Legislator Case Law & Legislation
Rev-82/2002-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal, upholding lower courts' 70:30 fault split in traffic accident damages case.

Case Number Rev-82/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment that increased non-pecuniary damages from 13,500 to 19,400 kuna per person. The plaintiffs argued they should bear only 20% responsibility, citing the defendant driver's excessive speed and the plaintiff's right to turn left, while the defendant contended the plaintiff's drunk driving and lack of license were primary causes. The court ruled that the lower courts correctly assessed the 70% contribution of the drunk, unlicensed driver versus the 30% contribution of the speeding defendant, thereby rejecting the appeal as unfounded.

Legislator headnote

AI generated

Article 192 of the Obligations Act; Article 393 of the Civil Procedure Act: When a victim contributes to the occurrence or increase of damage, compensation is reduced proportionally; if the contribution cannot be precisely quantified, the court assesses liability based on the circumstances, as correctly applied by lower courts in this traffic accident case.

Keywords

AI generated
contributory negligence traffic accident damages proportional liability alcohol impairment civil procedure appeal fault allocation reduction of damages

Cited Legislation

AI generated
Article 192 of the Obligations Act
Article 393 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 82/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., S. mldb. M., S. mldb. M. 1 S. mldb. M. , E. mldb. M., koje zastupa majka i zakonska zastupnica prvotužiteljica M. M. iz M., koju zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u O., protiv tužene C. O. d.d. Z. – Filijala V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 4. ožujka 1999. godine, br. Gž 161/98, kojom je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 9. prosinca 1997. godine, br. P 1194/96-9, u sjednici održanoj 6. veljače 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, u povodu žalbe tužitelja, te je tužiteljima dosuđeno na ime naknade neimovinske štete, svakome iznos od po 19.400,00 kn umjesto iznosa od 13.500,00 kn koliko im je dosudio prvostupanjski sud, te parnični trošak u iznosu od 9.275,00 kn. U preostalom dijelu je prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena (za naknadu materijalne štete koju treba platiti prvotužiteljici – 7.350,00 kn).

Protiv drugostupanjske presude su tužitelji izjavili pravovremenu reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se preinače obje presude i da im se dosudi u cijelosti utuženi iznos i trošak revizije.

U pismenom odgovoru na reviziju tužena predlaže da se ista odbije.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dosuđeni iznos predstavlja 30% nematerijalne i materijalne štete koju su tužitelji pretrpjeli smrću svog bračnog druga (prvotužiteljica) i oca (ostali tužitelji) koji je preminuo od posljedica sudara vozila kojima su upravljali on i osiguranik tužene.

Prometna nezgoda dogodila se u V. u ulici R. Prednik tužitelja, sada pok. S.M., upravljao je osobnim automobilom koji nije bio registran, on – vozač nije imao vozačku dozvolu, upravljao je vozilom pod utjecajem alkohola (1,69 ‰ alkohola u krvi), te je presjekao put vozilu osiguranika (tužene) koji mu je dolazilo u susret. Cesta je bila mokra, skliska, na kritičnom mjestu je dozvoljeno pretjecanje i skretanje (isprekidana središnja crta). Na kritičnom mjestu dozvoljena je brzina kretanja vozila od 60 km/h. Osiguranik tužene vozio je brzinom od 68 km/h, a izbjegao bi sudar (po mišljenju vještaka), da se kretao brzinom od oko 51 km/h.

Ovo su utvrđenja nižestupanjskih sudova koji su podijelili odgovornost stranaka na način da je prednik tužitelja skrivio sudar i pridonio šteti u visini od 70%, a osiguranik tužene od 30% (podijeljena odgovornost 70:30).

Polazeći od ovakove podijele odgovornosti i doprinosa stranaka štetnom događaju, sudovi su tužiteljima dosudili 30% štete, čija visina u ovoj fazi postupka više nije sporna.

Trebalo je, dakle, u pogledu revizije tužitelja raspraviti i ocijeniti pitanje podijeljene odgovornosti i doprinosa stranaka štetnom događaju.

Revidenti ističu da je trebalo više cijeniti okolnosti koje idu u korist tužiteljima (a na štetu tužene), a posebno to što se vozilo osiguranika tužene kretalo preko dopuštene brzine, zatim da je do skretanja vozila prednika tužitelja i presjecanja pravca kretanja vozila osiguranika tužene došlo na mjestu gdje je crta isprekidana pa je skretanje dopušteno, također da je vozač – oštećeni, aktivirao pokazivač smjera (žmigavac) pokazujući namjeru skretanja u lijevo, te da okolnost što nije imao vozačku dozvolu nije bila presudna jer je imao puno vozačkog staža (bez dozvole). Također tužitelji smatraju da je i prevelika – nedopuštena brzina vozila osiguranika pridonijela štetnom događaju, a posebno težoj posljedici – smrti vozača, prednika tužitelja.

Po odredbi čl. 192. Zakona o obveznim odnosima oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno smanjenje naknade, a kad je nemoguće utvrditi koji dio poteče od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

Ovdje imamo slučaj – kako je navedeno - da su sudovi ocijenili doprinos oštećenika (prednika tužitelja) prednika štetnom događaju za 70%, a osiguranika tužene za 30%.

Revidenti smatraju da je njihov udio u šteti mogao biti samo 20%, a protivne strane 80% (podijela odgovornosti 20:80).

U obrazloženju odluke sudova nižeg stupnja navedene su sve relevantne – po sudovima utvrđene okolnosti – pod kojima se dogodio sudar vozila, a koje su uzete u obzir kod podijele odgovornosti (70:30 na štetu tužitelja).

I ovaj Vrhovni sud nalazi pravilno odmjerenu podijeljenu odgovornost prema odlukama sudova nižeg stupnja. Zaista, okolnosti da je prednik tužitelja vozio bez dozvole, sa neregistriranim vozilom, pod znatnim utjecajem alkohola i protivno propisima, jer je presjekao put vozilu koje je zadržavalo pravac svoga kretanja – su takove da su u većoj mjeri pridonijele štetnom događaju od onoga čime je pridonio štetnom događaju osiguranik tužene koji je vozio brzinom većom od dopuštene. Ta je okolnost, doista, u manjoj mjeri pridonijela štetnom događaju – za 30% - kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi.

Iz svega navedenog slijedi da su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužiteljima dosudili 30% od utvrđene svote materijalne i nematerijalne štete, pa je reviziju tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 6. veljače 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.