zakonito postupanje, te pridržavanje internih propisa poslodavca, te da se toga isti pridržavao da ne bi došlo do izdavanja krivotvorenog računa potpuno se irelevantni za ovaj postupak. To iz razloga što je tuženik tužitelju dao redovni otkaz ugovora o radu upravo zbog izdavanja spornog računa, a ne zbog činjenice da isti nije pravilno obavljao svoj posao e, odnosno što se nije pridržavao internih uputa poslodavca. zamjenika poslovođ

Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao i u izreci.

U Zagrebu, 19. listopada 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.