Supreme Court dismisses appeal on procedural grounds, citing Article 385 of the Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the second-instance judgment as unfounded. The lower courts had ruled that the employer lawfully terminated the employee's contract due to the employee providing false information during the hiring process. The Supreme Court rejected the appeal because it was filed based on alleged factual errors, which are not admissible in a review proceeding under Article 385 of the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 1. ZPP; čl. 396.a ZPP: A review court must reject an appeal based on alleged factual errors as inadmissible, as such grounds are excluded from review proceedings under Article 385 of the Civil Procedure Act.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 270/17-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz G. B., P. B., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik mr. Sc. I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o. Z., Podružnica ..., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-230/2016-3 od 14. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4396/14-16 od 30. studenoga 2015., u sjednici održanoj 28. studenoga 2017.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
"1.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovoru o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od 25.lipnja 2014.g. i odluka kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava radnika od 8. srpnja 2014.g. koju je tuženik Z. h. d.o.o., Podružnica ..., dao tužitelju I. P., pa stoga radni odnos nije ni prestao.
II. Naređuje se tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto vozača autobusa.
III. Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica ..., Z., ..., OIB: ... na ime naknade plaće za razdoblje od 01. srpnja 2014.g. do 16. veljače 2015.g. iznos od 16.240,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 2.320,00 kn od 16. kolovoza 2014.g. do 15. veljače 2015.g. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te od 12. veljače 2015.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,
- 2.320,00 kn od 16. rujna 2014.g. do 10. veljače 2015.g. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te od 12. veljače 2015.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,
- 2.320,00 kn od 16. listopada 2014.g. do 10. veljače 2015.g. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te od 12. veljače 2015.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,
- 2.320,00 kn od 16. studenog 2014.g. do 10. veljače 2015.g. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te od 12. veljače 2015.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,
- 2.320,00 kn od 16. prosinca 2014.g. do 10. veljače 2015.g. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te od 12. veljače 2015.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,
- 2.320,00 kn od 16. siječnja 2014.g. do 10. veljače 2015.g. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te od 12. veljače 2015.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena,
- 2.320,00 kn od 16. veljače 2015.g. do 10. veljače 2015.g. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te od 12. veljače 2015.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.", kao neosnovan.
2. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn, u roku od 8 dana."
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude, prihvatiti tužbeni zahtjev i tuženiku naložiti da tužitelju naknadi parnični trošak.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. lipnja 2014. i odluke tuženika kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava radnika od 8. srpnja 2014., zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao, zahtjev da sud naredi tuženiku tužitelja vratiti na radno mjesto vozača autobusa te zahtjev za isplatu plaća za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 16. veljače 2015. u iznosu od 16.240,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u točki III. izreke prvostupanjske presude.
Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Tužitelj je u uvodu revizije naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Međutim tužitelj u reviziji nije naveo niti nije obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog tog revizijskog razloga, što je bio dužan učiniti. Zbog navedenog ovaj sud tužiteljev neobrazloženi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzeo u obzir sukladno odredbi čl. 386. ZPP.
U odnosu na tužiteljeve navode iznesene u reviziji kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, iznosi činjenice i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba navesti da takvi prigovori revidenta predstavljaju činjenične prigovore, koje revizijski sud ne može uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 - dalje: ZR), tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, u smislu odredbe čl. 108. st. 1. i st. 2. ZR, zbog postojanja osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, jer je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o radu dao neistinite podatke važne za izvršavanje ugovorenih poslova i time poslodavca doveo u zabludu. Budući da su sudovi utvrdili dopuštenom i zakonitom tuženikovu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju odbili su kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenja da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad na radno mjesto vozača autobusa i zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća.
Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava navodi da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je riječ o krivotvorenoj svjedodžbi jer je njegova svjedodžba izdana od ovlaštene ustanove i ima snagu javne isprave te da je tuženik, ako sumnja u vjerodostojnost tužiteljeve svjedodžbe trebao pokrenuti postupak utvrđivanja njene vjerodostojnosti pred nadležnim tijelom, odnosno da se je najprije kao prethodno pitanje trebalo u upravnom postupku utvrditi vjerodostojnost predmetne svjedodžbe. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 28. studenoga 2017.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.