Gzp-359/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 359/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja I. K. iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Lj., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko -upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 7. ožujka 2008., dana 6. svibnja 2008.

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Velikoj Gorici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžovr-68/08 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju I. K. određuje se primjerena naknada u iznosu od 18.700,00 (osamnaesttisućasedamsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 27. listopada 2007. podnio Županijskom sudu u Velikoj Gorici zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07. – dalje: ZS), a Županijski sud u Velikoj Gorici se rješenjem poslovni broj Gzp-33/07., od 4. veljače 2008., oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te nakon pravomoćnosti ustupio predmet stvarno nadležnom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Zahtjev je kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaprimljen 7. ožujka 2008.

Predlagatelj u zahtjevu navodi da mu je dugim trajanjem postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zaprešiću, pod poslovnim brojem Ovr-174/07., a koji je spis povodom žalbe dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Velikoj Gorici i vodi se pod poslovnim brojem Gžovr-68/08., povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda Zaprešiću poslovni broj Ovr-174/07. i očitovanja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 7. ožujka 2008., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - dalje: Ustav):

-da je 7. veljače 1992. predlagateljica V. K., pred Općinskim sudom u Zagrebu protiv u ovom postupku predlagatelja podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina,

-da je predmet zaprimljen pod poslovnim brojem R1-357/92.,

-da je sud uviđaj zakazan za 28. travnja 1992. odgodio za 7. svibnja 1992., te odredio vještaka za graditeljstvo,

-da je na uviđaju koji je sud održao 7. svibnja 1992. vještak izvršio pregled nekretnine, a stranke su sklopile sudsku nagodbu prema kojoj bi svakoj od stanaka pripala ½ predmetne nekretnine,

-da je 16. lipnja 1992. sud zaprimio nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da realna dioba nekretnine nije moguća, već samo eventualna isplata ili prodaja nekretnine i podjela kupovnine,

-da je sud održao ročište 28. kolovoza 1992. na kojem je strankama pročitan nalaz i mišljenje vještaka, a predlagateljica V. K. je predložila da se nekretnina ukoliko je to moguće, fizički podijeli tako da njoj pripadne prvi kat, a protustranci (u ovom postupku predlagatelju) prizemlje predmetne obiteljske stambene zgrade, čemu se protustranka usprotivila budući da to onda ne bi iznosilo ½ dijela na koji protustranka ima pravo,

-da je Općinski sud u Zagrebu pod poslovnim brojem R1-357/92., dana 28. kolovoza 1992. donio rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom nekretnine, budući da realna dioba ne bi bila moguća, čak niti uz eventualne preinake,

-da je 12. listopada 1992. predlagateljica V. K. podnijela žalbu protiv tog rješenja,

-da je 1. prosinca 1992. Okružni sud u Zagrebu donio rješenje pod poslovnim brojem Gž-9284/92., kojim je ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-357/92. i predmet vratio na ponovni postupak, uz obrazloženje da se iz nalaza i mišljenja vještaka ne može zaključiti da bi fizička dioba znatno umanjila vrijednost kuće,

-da je sud održao ročište 5. travnja 1993. na kojem je dat nalog vještaku da izvršiti procjenu vrijednosti predmetne nekretnine, te da se izjasni o eventulanoj realnoj diobi iste,

-da je 30. lipnja 1993. vještak u spis dostavio izračun tržišne vrijednosti nekretnine, te prijedlog adaptacije u svrhu preinake nekretnine u dvije stambene cjeline, prema kojem predmetna nekretnina predstavlja zasebnu, nedjeljivu fizički, stambenu cjelinu, te je utvrdio visinu nužnih troškova preinake i tržišnu vrijednost nekretnine,

-da je sud odgodio ročište zakazano za 15. prosinca 1993. zbog bolesti raspravnog suca,

-da je sud održao ročište 1. veljače 1994. na kojem je predlagateljica V. K. predložila fizičku diobu nekretnina, čemu se protustranka nije usprotivila ako adaptaciju izvrši sama predlagateljica V. K.,

-da je sud održao ročište 11. svibnja 1994. na kojem je predlagateljica V. K. i dalje ostala kod prijedloga da se izvrši fizička dioba nekretnine, a protustranka je predložila da se postupak nastavi razvrgnućem suvlasničke zajednice prodajom objekta,

-da je sud 23. svibnja 1994. zaprimio podnesak predlagateljice V. K. iz kojeg proizlazi da su stranke suglasne da se izvrši fizička dioba nekretnine, a predlagateljica je voljna predujmiti troškove za vještaka,

