Gzz-100/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-100/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, mr. sc. Olge Jelčić, Ivke Zlokić i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. J. iz M., kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik iz O., protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu Gradsko-upravnom odjelu, Vinkovci, Glagoljaška 27/3, radi isplate plaće, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske br. G-DO-326/03 od 20. ožujka 2003. godine, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1201/02. od 5. veljače 2003. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-469/02. od 7. svibnja 2002. godine, u sjednici održanoj dana 22. srpnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, te se ukidaju presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1201/02. od 5. veljače 2003. godine, i presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-469/02. od 7. svibnja 2002. godine, i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja naloženo je tuženoj da isplati tužitelju 18.452,22 kn na ime 50% uvećane plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2000. do 7. kolovoza 2001. godine, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Protiv navedene presude drugostupanjskog suda državni odvjetnik Republike Hrvatske je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku, i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinači presude na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno da ukine presude suda drugog stupnja i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj je dostavio odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika u kojem predlaže da isti bude odbijen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate plaće koja mu pripada kao radniku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske zaposlenom na području posebne državne skrbi – obavlja poslove u I. Policijskoj postaji Vukovar, u visini od 50% od pripadajuće plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2000. do 7. kolovoza 2001. godine.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu čl. 3. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona od posebne državne skrbi, jer da područje Hrvatskog Podunavlja pripada prvoj skupini područja posebne državne skrbi, te da tužitelju pristoji pravo na uvećanu plaću od 50%.

Dana 22. srpnja 2000. godine, stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (“Narodne novine”, broj 73/00.), koju u čl. 1. određuje da u Zakonu o područjima posebne državne skrbi (“Narodne novine”, broj 44/96, 57/96 i 124/99) u čl. 2. iza st. 1. dodaje se stavak koji glasi: "Prava iz ovog Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi i pravne osobe koje imaju sjedište na područjima posebne državne skrbi (u daljnjem tekstu: korisnici)."

Dakle, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je za ostvarenje prava po citiranoj odredbi potrebno da se osim činjenica obavljanja rada na području posebne državne skrbi treba ispuniti i dalje zakonom propisane pretpostavke, a to je da pravo na uvećanu plaću imaju osobe koje imaju prebivalište i borave na području posebne državne skrbi, tj. moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke: zaposlenje, prebivalište i boravište na području od posebne državne skrbi.

Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa u dosadašnjem postupku nisu utvrdili da li su ispunjene sve pretpostavke po kojima bi tužitelju pripadalo pravo na uvećanu plaću, to je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i nije moguće ocijeniti ni da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 395. st. 2. i čl. 408. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99), trebalo je zahtjev prihvatiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. srpnja 2003.

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.