Rev-213/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-213/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz P., zastupan po punomoćniku S. O., odvjetniku u P., protiv tuženika P. U. –. S. d.d. P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli broj Gž- 1209/97-2 od 10. studenog 1997. godine kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli broj P-2762/94-24 od 26. kolovoza 1997. godine, u sjednici održanoj dana 15. studenog 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Puli od 26. kolovoza 1997. godine broj P-2762/94-24 suđeno je:

"Tuženik U. d.d. P. dužan je tužitelju P.S. na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 65.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počevši od 26. kolovoza 1997. godine pa sve do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.220,00 kn, sve u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija."

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli od 10. studenog 1997. godine broj Gž- 1209/97-2 odlučeno je:

"Preinačuje se djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika i uz odbijanje žalbe tužitelja, presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2762/94-24 od 26. kolovoza 1997. godine i to isključivo u dijelu odluke o naknadi za strah kojeg je tužitelj trpio i kojeg trpi, pa u tome dijelu za taj vid štete pravilno glasi:

I. Tuženik U. d.d. P. dužan je tužitelju P.S. na ime naknade nematerijalne štete za trpljeni strah isplatiti iznos od 15.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama računatim na taj iznos počev od 27. kolovoza 1997. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tužbeni se zahtjev tužitelja glede naknade za trpljeni strah u dijelu iznad tog iznosa iz st. I. u visini od 25.000,00 kn odbija kao neosnovan.

Ukida se djelomično usvajanjem žalbi tužitelja i tuženika ista presuda u preostalom dijelu u dijelu odluke o naknadi za duševne boli koje tužitelj trpi zbog umanjenja njegove životne aktivnosti (u visini utvrđene naknade od 45.000,00 kn sa tom pripadajućom kamatom i u dijelu gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za taj vid štete), te u odluci o parničnim troškovima i u tome se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i predložio da se pobijana presuda preinači tako da mu se dosudi u cijelosti utuženi iznos po svim vidovima tražene naknade štete, troškovi parnice u cijelosti kao i trošak revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda pravilno primijenjena odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), kada je pravomoćno dosuđena naknada tužitelju za strah u iznosu od 20.000,00 kn, a ne više od toga iznosa.

Naime, imajući u vidu sve odlučne činjenice i okolnosti od kojih temeljem citirane zakonske odredbe zavisi visina navedene naknade, a koje su u prvostupanjskom postupku utvrđene, naročito intenzitet straha u vezi saznanja da oboljeli od azbestoze učestalije oboljevaju od malignih bolesti, odnosno da se radi o izrazito neugodnom i jakom strahu i da taj strah bitno narušava duševnu ravnotežu tužitelja, po ocjeni ovog revizijskog suda primjerena je naknada tužitelju za taj vid štete u iznosu od 20.000,00 kn.

Osim navedenog odlučujući o visini te naknade neimovinske štete ovaj je sud vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 15. studenog 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.