-da je 6. srpnja 1994. sud pozvao predlagateljicu V. K. na uplatu predujma za sudskog vještaka,

-da je sud 13. rujna 1994. ponovno pozvao predlagateljicu V. K. da u roku od 8 dana uplati predujam za sudskog vještaka, a što je ista učinila 27. rujna 1994.,

-da je sud odgodio uviđaj na licu mjesta zakaza za 20. listopada 1994. a i uviđaj zakazan za 10. studenog 2004., zbog službenog puta suca,

-da je na uviđaju održanom 16. studenog 1994. predlagateljica V. K. izjavila da je suglasnost za fizičku diobu nekretnine dana u kaznenom postupku, a vještaku je sud ponovno naložio da izradi nalaz i mišljenje kojim će utvrditi je li moguća fizička dioba nekretnine sukladno suvlasničkim omjerima, te ukoliko to nije moguće, je li moguća fizička dioba nekretnine uz potrebne preinake,

-da je podneskom od 12. svibnja 1995. protustranka predložila sudu da predmet riješi što prije kako bi mogla normalno živjeti, bilo kupnjom stana ili uređenjem polovine kuće sa sredstvima predlagateljice,

-da je 19. svibnja 1995. sud od vještaka zatražio da vrati spis, a koji je isti vratio 26. svibnja 1995.,

-da je na ročištu održanom 20. lipnja 1995.predlagateljica V. K. predložila da sud pozove vještaka da se očituje na okolnost svih mogućih varijanti podjele kuće, dok protustranka smatra da je jedino moguća civilna dioba,

-da je 6. studenog 1995. vještak u spis predao podnesak uz koji je dostavio i spis, a s obzirom da predlagateljica V. K. nema novca za plaćanje troškova izrade elaborata diobe,

-da je na ročištu održanom 12. prosinca 1995. predlagateljica V. K. ostala kod dosadašnjih navoda, dok protustranka i nadalje predlaže civilnu diobu kao jedino moguću,

-da je sud 23. siječnja 1996. rješenjem pozvao predlagateljicu V. K. da stavi daljnji shodan prijedlog pod prijetnjom obustave postupka,

-da je u podnesku od 7. veljače 1996. predlagateljica V. K. prijedložila fizičku diobu nekretnina, te zatražila od vještaka da izradi nacrt diobe,

-da je 13. ožujka 1996. sud održao ročište na kojem je predlagateljica V. K. predložila fizičku diobu uz neke preinake, dok je protustranka predložila civilnu diobu kao jedinu moguću, a sud je odlučio pozvati vještaka da utvrdi da li je fizička dioba moguća, te da o tome napravi elaborat,

-da je sud 22. srpnja 1996. zaprimio podnesak protustranke kojim predlaže da sud zatraži vraćanje spisa koji se nalazi kod vještaka, budući da predlagateljica V. K. nije uplatila predujam, a samo vještačenje nije svrhovito budući da fizička dioba nije moguća bez rekonstrukcije objekta koju stranke nisu u mogućnosti platiti, pa predlaže prodaju nekretnine i podjelu kupovnine na jednake dijelove,

-da je podneskom od 5. prosinca 1996. protustranka zatražila od suda da zakaže ročište i dovrši predmet,

-da je 31. prosinca 1996. sud od vještaka zatražio vraćanje spisa,

-da na ročište održano 11. veljače 1997. nije pristupio punomoćnik predlagateljice V. K., ali je opravdao svoj izostanak te zatražio odgodu ročišta, čemu se usprotivila protustranka, te predložila prodaju predmetne nekretnine po tržišnoj cijeni utvrđenoj po sudskom vještaku,

-da je Općinski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj R1-104/93., od 15. prosinca 1997. razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnina na obiteljskoj stambenoj zgradi civilnom diobom – prodajom i podjelom kupovine među strankama u skladu sa njihovim suvlasničkim omjerima,

-da je 10. veljače 1998. predlagateljica V. K. protiv tog rješenja podnijela žalbu,

-da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž-1814/98., od 14. travnja 1998., ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-104/93., od 15. prosinca 1997., te je predmet vraćen na ponovni postupak,

-da je 1. listopada 1998. sud održao ročište na kojem je strankama pročitao rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1814/98., od 14. travnja 1998.,

-da je na ročištu održanom dana 27. listopada 1998. predlagateljica V. K. zatražila još jedan rok za predujmljivanje troškova vještačenja, budući nema novaca, čemu se usprotivila protustranka, navodeći da postupak traje predugo, te ponovo predložila civilnu diobu kao način razvrgnuća suvlasničke zajednice,

