P-1742/2020-61 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1742/2020-61

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Miroslavu Šariću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1. ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. JŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3. ČŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženice pod 2 i pod 3. zastupane po punomoćniku Borisu Radanu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika pod 1. i 2., 7. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi puta, površine 86 m2 te k. č. br. [katastarska čestica], u naravi puta, površine 11 m2, obje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Kaštel Lukšić Općinskog suda u Splitu, u cijelosti, 1/1 (jednoj jednini) dijela."

II Nalaže se tužitelju da tuženicama pod 2. i 3. u roku od 15 dana isplati trošak ovog postupka u iznosu od 1.951,54 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 2. lipnja 2020. tužitelj navodi da je stvarni vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] ukupne površine 97 m2, a koje čestice u naravi predstavljaju put, a koje nekretnine je tužitelj 1980. kupio od prednice tuženika pok. TŽ za iznos od 12.000 DEM te da je u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu spomenutih nekretnina 40 godina.

2. U odgovoru na tužbu tužena pod II i III osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako tužitelj nije zaključio nikakav ugovor o kupoprodaji s njihovom majkom koja je u međuvremenu preminula, a da tužitelj ima pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva onda ishodio taj upis još davno prije, za života prednice tuženika. Ujedno i tuženik pod I. osporava tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Među strankama je sporno da li je tužitelj s prednicom tuženika zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine, odnosno stekao pravo vlasništva dosjelošću kako to tužitelj potražuje postavljenim tužbenim zahtjevom pa je dužan dokazati da je kao samostalni posjednik kojem je posjed bio pošten posjedao nekretninu 20 godina .

4. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96.)

4.1. Člankom 159. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Ukoliko posjed barem pošten tada posjednik stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

4.2. Člankom 18. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Stavkom 3. istog članka propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u priloženu dokumentaciju, vještačenje po vještaku za geodeziju kojim je identificiran predmet spora (list 107-110), saslušanje tužitelja, tužene pod 2. i 3., (list 156-159 spisa), saslušanje svjedoka GŽ (list 164-167 spisa), saslušanje svjedoka IŽ i FŽ (list 201-204 spisa) dok sud nije uzeo u obzir dokaze koje su priložene spisu nakon zaključenja prethodnog postupka.

6. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. 80/22., 114/22.), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

- pregledom povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da su tuženi svaki za po 1/3 dijela vlasnici čest. zem. [katastarska čestica], kao nasljednici prijašnje vlasnica pok. TŽ ž. J

- člankom I Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 17. kolovoza 1979. zaključenog između pok. TŽ kao prodavateljice i GŽ i UŽ kao kupaca utvrđena je da je predmet kupoprodaje površina od 481 m2 čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] dok se ostatak čestice od 96 m2 u cijeloj duljini sa zapadne strane ostavlja za put šogoru OŽ. Člankom II ugovorena je cijena od 120 DM po m2. Kao svjedoci ugovora potpisani su VŽ i OŽ.

-pregledom prikaza mjesta očevida utvrđeno je da nekretnine u naravi predstavljaju put. (list 109-110 spisa).

7. Tužitelj EŽ u svom iskazu navodi da je utužene nekretnine kupio 1979. godine za 12.000,00 DEM, a novac je TŽ umjesto njega predala supruga VŽ. Tom predaji novca prisustvovali su AŽ i GŽ, koji je kupio neku drugu nekretninu od prodavateljice. Ugovor nije zaključen i pisanom obliku, ali postoji pisani trag o predanom novcu i zaključenom ugovoru o kupoprodaji, ali tužitelj ne zna gdje se nalazi. Posao uknjižbe prava vlasništva prepustio je OŽ, pokojnom susjedu, koji to nije obavio. Obitelj OŽ isto koristi taj put, a njega nitko nikada nije ometao u korištenju tog jedinog pristupnog puta do kuće. Zemlju na kojoj je gradio kuću kupio je od LŽ (Č).

