Pž-6113/2010-6 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

97. Pž-6113/10-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Mirni Maržić, u pravnoj stvari tužitelja A. C. d.d., OIB …, V., K. 2, kojeg zastupa punomoćnik V. J., odvjetnik u V., protiv tuženika L.-T. d.o.o., OIB …, P., I. G. K. 2, kojeg zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Č., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-670/09-16 od 20. svibnja 2010., 26. lipnja 2014.

p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-670/09-16 od 20. svibnja 2010. u točki I. njene izreke i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Š. iz V., poslovni broj Ovrv-200/09 od 23. travnja 2009., u dijelu kojim je naloženo tuženiku označenom kao L. T. d.o.o. da tužitelju isplati iznos od 14.423,92 kn (četrnaesttisućačetiristodvadesettri kune i devedesestdvije lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 17% godišnje tekućom od 8. studenoga 2008. pa do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, kao i da mu podmiri troškove ovršnog postupka u iznosu od 506,30 kn (petstošestkuna i trideset lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2009., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku L.-T. d.o.o. iz P., I. G. K. 2, da tužitelju A. C. d.d. iz V., K. 2, isplati iznos od 14.423,92 kn (četrnaesttisućačetiristodvadesettri kune i devedesestdvije lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 17% godišnje tekućom od 8. studenoga 2008. pa do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, kao i da mu podmiri troškove ovršnog postupka u iznosu od 506,30 kn (petstošestkuna i trideset lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2009., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od osam dana.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-670/09-16 od 20. svibnja 2010. u točki III. njene izreke.

Obrazloženje

Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bojane Štimac iz Varaždina, broj Ovrv-200/09 od 23. travnja 2009. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku L.-T. d.o.o. iz P., I. G. K. 2, da tužitelju A. centar d.d. iz V., K. 2, isplati iznos od 14.423,92 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 17 % godišnje tekućom od 8. studenoga 2008. godine pa do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, kao i da mu podmiri troškove ovršnog postupka u iznosu od 506,30 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2009. godine, kao dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate po stopi od 14 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za naknadom ovršnog troška u iznosu od 36,60 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom tekućom na taj iznos po stopi od 14 % godišnje od 23. travnja 2009. godine, kao dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate, te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Š. iz V., broj Ovrv-200/09 od 23. travnja 2009. godine.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.720,00 kn u roku od 8 dana.“

Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka održao na snazi platni nalog u navedenom dijelu. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je na temelju provedenog dokaznog postupka sud utvrdio da je tuženik potpisavši radne naloge 1/284/2 i 1/302 dao nalog tužitelju da mu izvrši sukladno navedenim radnim nalozima i pripadajućim izdatnicama radove servisiranja vozila, izmjene ulja u motoru te ostalo radove naznačene na tim nalozima, a da je tužitelj iste u cijelosti izvršio, te je pritom tuženiku i prodao robu koja se odnosi na potrošni automehaničarski materijal i motorno ulje, te mu za tako izvršene radove i prodanu robu izdao utužene račune. Sud navodi da tuženik tijekom postupka nije osporio činjenicu da mu je tužitelj na njegovim vozilima izvršio predmetne radove servisa te da mu je isporučio navedenu robu, odnosno da nije osporio činjenicu da je direktor tuženika I. L. potpisao navedene radne naloge.

Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Stavio je žalbeni prijedlog da se pobijana presuda suda ukine i odbaci tužba, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno preinači i ukine platni nalog, uz naknadu parničnog troška.

Tuženik u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku jer je u postupku kao tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku. Navodi da je do ročišta 5. svibnja 2010. tužitelj vodio postupak protiv tuženika L. T. d.o.o. te da pravna osoba s navedenom tvrtkom ne postoji. Ističe da je na ročištu 5. svibnja 2010. tužitelj preinačio tužbu na način da je promijeni osobu tuženika i naznačio u tužbi L.-T. d.o.o., ali je ta preinaka nedopuštena. Smatra da je obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima radi kojih smatra da nije riječ o subjektivnoj preinaci tužbe proturječno samo sebi i sadržaju isprava u spisu, javnobilježničkim i sudskim rješenjima, kao i zapisnicima s ročišta, radi čega je sud time počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku time što nije iznio razloge o odlučnim činjenicama. Navodi da zaključenja prethodnog postupka nije iznesena činjenica koji je i kakav posao tužitelj obavio za tuženika, po kojoj cijeni i na koji je način cijena utvrđena. Smatra da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer nije iznio razloge na temelju kojih je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da sud nije naveo na koji je način utvrdio naknadu odnosno cijenu. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Navodi da je nesporno da stranke nisu ugovorile naknadu po ugovoru o djelu ni kupoprodajnu cijenu, pa da je sud bio dužan utvrditi naknadu prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te pram uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla, a cijenu prema cijeni koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora.

Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da su bez osnove istaknuti žalbeni razlozi tuženika.

Žalba je djelomično osnovana.

Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ista pravilna i zakonita.

Neosnovano se u žalbi navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a jer je u postupku kao tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku. Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba (čl. 77. st. 1. ZPP-a). U konkretnom slučaju očito je da je tuženik L.-T. d.o.o., koji je kao takav upisan u sudski registar, iako je u prijedlogu za ovrhu kao tuženik označen L. T. d.o.o. Iz zapisnika od 5. svibnja 2010. proizlazi da je tužitelj kao tuženika označio L.-T. d.o.o. Takvo naknadno označavanje osobe koja može biti stranka u postupku ne predstavlja subjektivno preinačenje tužbe, nego ispravak tužbe. Prema odredbi čl. 192. st. 1. ZPP-a, koji je važio u vrijeme prvostupanjskog postupka, tužitelj može sve do zaključenja glavne rasprave svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu, dok prema čl. 461.c st. 3. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka (članak 461.k ZPP-a) svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu. Pretpostavka je, dakle, da postoje dvije osobe: prvobitni tuženik i druga osoba koja treba stupiti u parnicu umjesto tuženika. Žalitelj sam navodi da ne postoji pravna osoba s tvrtkom L. T. d.o.o. Prema tome, u ovoj parnici na pasivnoj strani ne postoje dvije osobe (tuženik i osoba koja treba stupiti u parnicu umjesto tuženika).

Međutim, postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude proturječna s obzirom na to da je točkom I. održan na snazi platni nalog u odnosu na tuženika naznačenog u uvodu pobijane presude – L.-T. d.o.o., a sam platni nalog je donesen protiv dužnika L. T. d.o.o., dakle, ne protiv tuženika naznačenog u uvodu pobijane presude. Kako je tužitelj nedostatak u označavanju stranke nastao u ovršnom postupku otklonio tijekom postupka i kao tuženika ispravno naznačio osobu koja može biti strankom u postupku, to je pobijanu presudu valjalo preinačiti u točki I. njene izreke te predmetni platni nalog ukinuti, a potom suditi o tužbenom zahtjevu.

Iz podataka spisa predmeta prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 14.423,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. Š. iz V. poslovni broj Ovrv-200/09 od 23. travnja 2009., tuženik je podnio prigovor, nakon čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj svoju tražbinu temelji na računima broj 402169 i 402311 koja se odnose na servis tuženikovih vozila. Tuženik tijekom postupka nije osporavao da je tužitelj izvršio servis, niti je osporavao visinu naknade po navedenim računima.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik dao nalog tužitelju da mu izvrši radove servisiranja vozila (promjena ulja i ostali radovi), a da je tužitelj iste u cijelosti izvršio. Odluka je donesena pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) o ugovoru o djelu i ugovoru o kupoprodaji.

Činjenično stanje utvrđeno pobijanom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, ovaj sud u cijelosti prihvaća pa nema potrebe za ponavljanjem razloga koje je dao prvostupanjski sud (čl. 375. st. 5. ZPP-a).

U odnosu na ostale žalbene prigovore sud primjećuje da tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje i ukazuje na relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka. U konkretnom slučaju radi se o postupku pred trgovačkim sudom u sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi iznos od 50.000,00 kn (čl. 502. st. 1. ZPP-a). U tim sporovima presuda ili rješenje kojim se završava spor može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Prema tome, prvostupanjska presuda ne može se pobijati zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a.

Rješenje o troškovima postupka nije posebno osporavano, a ovaj sud ocjenjuje da je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Stoga je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 26. lipnja 2014.

SUDAC

MIRNA MARŽIĆ, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik

BRANKICA CURMAN