Revr-1424/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1424/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak Radej, mr. sc. Lucije Čimić, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. M., iz Z., koju zastupa punomoćnica S. G., odvjetnica u Z., protiv tuženika O. škole „N. T.“, Z., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., radi zaštite prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžr 3105/09 od 27. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr- 1409/06 od 4. lipnja 2009., u sjednici održanoj 23. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se tuženikova revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopušten otkaz ugovora o radu klasa: 602-02/98-04-50, ur. br. 251-196/98-01 od 22. travnja 1998., potvrđen odlukom tuženika klasa: 601-02/98-05-50, ur. br. 251-196/98-01 od 13. svibnja 1998. te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove učitelja tjelesne i zdravstvene kulture. Ujedno je naloženo tuženiku tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 8.082,50 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog svih revizijskih razloga iz članka 385. st. 1. t. 1. do 3. ZPP-a. Predlaže da revizijski sud ukine pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tuženika tužiteljica predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st.

1. ZPP-a i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Navodi revizije koji se prema navodima revidenta odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a odnose se na pitanje tko je donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici i o njezinom zahtjevu za zaštitu prava, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tuženik iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova te navodi da je odluke o otkazu ugovora o radu i o zaštiti prava u ovom slučaju donijelo ovlašteno tijelo – Školski odbor.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa navodi revizije koji se odnose na taj razlog nisu uzeti u razmatranje.

S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini revident. Naime, na ocjenu provedenih dokaza sud je ovlašten na temelju odredbe čl. 8. ZPP pa kad je takva ocjena potkrijepljena logičnim i uvjerljivim razlozima koji proizlaze iz činjenične osnove utvrđene u postupku, nije time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Tuženik u reviziji prvi puta ističe kako je tužiteljica u radnom odnosu u drugoj školi te da nije razvidan njezin pravni interes voditi predmetni spor. Tu činjenicu revizijski sud ne može ispitivati niti uzeti u obzir pri odlučivanju, jer prema odredbi čl. 387. ZPP-a stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti, a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, na koju sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP-a.

Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu i vraćanje tužiteljice na rad.

U postupku pred općinskim i županijskim sudom utvrđeno je da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme na poslovima učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, da je tužiteljica Programom rješavanja viška djelatnika od 1. rujna 1995. utvrđena tehnološkim viškom kao učitelj tjelesne i zdravstvene kulture, ali joj tada nije otkazan ugovor o radu, već je raspoređena na poslove profesora engleskog jezika kao nestručna zamjena u školskoj godini 1995/1996 i u početku školske godine 1996/1997. Također je utvrđeno da je u školskim godinama 1995/1996 i 1996/1997 tužiteljica obavljala poslove učitelja engleskog jezika kao nestručna zamjena, dok je tijekom školske godine 1997/1998 bila na porodiljinom dopustu, da je tuženik na radno mjesto učitelja engleskog jezika 30. rujna 1997. primio D. Š., koja ima potrebnu stručnu spremu za to radno mjesto, te je 22. travnja 1998. tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen za radno mjesto učitelja tjelesne i zdravstvene kulture.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je odluku o otkazu ugovora o radu i o zahtjevu tužiteljice za zaštitu prava, donio ravnatelj tuženika.

S obzirom na navedena utvrđenja, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili nedopuštenim otkaz ugovora o radu tužiteljici te naložili tuženiku vraćanje tužiteljice na rad i to na poslove učitelja tjelesne i zdravstvene kulture iz razloga, jer je odluku o otkazu ugovora o radu donio ravnatelj, a ne ovlašteno tijelo – školski odbor na prijedlog ravnatelja.

Prema odredbi čl. 87. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine", broj 59/90), osnovom školom upravljaju ravnatelj škola i školski odbor, a djelokrug i način odlučivanja ravnatelja iz školskog odbora utvrđuje se Zakonom i statutom osnovne škole. Iz odredbi Zakona o osnovnom školstvu i Statuta osnovne škole proizlazi da o prestanku ranog odnosa učitelja odlučuje školski odbor, a što između stranaka i nije sporno.

Kako je u postupku utvrđeno da je odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici donio ravnatelj osnovne škole, a ne ovlašteno tijelo – Školski odbor, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili nedopuštenim odluku o otkazu ugovora o radu.

Prema odredbi čl. 115. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR) ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naredit će vraćanje radnika na posao.

Za vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljica je imala sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, iako je privremeno obavljala poslove učitelja engleskog jezika kao nestručna zamjena. Zbog toga, kada se otkaz utvrđuje nedopuštenim, tužiteljica se vraća u ravnopravni status određen ugovorom o radu pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su naložili vraćanje tužiteljice na radno mjesto učitelja tjelesne i zdravstvene kulture. Pri tome treba reći, da ako u ispunjenu svoje obveze tuženik neće biti u mogućnosti vratiti tužiteljicu na to radno mjesto, ispunit će svoju obvezu vraćanja na posao i ako tužiteljicu rasporedi na poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi.

Prema tome, nije se ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a).

Zbog iznesenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu 23. ožujka 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.