Rev-1753/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. O., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u Z. Odvjetničkom uredu G. B. i L. R., O., protiv tuženika D. Š. iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2828/11-2 od 8. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2138/10-18 od 22. travnja 2011., u sjednici održanoj 8. studenog 2016.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1753/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te da preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1753/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. O., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u Z. Odvjetničkom uredu G. B. i L. R., O., protiv tuženika D. Š. iz O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2828/11-2 od 8. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2138/10-18 od 22. travnja 2011., u sjednici održanoj 8. studenog 2016.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 2828/11-2 od 8. ožujka 2012. se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Županijski sud u Osijeku je presudom poslovni broj Gž-2828/11-2 od 8. ožujka 2012., odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2138/10- 18 od 22. travnja 2011. kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tuženik D. Š. iz O., počinio povredu prava osobnosti narušavanjem ugleda tužitelja G. d.o.o. O. na način da je dana 10. rujna 2009. oko 6,00 sati u O. na autobusnom stajalištu u ulici … stupivši u prijevozno sredstvo –autobus tužitelja, pred drugim putnicima pogrdnim riječima izvrijeđao vozača autobusa pri tome udarajući po zaštitnom staklu vozača, a potom i razbivši stražnje staklo autobusa narušio ugled tužitelja kao sigurnog prijevoznika.
II. Ova presuda objavit će se u dnevnim novinama G. S., u rubrici O. veličine 19x22 cm o trošku tuženika.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana."
Tako je sud odlučio u sporu radi utvrđenja povrede prava osobnosti, a tužbeni zahtjev je odbijen na temelju utvrđenja da je tuženik dana 10. rujna 2009. Oko 6.00 sati ujutro, na autobusnom stajalištu u ulici … ušao u autobus tužitelja u alkoholiziranom stanju, te je tri puta udario šakom u zaštitno staklo, a dva puta nogom u ogradu koja odvaja vozača od ostalih putnika. Tom prilikom je tuženik psovao te napustio vozilo, a izvan vozila je nastavio nogom udarati u vozilo razbivši nogom staklo na stražnjim vratima, a potom je pao te se podigao i nastavio izvan vozila sukob s jednim od putnika koji ga je zadržao do dolaska policije.
Imajući na umu navedena utvrđenja sud je zaključio da se u ovom slučaju nije radilo o povredi prava osobnosti, odnosno da nema mjesta primjeni odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08, dalje : ZOO) prema kojoj svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, s time što se pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., te prema kojoj pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr. Obrazloženje se u bitnome temelji na pravnom shvaćanju da tuženik kritične zgode nije iznosio o tužitelju nikakve neistine – klevete, a da se općenito iznesene psovke svim nazočnima u autobusu ne mogu tumačiti kao iskazano omalovažavanje tužitelja kao sigurnog prijevoznika. U bilo koje javno sredstvo svatko može ući, a ako se neprihvatljivo ponaša može biti podvrgnut kaznenom ili prekršajnom progonu, što ujedno samo po sebi ne znači da je time povrijeđeno pravo osobnosti prijevoznika.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te da preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, a takav je i ovaj slučaj jer vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kuna, a nije riječ o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. točka 2. i 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, pa je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
U ovom slučaju tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda te se pozvao na pravno shvaćanje koje je izraženo u odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-III-192/2006 od 26. studenog 2008. koje glasi: „Za postojanje povrede ugleda i časti nije nužno potrebna prisutnost većeg broja osoba.“
U reviziji je navedeno da se pitanja odnose na primjenu odredbe čl. 1045. i 1099. ZOO, a da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se temelje na shvaćanju različitom od shvaćanja Ustavnog suda RH.
Ovaj sud je ocijenio da se obrazloženje pobijane presude ne temelji pravnom shvaćanju suprotnom pravnom shvaćanju u odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-III- 192/2006 od 26. studenog 2008., niti je to pitanje bilo sporno u ovom slučaju.
Tuženik nije određeno naznačio neko drugo sporno pravno pitanje i razloge važnosti u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.
Stoga je revizija nedopuštena jer ne udovoljava propisanim kriterijima, pa je valjalo odbaciti reviziju po čl. 392b st. 3. ZPP.
Zagreb, 8. studenoga 2016.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.