Rev-105/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 105/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović Ivanišević, Ivke Zlokić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz G. P., privremeno u V., koga zastupa punomoćnik B. M., dipl. iur. I. V., protiv tuženika Grada Orahovice, koga zastupa S. H., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 26. rujna 2002. godine, br. Gž- 1835/02-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Orahovici od 10. lipnja 2002. godine, br. P-119/01, u sjednici održanoj dana 14. srpnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja I. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je predloženo da se tuženika obveže da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 260.450,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe do isplate.

Tužitelj je izjavio reviziju zbog svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. i st. 2. toč. 13. ZPP i pogrešne primijene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske presude preinače i prihvati tužbeni zahtjev ili ukinu i predmet vrati na ponovo suđenje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Neosnovano se u reviziji ističe da u drugostupanjskoj presudi nisu izneseni razlozi o relevantnim žalbenim navodima, te da je time učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 1. i 2. ZPP. Naime, odredba čl.365. ZPP određuje u kojima granicama drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu, dok se odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisuje koje je žalbene navode drugostupanjski sud dužan ocijeniti, tako da u obrazloženju drugostupanjske presude trebaju biti ocijenjeni žalbeni navodi koji su od odlučnog značenja i navedeni razlozi koje je sud uzeo u obzir po službenoj dužnosti. U obrazloženju drugostupanjske presude određeno su navedeni činjenični i materijalnopravni razlozi zbog kojih sud smatra da tuženik u ovom sporu nije pasivno legitimiran, pa stoga ni odgovoran za naknadu sporne štete.

U reviziji je samo navedeno da su nižestupanjski sudovi počinili i bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, bez određivanja u čemu se sastoje nedostaci pobijanih presuda tako da ih se ne može ispitati, zbog čega ovaj sud ne može ispitivati osnovanost ovog revizijskog razloga. Kako nije počinjena povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na čije postojanje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredba parničnog postupka.

Predmet ovoga spora je zahtjev za naknadu štete, koju je tužitelj pretrpio na svojoj imovini (nekretninama i pokretnim stvarima) u selu G. P., jer su majka i supruga tužitelja povodom Odluke Kriznog štaba u bivšoj Općini O. o evakuaciji mještana iz mjesta G. P. od 30. siječnja 1992. godine, morale napustiti selo. Budući je u postupku utvrđeno da je Odluku od 30. siječnja 1992. godine donio isključivo Krizni štab osnovan za tadašnju Općinu O., nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, ocijenivši da tuženik u ovom sporu nije pasivno legitimiran.

Revident smatra da bi tuženik odgovarao za posljedice Odluke Kriznog štaba od 30. siječnja 1992. godine, jer da je taj Krizni štab bio i tijelo prednika tuženika za čiji rad odgovara teritorijalna jedinica, uz to da je donošenju navedene Odluke sudjelovala Općina O., a u njezinom provođenju njezini zaposlenici, pa da bi u ovom slučaju postojala podijeljena ili solidarna odgovornost tuženika.

Prema toč. I Odluke Predsjednika Republike o kriznim štabovima od 27. kolovoza 1991. godine (toč. I Odluke – Narodne novine 44/91; dalje Odluka) Vlada Republike Hrvatske, suglasno svojim ustavnim obvezama i ovlastima bila je dužna osigurati jedinstveno i usklađeno djelovanje izvršnih i upravnih tijela državne vlasti u Republici, te privrednih i društvenih djelatnosti u uvjetima neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike ili ratnog stanja, kao i pozadinsku podršku i svu ostalu pomoć zapovjedništvima i jedinicama oružanih snaga. U tu svrhu su bili osnovani Krizni štab Vlade Republike Hrvatske i općinski krizni štabovi kao koordinativna tijela. Toč. III Odluke bilo je određeno tko na nivou općine po svojoj funkciji postaje članom kriznog štaba. Dakle, iz citirane odredbe Odluke jasno proizlazi da su krizni štabovi bili osnivani na temelju Odluke Predsjednika Republike i da su na nivou općina bili koordinativna tijela Kriznog štaba Vlade Republike Hrvatske, pa tako i Krizni štab ranije Općine O., a ne tijela općina, a osobe koje su po službenoj dužnosti ušle u krizni štab, djelovale su i donosile odluke, kao i odluke provodile u ime kriznog štaba, a ne tijela ili pravne osobe čiji su bili djelatnici. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da bi prednik tuženika bio sudonositelj Odluke o evakuaciji iz sela G. P.. Stoga, su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev zbog nedostatka pasivne legitimacije, budući da tuženik ni po kojoj osnovi nije odgovoran za posljedice i provođenje Odluke o evakuaciji Kriznog štaba, pa tako ni za štetu koju je prema navodima u tužbi tužitelj pretrpio.

Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori pročišćeni tekst 6/99 i 8/99) s Protokolima uređuje, na što i njezin naziv upućuje, zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a pitanje štetnika i odgovornosti za konkretnu štetu uređuje se domaćim materijalnopravnim propisima, u skladu s kojima su donesene nižestupanjske presude.

Dosljedno izloženom stajalište je ovoga suda da nisu ostvareni revizijski razlozi, zbog čega je revizija tužitelja odbijena na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. srpnja 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.