7.1. Tužena pod 2. EŽF navodi kako je njena majka pok. TŽ prodala zemljište GŽ i tužitelju na kojima su oni izgradili kuću, a između ta dva zemljišta postojao je pristupni put koji nije bio predmet kupoprodaje. Zasigurno joj je poznato da je njena majka tužitelju prodala zemljište na kojoj je on izgradio kuću i na kojem živi. Nije joj poznato da li je njena obitelj vlasnica neke druge susjedne nekretnine. Navode svoje sestre u cijelosti potvrđuje i tužena pod 3. ČŽF koja dodatno navodi da je majka nikada nije rekla da je prodala ovaj pristupni put niti ju je itko za to kontaktirao.

7.2. GŽ potvrđuje da je od pok. TŽ kupio zemljište na kojem je izgradio kuću, a o čemu je sačinjen kupoprodajni ugovor i potpisan kod odvjetnika. Istog tog dana i VŽ, (supruga tužitelja) isplatila je TŽ kupoprodajnu cijenu za put, ali se ne može sjetiti da li su zaključili ugovor u pisanom obliku dok se sjeća cijene od 12.000 DEM. Svjedok navodi da se on ne koristi putem koji vodi do kuće JŽ. Prilikom zaključenja ugovora o kupnju kod odvjetnika su bili prisutni OŽ, VŽ, pokojna TŽ i on. TŽ nije mu htjela prodati dio zemljišta već je htjela prodati cijelu parcelu pa je taj dio puta kupio EŽ. OŽ zastupao je JŽ s kojim se prethodno dogovorio da će se koristiti tim putem koji kupuje JŽ, a da će on zauzvrat koristiti dio jedne druge parcele OŽ. Ne sjeća se da bi u ime OŽ u ime JŽ potpisivao nešto.

7.3. IŽ navodi kako mu je poznato da je EŽ od ŠŽ kupio zemljište na kojem je izgradio kuću. Istovremeno je kupio i put od TŽ koja je inače teta od svjedoka, a njegov otac, pok. OŽ, bio je prisutan kada je VŽ isplatila kupoprodajnu cijenu TŽ za kupnju puta. Taj put koristi i njegova obitelj. Njegov otac nije bio pravnik, ali je pomagao JŽ vezano za ovu kupoprodaju. Njegov pokojni otac i EŽ da su se dogovorili da će oni koristiti kao put zemljište koje JŽ kupi od pok. ŽŽ, a zauzvrat će oni dati JŽ da se koristi dijelom čest. zem. [katastarska čestica] kako bi mogao doći do svoje kuće.

8. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud nije uzeo kao dokazan činjenični navod tužitelja prema kojem je zaključio ugovor o kupoprodaji utuženih nekretnina s pok. TŽ, prednicom tuženika i za to joj isplatio kupoprodajnu cijenu. Prije svega, na okolnost zaključenja tog ugovora kontradiktorni su navodi tužitelja kako s navodima svjedoka, tako i s priloženom materijalnom dokumentacijom. Tako primjerice tužitelj u iskazu spominje da je od TŽ sporni put kupio godinu ili dvije nakon što je s njom GŽ zaključio ugovor o kupoprodaji.

8.1. Protivno tome GŽ tvrdi da je EŽ utuženo zemljište od TŽ kupio istog dana kada je i on s njom zaključio ugovor o kupoprodaji zemljišta na kojoj je poslije izgradio kuću, povodom čega su kod jednog odvjetnika u Splitu bili prisutni GŽ, OŽ, pok. TŽ te VŽ. Ukoliko su sve te osobe tog dana bile kod odvjetnika radi zaključenja ugovora o kupoprodaji ostaje nejasno zašto je jedan zaključen u pisanom, a drugi u usmenom obliku. Ukoliko su se tog dana kod odvjetnika zaključila oba ugovora onda odvjetnik u jednom ugovoru zasigurno ne bi naznačio da se dio zemljište ostavlja za put OŽ ukoliko je to isto zemljište predmet druge kupoprodaje kupca JŽ. Isto tako odvjetnik bi inzistirao da se i taj drugi ugovor o kupoprodaji zaključi u pisanom obliku, a sve kako bi se kupac mogao upisati kao vlasnik kupljene nekretnine.

