II Kž-200/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

II Kž-200/00-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-200/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i sudske savjetnice - tajnice u vijeću Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2000. godine, broj K-7/99, o ukidanju pritvora tijekom postupka, u sjednici održanoj dana 10. travnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 104. st. 3. u svezi čl. 101. st. 2. ZKP, ukinut je pritvor nad I-opt. L.R., u tijeku postupka po optužnici kojom se tereti zbog kaznenog djela iz čl. 90. i dr. KZ. Pritvor je I-optuženiku bio određen i produljivan iz zakonske osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika produlji iz zakonske osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno ukinuo pritvor nad I- optuženikom, budući više ne egzistiraju razlozi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Naime, pravilno je prilikom odlučivanja o pritvoru prvostupanjski sud cijenio podatke iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. M.G. (listovi 751 do 801 spisa) kao i usmenog nalaza i mišljenja istog vještaka (raspravni zapisnik od 22. ožujka 2000. godine, listovi 857 do 860 spisa), odnosno navode vještaka da je I-opt. L.R. tempore criminis bio u stanju visoke afektivne tenzije, zbog čega su i njegove sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i vladanja vlastitom voljom bile u značajnoj mjeri smanjene. Nadalje, vještak je naveo da je to stanje i emocionalno reagiranje I-optuženika bilo u najvećoj mjeri uvjetovano ponašanjem ošt. Z.B., koje je kod I-optuženika razvilo osjećaj straha, visoke emocionalne napetosti i ugroženosti. Sve navedeno, uz podatak, koji je također iznesen u nalazu i mišljenju tog vještaka, da je visoka emocionalna napetost I-optuženika kritične noći kumulirala kroz dulji vremenski period i nije se mogla rasteretiti u razdoblju od nekoliko minuta u kojem je I-optuženik eventualno mogao doći do zaključka da su djelatnici policije preuzeli kontrolu nad cjelokupnom situacijom i da više nema neposredne opasnosti za njegov život i za živote njegove braće, i po mišljenju ovog Vrhovnog suda, ukazuje da se u konkretnom slučaju ne radi o posebno teškom načinu izvršenja kaznenog djela, zbog čega više nema osnove produljivati I-optuženiku pritvor po odredbi čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Slijedom svega iznesenog, valjalo je, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. travnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Katica Jelić, v.r.