-da je sud 2. studenog 1998. zaprimio podnesak predlagateljice V. K. kojim traži od suda rok od 90 dana za uplatu predujma budući se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji,

-da je sud 7. rujna 1999. zaprimio podnesak protustranke u kojem navodi sud u ovom predmetu ništa nije riješio od 7. veljače 1992., te da Županijski sud u Zagrebu smatra da neuplata predujma za vještačenje u periodu od sedam i pol godine predstavlja zloupotrebu procesnih prava i stvaranje štete za protustranku, te predlaže predmet zaključiti,

-da je 22. rujna 1999. sud rješenjem pozvao predlagateljicu V. K. da u roku od 30 dana uplati predujam za novo vještačenje i izlazak sudske komisije, uz upozorenje da se, ukoliko to ne učini, navedeni dokaz neće provoditi,

-da je 1. prosinca 1999. održano ročište na kojem je predlagateljica V. K. i dalje ostala kod prijedloga za fizičkom diobom nekretnine, te ponovno zatražila produženje roka za uplatu predujma za vještačenje, a čemu se usprotivila protustranka navodeći da je V. K. imala rok od punih sedam godine za uplatu predujma,

-da je sud predlagateljici V. K. dodijelio još jedan rok od 30 dana za uplatu predujma, s tim da će ukoliko u tom roku predujam ne bude uplaćen, sud donijeti odluku prema stanju u spisu bez zakazivanja posebnog ročišta,

-da je sud 2. prosinca 1999. zaprimio podnesak protustranke u kojem traži da mu se naknade troškovi postupka koji se odnose na osam ročišta,

-da je Općinski sud u Zagrebu pod poslovnim brojem R1-1512/98. dana 31. siječnja 2000. donio rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom-prodajom i podjelom kupovnine među strankama,

-da je 16. veljače 2000. predlagateljica V. K. protiv rješenja podnijela žalbu,

-da je 25. veljače 2000. punomoćnik predlagateljice dostavio podnesak sudu u kojem je zatražio dostavu rješenja o razvrgnuću suvlasničke zajednice budući da isto nije nikada zaprimio,

-da je 7. ožujka 2000. predlagateljica protiv tog rješenja podnijela žalbu,

-da je 24. ožujka 2000. spis po žalbi predlagateljice i protustranke dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je spis dana 19. srpnja 2000. vratio Općinskom sudu u Zagrebu budući da sud prvog stupnja nije odlučio o zahtjevu protustranke za naknadu troškova postupka,

-da je 29. rujna 2000. Općinski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj R1-1512/98. od 31. siječnja 2000. odbio prijedlog protustranke za naknadu troškova zastupanja,

-da je 19. listopada 2000. na to rješenje žalbu podnijela predlagateljica V. K.,

-da je rješenjem Županijsko suda u Zagrebu poslovni broj Gž-10547/00., od 9. siječnja 2001. odbijena žalba predlagateljice kao neosnovanu i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovnim brojem R1-1521/98., od 31. siječnja 2000., kojim je odlučeno da se suvlasnička zajednica razvrgne civilnom diobom, te je istim rješenjem odbio žalbu protustranke za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku kao neosnovanu,

-da je 26. ožujka 2001. predlagateljica V. K. podnijela reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, a protustranka 2. svibnja 2001.,

-da je 2. svibnja 2001. sudu dostavljen podnesak u kojem protustranka od suda traži zakazivanje ročišta za javnu dražbu,

-da je Općinski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj R1-1521/98., od 18. svibnja 2001. odbacio reviziju predlagateljice i protustranke kao nedopuštenu,

-da je 21. svibnja 2001.protustranka podneskom od suda zatražio da što prije zakaže prvo ročište za javnu dražbu nekretnine,

-da je sudu 5. lipnja 2001. dostavljena žalba predlagateljice V. K., a protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu kojim je odbačena revizija predlagateljice kao nedopuštena,

-da je sud zaključkom o prodaji od 30. srpnja 2001. odredio održavanje javne dražbe za 7. rujna 2001.,

-da je 30. srpnja 2001. spis po žalbi predlagateljice V. K. upućen Županijskom sudu u Zagrebu,

-da je sud 7. rujna 2001. zaključkom o prodaji odredio održavanje javne dražbe za 18. listopada 2001., koje je održano bez uspjeha, pa je ročište odgođeno a iduće je zakazano za dan 13. prosinca 2001.,

-da je sud 13. prosinca 2001. održao ročište za javnu dražbu, ali budući da nije pristupio nitko od kupaca ista je proglašena neuspjelom, te je sud ročište odgodio, a iduće je zakazao za 12. ožujka 2002.,

