Gzp-91/2012-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 91/12-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari predlagatelja „P.“ d.o.o. iz Ž., koga zastupa direktor i zakonski zastupnik B. S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 13. siječnja 2012., 30. travnja 2012.,

r i j e š i o j e:

I. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pž-5953/10 u roku od 3 (tri) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju „P.“, d.o.o., u iznosu od 1.500,00 (tisućupetstotina) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 13. siječnja 2012., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 27/11, 130/11 - dalje: ZS), ovom sudu bio podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu, pod posl. br. P- 1412/06, te pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, ne navodeći poslovni broj spisa tog suda.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 4. travnja 2012., te uvida u odluke i podneske priležeće spisu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 30. siječnja 2006. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja (ovdje predlagatelja) „P.“ d.o.o. iz Ž.,

…,

protiv ovršenika „H. M.“, na temelju kojeg je javna bilježnica iz S., B. K., donijela rješenje o ovrsi 30. listopada 2006., pod posl. br. Ovrv-1/06. Vrijednost predmeta spora iznosila je 3.111,00 kuna;

- protiv rečenog rješenja ovršenik je podnio prigovor 6. ožujka 2006., nakon kojeg je čitav spis proslijeđen Trgovačkom sudu u Splitu (dalje: sud), koji je potom donio rješenje kojim je rečeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

- spis se dalje vodio pod posl. br. P-1412/06. Na ročištu održanom 28. siječnja 2010. izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja;

- na ročištu održanom 17. veljače 2010. određeno je da će se izvesti dokaz saslušanjem svjedoka;

- ročišta određena za 8. ožujka 2010. i 24. ožujka 2010. odgođena su radi toga što dostava poziva svjedoku nije mogla biti obavljena;

- na ročištu održanom 29. travnja 2010. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i zaključena je glavna rasprava;

- na ročištu za objavu presude održanom 14. svibnja 2010. sud je donio i objavio odluku posl. br. P-1412/06, kojom je prihvatio tužbeni zahtjev;

- protiv rečene presude žalbu je podnio tuženik, nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na daljnje postupanje, koji ga je zaprimio 23. rujna 2010. i vodi ga pod poslovnim brojem Pž-5953/10. Postupak je u tijeku.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (ranije ovršnog prijedloga, 30. siječnja 2006.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (30. travnja 2012.), što iznosi ukupno 6 (šest) godina i 3 mjeseca.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 6 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 6 ročišta, ali i izvodeći dokaze saslušanjem svjedoka i tužitelja. No, broj određenih ročišta u izloženom pravno relevantnom razdoblju ukazuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelom koncentracije glavne rasprave i nastojao raspravu dovršiti na što manje ročišta, u smislu čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91), kao ni načelom ekonomičnosti postupka, u smislu čl. 10. st. 1. ZPP. U odnosu na postupanje sudova, zaključno valja napomenuti kako je zamijećeno da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije donio drugostupanjsku odluku ni nakon proteka više od godine i šest mjeseci otkako mu je spis predmeta dostavljen na odlučivanje povodom podnesene žalbe, što se također ukazuje nedovoljno ažurnim postupanjem.

Predlagatelj, kao tužitelj, nije doprinio trajanju predmetnog postupka, koji nije složen. Slijedom izloženih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 1.500,00 kuna. Ocjena je ovog suda da bi dosuđivanje veće naknade u predmetnoj situaciji, obzirom na vrijednost predmeta spora (3.111,00 kuna s pripadajućim kamatama), bilo protivno svrsi i naravi instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, osobito imajući na umu činjenicu da predmetni postupak nije od posebnog značaja za predlagatelja, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. travnja 2012.

Sutkinja:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.