Rev-1366/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1366/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š. iz P., koje zastupa Đ. L., odvjetnik iz P., protiv tuženog L. d.d. P. iz P., radi isplate, odlučujući o reviziji izjavljenoj od tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli od 8. prosinca 1997. godine, br. Gž- 1305/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 17. rujna 1997. godine, br. P-2988/94-15, na sjednici održanoj dana 28. siječnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Puli, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 8. prosinca 1997. godine, br. Gž-1305/97-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Puli od 17. rujna 1997. godine, br. P-2988/94-15 s kojom je naloženo tuženiku platiti tužiteljici svotu od 2.609,77 kn sa zateznom kamatom na svoti od 1.533,29 kn od 15. kolovoza 1994. godine, a na glavnicu počev od 1.076,48 kn od 15. rujna 1994. godine, sve do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 2.392,50 dinara, dok je u ostalom dijelu tužbenog zahtjeva, tj. za svotu od 2.154,97 kn sud tužiteljicu odbio.

Protiv drugostupanjske presude izjavila je revizija tužiteljica zbog pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi, da sudovi nisu mogli odbiti dio tužbenog zahtjeva pozivajući se na odluku Upravnog odbora, budući da se radi o ugovornom odnosu, jer je postojao usmeni sporazum između zaposlenika i poslodavca o visini plaće, te nije bila predviđena mogućnost da se plaća može jednostrano samovoljom tuženika određivati. Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači presude nižestupanjskih sudova na način da usvoji tužbeni zahtjev.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a Državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: itovao na sadržaj revizije.

53/91., dalje ZPP) nije se oč

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe iz ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava u smislu čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Odbijajući dio presuda nižestupanjskih sudova, odnosno revizijom pobijani dio presude temelji se na odluci Upravnog odbora tužitelja donijetoj na sjednici 30. rujna 1994. godine u plaći v.d. direktora za mjesec rujan 1994. godine, tj. o plaći tužiteljice. U toj odluci stoji da se tužiteljici utvrđuje visina plaće u visini prosjeka netto plaće radnika za odnosni mjesec. U obrazloženju te odluke stoji, da se ona temelji na činjenici da je tužiteljica u obavljanju svoje službene dužnosti svjesno učinila propust s kojim je nanijeta velika šteta tuženiku zbog izgubljene zarade, pa je za to osobno odgovorna. Naime, tužitelj je bio u prilici da bude sudionik u natječaju za izvođenje radova na bojenju 130 stupova dalekovoda, koji je raspisala E.P.. Tužitelj je za E. obavio bojanje 4 stupa dalekovoda kao uzorak od čega je ovisilo dobivanje posla za bojanje spomenutih 130 stupova. Zlorabeći svoj položaj tužiteljica je propustila na natječaj dostaviti ponudu tužitelja, da bi umjesto toga dostavila ponudu vlastite tvrtke P. d.o.o. P.. Prema odluci o plaći direktora donijetoj prije stupanja u radni odnos tužiteljice Upravni odbor tužitelja je mogao za svaki pojedini mjesec odlučiti drugačije o visini plaće, nego što je to bilo utvrđeno odlukom od 16. veljače 1994. godine, u kojoj stoji da se plaća v.d. direktora utvrđuje u visini prosjeka netto plaće radnika odnosno mjeseca pomnoženog s koeficijentom do 3,50, na čemu temelji tužbu tužiteljica. Presude nižestupanjskih sudova su prema tome, zakonite, jer je visina plaće utvrđena u skladu s odredbom čl. 49. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91).

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje se poziva revidentica, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 28. siječnja 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.