Revr-22/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 22/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., zastupan po punomoćniku S. N., odvjetniku iz O., protiv tuženika F. S. d.d. S., zastupan po punomoćniku K. L., odvjetniku iz S., radi zaštite prava, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 02. lipnja 2005. godine, broj: Gž-1556/04, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini od 24. svibnja 2004. godine, broj: P-183/04, u sjednici održanoj dana 01. veljače 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten otkaz tuženika kojim otkazuje ugovor o radu tužitelju dana 29. prosinca 2000. godine, te da radni odnos nije prestao, pa je tuženik dužan vratiti tužitelja na radno mjesto rukovoditelja financijsko-računovodstvenog sektora i s njime zaključiti novi ugovor o radu za to radno mjesto.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Prema odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – ZPP) revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizija je neosnovana.

Suprotno tvrdnji tužitelja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu u suprotnosti sa stanjem spisa, pa se pravilnost i zakonitost presuda može ispitati, a drugostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri odgovorio na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, pa je tako postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Ostali navodi revizije upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, s time što se pobijaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a takav prigovor nije dopušteno isticati u reviziji temeljem odredbe čl. 385. ZPP-a.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

I u reviziji tužitelj tvrdi da otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora nije nikad dostavljen zaposleničkom vijeću na očitovanje, pa sukladno zakonskoj odredbi iz čl. 145. st. 1. Zakona o radu čini otkaz ništavim.

Osim toga da nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova tužitelja na dosadašnjem radnom mjestu, budući da je došlo samo do izmjene naziva radnog mjesta, a ne i do njegovog ukinuća.

Sudovi su u ponovljenom postupku, budući da su ranije donesene presude bile ukinute rješenjem revizijskog suda od 23. listopada 2005. godine broj: Rev-471/02, otklonili uočene nedostatke, te raspravili također i gore istaknute prigovore tužitelja i ocijenili ih u svojim odlukama, a njihov pravni zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući da ih navodi revizije ne mogu dovesti u sumnju.

Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanog otkaza (čl. 106. st. 1. alineja jedan Zakona o radu – "Narodne novine", broj: 38/95, 84/95, 65/95, 17/01, 82/02, 114/03 – ZR).

Naime, tuženik je tužitelju dana 29. prosinca 2000. godine dao otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora koju ponudu tužitelj nije prihvatio, jer mu je umjesto radnog mjesta rukovoditelja računovodstva tuženik ponudio radno mjesto referenta u financijsko- računovodstvenom sektoru.

Prema utvrđenjima sudova proizlazi da je tužitelj temeljem ugovora o pravima i obvezama od 20. prosinca 1995. godine s tuženikom dogovorio obavljanje poslova rukovoditelja radne jedinice računovodstva i to na rok od četiri godine počam od dana potpisa ugovora tj. 20. prosinca 1995. godine.

Nadalje je utvrđeno, da je tuženik dana 12. prosinca 2000. godine izmijenio Pravilnik o sistematizaciji poslova i radnih zadataka, te je uveo radna mjesta rukovoditelja financijsko- računovodstvenog sektora i referenta u financijsko-računovodstvenom sektoru, a ukinuo radna mjesta rukovoditelja računovodstva i radno mjesto analize-kontrolinga, plana i razvoja.

Utvrđeno je da su poslovi rukovoditelja računsko-financijskog sektora u odnosu na ukinuto radno mjesto rukovoditelja računovodstva izmijenjeni u dijelu što su prošireni na posao vođenja knjige dionica kao i na odgovornost za pravilno postupanje u odnosima sa depozitarnom agencijom, a ujedno su i izmijenjeni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa za to radno mjesto, pa se je tražila isključivo visoka stručna sprema koju tužitelj nije imao. Kod takvih činjeničnih utvrđenja i ovaj revizijski sud prihvaća pravno stajalište nižestupanjskih sudova da se radilo o kvalitetno drugačijem radnom mjestu iako ono djelomično sadrži i obavljanje poslova ukinutog radnog mjesta, te da su promjene provedene u skladu sa zahtjevima Uprave, budući je došlo do promjene vlasnika tvrtke ulaskom tuženika u „F. g.“, a pravo je poslodavca da provodi reorganizaciju unutar tvrtke radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka.

Za svoju odluku o otkazu tužitelju tuženik je pribavio mišljenje Zaposleničkog vijeća, sačinio je program zbrinjavanja po odredbi čl. 119. ZR, koji nije ni bio dužan izrađivati budući je otkazivao ugovor o radu samo dvojici zaposlenika, pa je stoga neosnovana tvrdnja tužitelja da bi otkaz ugovora o radu bio ništav zbog nepoštivanja odredaba iz čl. 145. ZR. Kako je tužitelj odbio ponudu poslodavca u smislu čl. 114. ZR-a primjenjuje se odredba o otkazu, pa su sudovi pravilno zaključili da je otkaz valjan, jer su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 106. st. 1. ZR.

Budući nisu ostvareni razlozi iz revizije valjalo je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 01. veljače 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.