Rev-522/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-522/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vladimira Drakulića i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja protutuženika D.I. iz H.L., . ., koga zastupa M.S., odvjetnik u Z., protiv tuženika protutužitelja A.V. iz R., koga zastupa E.G., odvjetnik u Z., radi zaštite prava vlasništva i predaje u posjed, rješavajući reviziju izjavljenu od strane tužitelja protutuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 1. lipnja 1993. br. Gž 6569/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. ožujka 1992. br. P 2000/89, u sjednici održanoj dana 16. prosinca 1998. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja protutuženika u dijelu kojim pobija nižestupanjske presude u odluci o protutužbenom zahtjevu.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja protutuženika u dijelu kojim pobija nižestupanjske presude u odluci o tužbenom zahtjevu.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnine k.č.br. 748/2, oranica sa 1.118 čhv, upisane u zk.ul.br. 568 k.o. D., što mu je tuženik dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu, a usvojen je protutužbeni zahtjev kojim je traženo da tužitelj napusti svako daljnje posjedovanje iste nekretnine i da ju preda u isključivi vlasnički posjed tuženiku protutužitelju A.V. iz R., te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 25.080 HRD.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik protutužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, predloživši preinačenje pobijanih presuda ili njihovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje sudu prvoga stupnja.

U skladu sa odredbom čl. 390. st. 1. ZPP primjerak potpune, pravovremene i dopuštene revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija je djelomično nedopuštena a djelomično neosnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari su dva tužbena zahtjeva, a dopuštenost revizije s odnosom na vrijednost predmeta spora u takvim slučajevima ocijenjuje se prema vrijednosti predmeta spora svakog od istaknutih tužbenih zahtjeva.

Podnoseći dana 3. 9. 1990. protutužbeni zahtjev, tuženik protutužitelj označio je vrijednost predmeta spora iznosom od 5.000 dinara.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 1. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 20/90) u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na, uz ostalo, predaju stvari, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 8.000 dinara.

S obzirom na naznačenu vrijedost predmeta spora u protutužbenom zahtjevu od 5.000 dinara, revizija nije dopuštena u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu pa je temeljem odluke čl. 392. ZPP riješeno kao u izreci.

U odnosu na odluke sudova o tužbenom zahtjevu revizija nije osnovana.

Tužbenim zahtjevom tužitelj je tražio da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na spornoj nekretnini dok je tuženik protutužitelj tražio svojom protutužbom da mu tužitelj preda u vlasnički posjed istu nekretninu.

Tužbeni zahtjev tužitelja Imprića sudovi su odbili nakon što su utvrdili da tužitelj nije stekao vlasništvo sporne nekretnine, već da je vlasnik upravo tuženik temeljem nasljedstva iza ranije vlasnice E.D..

S obzirom na izloženo utvrđenje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev odbijen.

Tužitelj pobijajući nižestupanjske presude o odbijanju tužbenog zahtjeva ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali neosnovano, jer takvih povreda u postupku nema. Ukoliko pak prigovara što nisu saslušani neki svjedoci i time utvrđene sve potrebne činjenice, treba istaći da se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Slijedom iznesenog, temeljem odredbe čl. 393. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.