I Kž-705/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 705/1991-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i mr. Biondić- Filep Vjere, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak- Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. V. D. i dr., zbog krivičnog djela iz 51. 80. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužioca, podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 11. srpnja 1991. K 37/91 (Kv 219/91), u sjednici održanoj 14. siječnja 1992., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Pantlik Mladena,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba javnog tužioca, preinačuje se prvostepeno rješenje Kv 219/91 K 37/91 od 11. srpnja 1991. godine i prigovor protiv optužnice Kt 140/90 od 18. travnja 1991. godine okrivljenog V. D. i okrivljenog B. P. odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravno vijeće Okružnog suda u Bjelovaru, na temelju čl. 270. st. 1. ZKP, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) uvažilo je prigovor okrivljenog V. D. i okrivljenog B. P., protiv optužnice br. Kt 140/90 od 18. travnja 1991. godine i odlučilo da nema mjesta optužnici, te da se krivični postupak zbog kriv. djela iz čl. 80. st. 1. KZH u svezi čl. 19. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ, preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) krivični postupak obustavlja.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu javni tužilac, te je predložio da se pobijano rješenje preinači i prigovor okrivljenika odbije kao neosnovan.

Žalba je osnovana.

Okrivljenicima se inkriminira da su 5. rujna 1990. godine na način opisan u izreci optužnice izložili poruzi zastavu Republike Hrvatske. Radilo se o zastavama koje su se sastojale od tri boje - crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini, osnovica kojeg je 25 crvenih i bijelih polja.

U pravu je javni tužilac kad tvrdi da je u vrijeme

I Kž 705/1991-3

izvršenja djela opisana zastava bila službena zastava Republike Hrvatske i da je takav bio njen značaj, te da se kao takova upotrebljavala u to vrijeme.

Ustavnim amandmanima LXIV - LXXV na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 31. od 28. srpnja 1990. godine) u Amandmanu LXIV u toč. 1. odredjeno je da je grb Republike Hrvatske povijesni hrvatski grb, osnovica kojeg se sastoji od 25 crvenih i bijelih polja, a u toč. 2. odredjeno je da se zastava Republike Hrvatske sastoji od tri boje, crvene, bijele i plave s povijesnim hrvatskim grbom u sredini. Ustavnim zakonom za provodjenje Amandmanu LXIV u čl. 1. propisano je da se oni primjenjuju od dana kada ih proglasi Vijeće udruženog rada, Vijeće općina i Društveno- političko vijeće Sabora, što je učinjeno 25. srpnja 1990. godine, pa se taj Amandman treba neposredno primijeniti.

Iz dosada pribavljenih dokaza (svj. H. Ž.) proizlazi da su okrivljenici upravo takove zastave skinuli sa jarbola, bacili ih na zemlju, manifestirajući svoju namjeru da omalovaže i obezvrijede baš tu zastavu. U to vrijeme kao službene zastave bile su izvješene takove zastave na svim javnim mjestima i društvenim ustanovama. Prema tome, zbog naprijed navedenog, ta zastava je u vrijeme izvršenja djela bila zaštitni objekt čl. 80. KZH. Okolnost da je u toč. 3. navedenog Amandmana bilo odredjeno da će oblik i zastava biti odredjen Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske ne znači da u vrijeme izvršenja djela, po neposredno primijenjenom amandmanu, odredjena zastava nije bila simbolom Republike Hrvatske i njenog naroda i da nije kao takova uživala ugledu u narodu.

Navodi prvostepenog rješenja, da je do Novele KZRH od 8. ožujka 1991. godine, kada je izmijenjen čl. 80. st. 1. KZH tako da je kao zaštitni objekt postavljena zastava Republike Hrvatske, zaštitni objekt ovog krivičnog djela bila samo zastava Socijalističke Republike Hrvatske pobliže definirana članom 7. Ustava iz 1974. godine, ne može se prihvatiti. Naime, suština djela je u povredi ugleda zaštićenog subjekta - izlaganja poruzi zastave države, a to je bila u vrijeme izvršenja djela zastava Republike Hrvatske odredjena navedenim Amandmanima. Svako drugo tumačenje odredbe čl. 80. KZH značilo bi da niti ostali subjekti (Republika Hrvatska, njen grb, himna i predstavnici) nisu u vrijeme izvršenja djela bili krivično- pravno zaštićeni od izlaganja poruzi.

Radi navedenog žalba javnog tužioca je osnovana, te je trebalo odbiti prigovor protiv optužnice okrivljenog V. D. i okrivljenog B. P. i preinačiti prvostepeno rješenje, u smislu čl. 397. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 14. siječnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v. r.

Gudelj Milan, v. r.