-da je sud na prijedlog stranaka odgodio ročište zakazano za 12. ožujka 2002.,

-da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž-8328/01., od 23. travnja 2002., odbio žalbu predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem R1-1512/98., od 18. svibnja 2001.,

-da je sud 29. siječnja 2007. zaprimio podnesak protustranke u kojem navodi da sud od 12. ožujka 2002. nije poduzeo niti jednu radnja u postupku, te predlaže zakazivanje javne dražbe radi prodaje predmetne nekretnine,

-da je od 20. veljače 2007. spis ustupljen na nadležno postupanje Općinskom sudu u Zaprešiću i vodi se pod poslovnim brojem Ovr-174/07.,

-da je 21. svibnja 2007. sud u spis zaprimio podnesak protustranke kojim je zatražio zakazivanje javne dražbe radi prodaje nekretnine,

-da je sud 24. svibnja 2007. od zemljišno-knjižnog odjela suda zatražio zemljišno knjižni izvadak za predmetnu nekretninu, te je isti u spis uložen 28. svibnja 2007.,

-da je sud 26. listopada 2007. zatražio od zemljišno-knjižnog odjela suda priklop spisa Z-4818/00, Z-1941/02 i Z-9883/02 radi uvida u iste, ali je priklopljen samo spis Z-4818/00, dok je priklop ostala dva spisa zatražio od zemljišno-knjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu,

-da je Općinski sud u Zaprešiću zaključkom o prodaji poslovni broj Ovr-174/07., od 26. listopada 2007. odredio da će se dražba za prodaju nekretnine održati 18. prosinca 2007.,

-da je 10. prosinca 2007. predlagateljica V. K. povukla prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom,

-da je Općinski sud u Zaprešiću donio rješenje pod poslovnim brojem Ovrv-174/07. dana 12. prosinca 2007., kojim je postupak obustavljen,

-da je telefonskim putem kod Županijskog suda u Velikoj Gorici provjereno da je protiv tog rješenja protustranka podnijela žalbu,

-da se postupak po žalbi pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici vodi pod poslovnim brojem Gžovr-68/08.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku,a budući da pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici postupak još nije završen, je razdoblje koje je proteklo od podnošenja sudu prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u ovom postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku.

Međutim, za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja, budući je prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini podnesen 7. veljače 1992., tj. prije nego je stupio na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. i 14/02 - dalje Zakon o potvrđivanju konvencije), razdoblje razmatranja uzima se ono nakon stupanja na snagu tog Zakona (stupio na snagu 5. studenog 1997.) dakle teče od 6. studenog 1997., pa do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja u ovom predmetu 6. svibnja 2008., što ukupno iznosi 10 (deset) godina i 6 (šest) mjeseci.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Općinskim sudom u Zaprešiću, Županijskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Velikoj Gorici, predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav).

Dugotrajnost ovog izvanparničnog postupka u konkretnom slučaju posljedica je nedjelotvornosti i neučinkovitosti u postupanju prvostupanjskog suda.

Sukladno odredbi članka 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u daljem tekstu: ZPP) postupak je trebalo provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu odredbe članka 311. st. 2. ZPP-a koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije, a koje odredbe ZPP-a se primjenjuju u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje na temelju odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ 73/91.).

U pravno relevantnom razdoblju razmatranja prvostupanjski sud održao je ukupno devet ročišta, dva ročišta je odgodio, od pet zakazanih uviđaja tri je odgodio, što ukazuje na nedjelotvornost i neučinkovitost prvostupanjskog suda.

Prvostupanjski sud proveo je i tri javne dražbe, s tim da je sudu trebalo šest godina da zakaže slijedeće ročište za javnu dražbu (ročište za javnu dražbu zakazano je za 13. prosinca 2001.), a sljedeće ročište za javnu dražbu 18. prosinca 2007.).

Nerazumno dugo trajanje postupka proizlazi iz činjenice da ovaj postupak ukupno traje preko šesnaest godina, da je predmet u tri navrata vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a po žalbi se ponovo nalazi na drugostupanjskom sudu.

Prema ocjeni ovog suda radi se o složenom predmetu, od izuzetne važnosti za predlagatelja jer se rješavaju njegovi imovinsko pravni odnosi, a koji svojim procesnim držanjem nije doprinio duljini trajanja ovog postupka.

Visinu naknade u iznosu od 18.700,00 (osamnaesttisućasedamsto) kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući na umu sve gore navedene okolnosti, a posebno vodeći računa o ukupnim gospodarskim i socijalnim prilikama u Republici Hrvatskoj.

Stoga je na temelju odredbe članka 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. svibnja 2008.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.