8.2. Naime, tužitelj tvrdi da je on kupio upravo taj dio zemljišta koji je prema ugovoru ostavljen za put OŽ, pa ostaje nejasno zbog čega se nigdje ne spominje ime JŽ ili njegove supruge VŽ, koja je naznačena samo kao svjedok ugovora u kojem GŽ kupuje od Milke Tvrdeić 481 m2 čest. zem. [katastarska čestica], a dio od 96 m2 iste čest. zem. ostavlja OŽ za put. Nelogično je da JŽ zastupa OŽ kada je na zaključenju ugovora bila i njegova supruga VŽ te zbog čega je potvrda o predaji novca ostala kod OŽ kada je taj novac predala VŽ.

8.3. Nije sporno da su tijekom dokaznog postupka svi saslušani svjedoci potvrdili tužiteljeve navode da je on kupac utuženih nekretnina, ali iz kontradiktornosti njihovog kazivanja koji su ujedno protivni materijalnoj dokumentaciji te osobne zainteresiranosti pojedinih svjedoka koji se koriste spornim putem sud iskaze tih svjedoka nije prihvatio kao pouzdane i istinite. Isto tako iskazi pojedinih svjedoka potrebno je sagledati u kontekstu dobrosusjedskih odnosa s tužiteljem dok obitelj tuženika ne živi na području [adresa] dulje od 40 godina.

8.4. Kako sud nije utvrdio da je tužitelj kupio predmetne nekretnine to se usprkos činjenici što se tužitelj nesporno neometano koristio utuženim putem ne može tvrditi da je bio pošteni posjednik spomenutih nekretnina pa samim time nisu ispunjenje pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Tim više, činjenicom što je tužiteljeva supruga sada pok. VŽ kao svjedok potpisala ugovor u kojem je naznačeno da se OŽ ostavlja za put 96 m2 tužitelju je bilo poznato da mu ne pripada pravo na posjed tog dijela nekretnine, ostavljenog drugoj osobi na korištenje.

9. Slijedom svega iznesenog, prema stajalištu i utvrđenjima ovog suda tužitelji nisu dokazali postojanje osnova stjecanja prava vlasništva utuženih nekretnina zbog čega je odlučeno kao u izreci.

10. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP- a.

10.1. Tuženici pod 2. i 3. koji su zastupani po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50., Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23., dalje: ZSP), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/23.),i priloženi popis parničnog troška. Tuženik pod 1. nije popisao parnični trošak.

11. Tako je tuženiku pod 2. i 3. prema naznačenom vrijednosti predmeta spora u tužbi odmjeren trošak za svaku poduzetu radnju po 100 bodova i to temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav odgovora na tužbu od 30. studenog 2020., za sastav podneska od 8. lipnja 2021., za sastav podneska od 18. listopada 2021.,zatim po 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 7. lipnja 2021., od 7. veljače 2025., 13. ožujka 2025., te 28. svibnja 2025. što ukupno iznosi 700 bodova koji iznos je potrebno temeljem Tbr. 40. t.1. Tarife uvećati za 10% zbog zastupanja dvije osobe što iznosi 770 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.540,00 eura, a sa zatraženim PDV-om 1.925,00 eura čemu je potrebno pridodati zatraženi trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 kuna/26,54 eura što onda iznos 1.951,54 eura, a na koji iznos tuženici pod 2. i 3. nisu zatražili zakonske zatezne kamate.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 7. srpnja 2025.

S U D A C:

Branko Karaman

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik pod 1.

- pun. tuženika pod 2. i 3.

- u spis.