Rev-542/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 542/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Branka Hrvatina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz O., zastupanog po punomoćniku D. O., odvjetniku iz O., protiv tuženice A. K. iz V., zastupane po punomoćniku I. L., odvjetniku iz O., radi utvrđenja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 06. lipnja 2002. godine, broj: Gž-3341/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 17. rujna 2001. godine, broj: P-1533/01, u sjednici održanoj dana 15. prosinca 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja na utvrđenje, da nije pravno valjan ugovor o darovanju zaključen između stranaka 31. srpnja 1997. godine, kojom tužitelj kao darovatelj daruje tuženici kao daroprimateljici 1/2 stana u O., ukupne površine 56,22 m², pobliže opisanog u izreci te presude, slijedom čega isti ne proizvodi pravne učinke, pa se tuženici nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

Ujedno je tuženica obvezana tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.416,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinači pobijana presuda i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija kao neosnovana odbije, dok se o reviziji nije izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Na temelju činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi slijedeće:

- da su stranke bivši bračni drugovi koji su predmetni stan otkupili, te su bili nositelji stanarskog prava temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i da su se na ravne dijelove upisali kao suvlasnici u zbirku isprava PU – 6820/zk.ul. 1238 k.o. Osijek 1994. godine,

- da su stranke zaključile pismeni ugovor o darovanju 31. srpnja 1997. godine kojim tužitelj daruje tuženici svoj suvlasnički dio u 1/2 dijela, te da je ovaj ugovor tužitelj potpisao pred javnim bilježnikom koji je to svojom ovjerom i potvrdio,

- da je tuženica već 1993. godine napustila predmetni stan kojeg je nakon razvoda braka koristio tužitelj kada je zasnovao i drugi brak,

- da tuženica nije stupila u posjed stana u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju, već je tužitelj i dalje ostao stanovati u tom stanu, dok ne riješi svoje stambeno pitanje,

- da je tuženica temeljem citiranog ugovora uknjižila svoje pravo vlasništva na cijeloj nekretnini temeljem rješenja Z-1734/98 od 25. kolovoza 1998. godine Općinskog suda u Osijeku.

Prema odredbi čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93) propisano je da je za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposrednom posjedu primatelju potreban javnobilježnički akt.

Kako je navedeni zakon lex specialis u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96 – ZV) i počeo se primjenjivati prije sklapanja spornog ugovora (primjenjuje se od 31. ožujka 1994. godine), to zaključeni ugovor nije pravno valjan, pa stoga ne može proizvesti valjane pravne učinke.

Slijedom izloženog nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su ugovor o darovanju zaključenog između stranaka utvrdili ništavim, te naložili uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, jer zaključeni ugovor nije imao propisanu formu koja je uvjet za njegovu pravnu valjanost.

Činjenica što je ugovor proveden u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti predaju stvari u neposredan posjed nakon stupanja na snagu Zakona o javnom bilježništvu odnosno njegove odredbe čl. 53. st. 1. toč. 3.

Revizijski navodi kojim tuženica objašnjava tužiteljevo zadržavanje posjeda predmetnog stana i nakon 31. srpnja 1997. godine nisu pravno odlučni, kao ni okolnost što je u toč. 4. inače tipskog ugovora tužitelj dan ovjere svog potpisa na predmetnom ugovoru predočio i kao danom njegova deposediranja, kada je nesporno utvrđeno da prava predaja nije uslijedila i to upravo voljom obiju stranaka, kako su s osnovom utvrdili nižestupanjski sudovi.

Budući da nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a toč. 10. na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Trošak odgovora na reviziju tužitelju nije dosuđen u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu, 15. prosinca 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.