Rev-2352/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2352/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Brune Frankovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz K., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u R., protiv I. tuženika L. u. S. iz S., i II. tuženika G. M. d.o.o. iz O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1836/2012-2 od 26. travnja 2012. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici broj P-39/09 od 19. siječnja 2012., u sjednici održanoj 26. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom.

Rješenjem suda drugog stupnja žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv tog rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud nižestupanjske odluke preinači u smislu revizijskih navoda, podredno da iste ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

U odgovoru na reviziju II. tuženik osporava revizijske navode tužitelja.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju i to:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. toga članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a vijeće revizijskog suda sastavljeno od pet sudaca odbacit će kao nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ako u njoj ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

1. Da li je dostava pismena, poziva za ročište stranci uredna ukoliko ista nije dostavljena punomoćniku stranke sukladno odredbama članka 138. odnosno članka 139. Zakona o parničnom postupku?

2. Da li dostavnica koju nije potpisao punomoćnik stranke ima dokaznu snagu javne isprave?

U predmetnoj reviziji tužitelj nije obrazložio zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, osim što je općenito naveo da je o tim pitanjima revizijski sud već ranije u svojim višekratnim odlukama zauzeo pravna stajališta. Takva uopćena tvrdnja, a bez pozivanja na konkretne odluke, odnosno shvaćanja zauzeta na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda, nije dovoljna za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije.

Budući da podnesena revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 26. siječnja 2016.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.