Rev-704/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 704/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja 1. N. K. i 2. S. K., oboje iz B. ..., koje zastupa M. Z., odvjetnik iz L., protiv tuženice Z. C. F. - P., koju zastupa punomoćnik Ž. B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 12. studenog 1990. godine br. Gž- 1172/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda ii Labinu od 11. lipnja 1990. godine broj P-387/85, u sjednici održanoj dana 11. veljače 1992.godine

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostepenom presudom suđeno je:

"I. Tuženica je dužna isplatiti tužitelju N. K. na ime naknade štete iznos od 3,70 (tri i 70/100) dinara, sa kamatama po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaćala na štedne uloge po viđenju, počev od dana 5. srpnja 1985. godine, pa do 2. kolovoza 1985. godine, od 3. kolovoza 1985.godine pa do 7. listopada 1989. godine sa kamatama koje su se plaćale na oročenu štednju preko godinu dana, bez utvrđene namjene, a od 8. listopada 1989. godine pa do isplate, sa kamatama po stopi utvrđenoj saveznim zakonom, tj. po stopi u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, primjenom konformne metode, uvećane za 20% u roku od 15 dana.

II. Tuženica je dužna isplatiti tužitelju N. K. na ime naknade nematerijalne štete iznos od 10.250,00 (de settisućadvijestotinepedeset) dinara, sa kamatama po stopi utvrđenoj saveznim zakonom, tj. po stopi u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, primjenom konformne metode, uvećane za 20%, počev od dana 11. lipnja 1990. godine, pa do isplate,u roku od 15 dana.

III. Tuženica je dužna isplatiti tužitelju N. K. na ime naknade nematerijalne štete iznos od 60.000 (šez- desettisuća) dinara, sa kamatama po stopi utvrđenoj saveznim zakonom, tj. po stopi u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, primjenom konformne metode, uvećane za 20%, počev od dana 11. lipnja 1990.godine pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV. Tuženica je dužna islatiti tužiteljici S. K. na ime naknade nematerijalne štete iznos od 1.000,00 (jednutisuću) dinara, sa kamatama po stopi utvrđenoj saveznim zakonom, tj. po stopi u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, primjenom konformne metode uvećane za 20%, počev od dana 11. lipnja 1990.godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

V. Tuženica je dužna isplatiti tužiteljici S. K. na ime naknade nematerijalne štete iznos od 15.000 (pet- naesttisuća) dinara, sa kamatama po stopi utvrđenoj saveznim zakonom, tj. po stopi u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, primjenom, konformne metode uvećane za 20%, počev od daha 11. lipnja 1990.godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

VI. Tuženica je dužna isplatiti tužiteljima na ime troškova postupka iznos od 15.319,60 dinara, u roku od 15 dana.

VII. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja se odbija".

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se nižestepene presude preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U ovom stadiju postupka sporna je visina štete za tužitelja K. N. za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i nagrđenja te visina naknade štete za tužiteljicu K. S. zbog smanjenja životnih aktivnosti.

U postupku je utvrđeno da je tužitelju K. N. ozljeđeno desno koljeno i da se zbog toga kod ovog tužitelja javljaju povremeni bolovi nakon dužeg hodanja ili stajanja, što uzrokuje bitno smanjenje opće i radne životne sposobnosti ovog tužitelja.

Utvrđeno je zatim da tužitelj osjeća bolove i u čeljusti kod otvaranja usta a poremećen je i ugriz što za posljedicu ima 10%- tno smanjenje životne aktivnosti.

Isto tako tužitelju opća i radna sposobnost smanjena je za daljnjih 10% zbog povremenih glavobolja nesvjestice i zaboravljivosti.

Dakle, ukupno je ovom tužitelju opća i radna sposobnost trajno smanjena za 25%.

S obzirom na takav stupanj tjelesnog oštećenja i predvidivo vrijeme trajanja duševnih boli (tužitelj je rođen 1959. godine) i ovaj revizijski sud smatra da je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je po tom osnovu ovom tužitelju utvrđena naknada štete u iznosu od 70.000 dinara.

U postupku nije utvrđeno da kod tužitelja kao posljedica ozljeda postoji nagrđenje pa je i u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je taj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti odbijen.

Radna i opća sposobnost tužiteljice K. S. trajno je smanjena za svega 5% zbog bolova u koljenima pa je i ovoj tužiteljici za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti pravilno utvrđena naknada štete u iznosu od 10.000 dinara.

Tužitelji zbog izloženog neosnovano ističu revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st.

2. čl.354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 11. veljače 1992.godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.