Rev-2340/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2340/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.M. iz T., koga zastupa punomoćnik I.P., odvjetnik iz P., protiv tuženika: 1/ A.P. iz Italije, T., koga zastupa punomoćnik D.F., odvjetnik iz P., 2/ O.G. iz Italije, T., i 3/ E.M. iz T., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju prvotuženika A.P. protiv presude Županijskog suda u Puli od 28. studenog 1994.g. br. Gž 1042/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču od 8. travnja 1994.g. br. P 126/93, u sjednici održanoj dana 16. rujna 1999.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija prvotuženika A.P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Utvrđuje se prema tuženima P.A., G.O. i M.E., da je tužitelj M.R. samovlasnik nekretnina čestice kat. br. 1181, upisane u zk.ul.br. 370, k.o. T., te su tuženi dužni tužitelju M.R. izdati ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos nekretnina na ime tužitelja, odnosno dozvoliti da se izvrši ispravak u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču, inače će istu zamijeniti po pravomoćnosti ova presuda, u roku petnaest dana.

Tuženici su dužni tužitelju nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 492.000 HRD, u roku petnaest dana."

Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te drugostupanjske presude izjavio je prvotuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odnosno ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

– 2 –

U dosadašnjem tijeku postupka utvrđene su slijedeće odlučne okolnosti:

- Tužitelj je dana 11. studenog 1985.g. sklopio sa sada pok. P.A. ugovor o dosmrtnom uzdržavanju predmet kojega su bile i sporne nekretnine.

- Nakon smrti P.A. vođen je ostavinski postupak (u kojem tužitelj nije sudjelovao), te je jednim od njenih nasljednika proglašen revident, koji je u tom svojstvu i upisan u zemljišnim knjigama kao nositelj prava korištenja spornih nekretnina.

Tužitelj u ovoj pravnoj stvari tvrdi da navedene nekretnine pripadaju njemu temeljem spomenutog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Nižestupanjski su sudovi udovoljili tužbenom zahtjevu jer su ocijenili da je tužitelj za razliku od prvotuženika savjesni stjecatelj.

Ne stoji revidentova tvrdnja da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP), jer pobijane presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, a nije se ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Glede pravilnosti primjene materijalnog prava jedini revizijski prigovor prvotuženika sastoji se u tvrdnji da je on bio savjesni stjecatelj sporne nekretnine. Ta okolnost je međutim po shvaćanju ovog Vrhovnog suda posve neodlučna u ovoj parnici.

Nižestupanjski sudovi i prvotuženik pokušavaju sporni odnos stranaka razriješiti kroz primjenu pravila o stjecanju vlasništva u slučaju kad je više osoba zaključilo posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva na istoj nekretnini pri čemu savjesnost stjecatelja igra određenu ulogu. Navedena pravila primjenjuju se međutim samo onda kad svaki od više singularnih sukcesora smatra da je stekao pravo vlasništva određene nekretnine. Tuženici su međutim nasljednici, dakle univerzalni sljednici sada pok. P.A. te je posve pogrešno njihov pravni položaj poistovijetiti s onim koji imaju singularni sljednici. Prema odredbi čl. 145. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71 i 47/78) nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do iznosa vrijednosti nasljeđene imovine, pa je tako na tuženike, uz ostalo i na revidenta, prešla obveza sada pok. P.A. da na tužitelja prenese pravo vlasništva sporne nekretnine i to neovisno o tome da li su ti tuženici bili savjesni, tj. da li su znali odnosno mogli znati da je sada pok. P.A. otuđila sporne nekretnine. Zato je tužiteljev zahtjev osnovan.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 16. rujna 1999.g.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.