Rev-759/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 759/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz K. Š., zastupan po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv tuženika B. d.d. S., zastupan po G. Š., dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 30. travnja 2003. godine broj Gž-978/03 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-345/94 od 4. rujna 2002. godine, u sjednici održanoj dana 1. veljače 2005. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu od 30. travnja 2003. godine broj Gž-978/03 odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-345/94 od 4. rujna 2002. godine kojom je odbije tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 270.000,00 kn s naslova nematerijalne štete kao i iznos materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege od 17.860,00 kn za razdoblje od 9. travnja 1993. do 31. ožujka 1995. godine, a nadalje mjesečni iznos od po 1.226,65 kn mjesečno sve sa pripadajući zakonskim zateznim kamatama, kako je to sve pobliže obrazloženo u izreci prvostupanjske presude.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio naknadu materijalne i nematerijalne štete u vezi sa štetnim događajem od 9. travnja 1993. godine kada je pao niz stepenice dolazeći na posao kod tuženika.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbili su tužbeni zahtjev polazeći od utvrđenja i zaključka da tužitelj štetu nije pretrpio na radu i u svezi s radom (čl. 73. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, “Narodne novine” br. 34/91, 19/92 i 26/93) za koju bi tuženi odgovarao kao poslodavac, a niti da se radi o pretpostavkama odgovornosti tuženika u smislu čl. 174. i 177. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) koja se odnosi na odgovornost imatelja opasne stvari.

Pri tome polaze od utvrđenja, da se predmetne stepenice, na kojima je pao tužitelj, nalaze izvan kruga poduzeća tuženika, a da tuženik ni po nekom drugom osnovu nije odgovoran za stanje tih stepenica. Stoga zaključuju, da se šteta dogodila prilikom dolaska tužitelja na posao, izvan kruga tuženika, i da se ne radi o šteti pretrpljenoj na radu i u svezi s radom, pa kako iz navedenih razloga nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika u smislu naprijed citiranih zakonskih propisa, odbijaju tužbeni zahtjev.

U svezi s ponovljenim prigovorima tužitelja, da je trebalo provesti daljnje dokaze na okolnost gdje se nalaze sporne stepenice, odnosno da u tom pravcu pobijane presude ne sadrže dovoljne razloge, treba istaći da se prvostupanjski i drugostupanjski sud s osnovom pozivaju na iskaz tužitelja, koji je, na izričito pitanje isto tako izričito odgovorio da se sporne stepenice ne nalaze u krugu poduzeća tuženika.

Iskazi ostalih saslušanih svjedoka nisu u suprotnosti s takvim navodima tužitelja.

S obzirom na izloženo nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se upućuje u reviziji (čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), a ukoliko tužitelj svojim navodima u stvari osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanje glede navedene okolnosti samog događajatreba istaći da se iz tih razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

S obzirom na izloženo nisu ostvareni revizijski razlozi iz kojih je revizija izjavljena, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredaba čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. veljače 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.