Gzz-4/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 4/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz F., zastupanog po punomoćniku E. K., odvjetniku u P., protiv tuženika: 1. B. I. T. U., zastupanog po punomoćnici V. B.-M., odvjetnici u P. i 2. Lovačko društvo "Lane" iz Opatije, M. Laginje br. 14, zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u R., radi naknade štete, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u Zagrebu od 28. svibnja 2003. godine, broj: G-DO-673/03, podignutog protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-156/02 od 12. veljače 2003. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji, broj: P-435/00 od 12. srpnja 2001. godine, u sjednici održanoj 30. lipnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-156/02 od 12. veljače 2003. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Opatiji, broj: P-435/00 od 12. srpnja 2001. godine, kojom su tuženici ad. 1. i 2. obvezani solidarno naknaditi štetu tužitelju u iznosu od 44.611,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. lipnja 1998. godine do isplate, te parnični trošak od 19.443,68 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu koji se odnosi na tuženika ad.1. Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti, a iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženika ad.1.

Tužitelj je odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti predloživši njegovo odbijanje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na njegovom vozilu marke "Audi" reg. oznake … nastale dana 19. ožujka 1998. godine kada je tužitelj u tijeku vožnje državnom cestom broj 3 udario u srnu koja mu je istrčala na kolnik.

Polazeći od utvrđenja:

- da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 63 km/h, na kojoj cesti

- da je dopuštena brzina kretanja bila određena sa 80 km/h,

- da je srna iskočila sa lijeve strane tužiteljeva vozila na kolnik kada je vozilo bilo udaljeno od nje 15 m, te

- da se tužiteljevo vozilo kočenjem moglo zaustaviti bez da zahvati životinju da se kretalo brzinom do 38 km/h, te

- da je na udaljenosti od 2 km i 650 m ispred mjesta nezgode (gledano u smjeru kretanja tužitelja) bio postavljen prometni znak "divljač na cesti"

sudovi su obvezali solidarno tuženika ad.1. i 2. na naknadu štete tužitelju ocijenivši nepostojanje znaka opasnosti "divljač na cesti" na potezu ceste uz lovište na dužini od preko 2,5 km propustom u smislu njenog neodržavanja za sigurno odvijanje prometa.

Prometni znak "divljač na cesti" predstavlja znak opasnosti (čl. 7. st. 29. Pravilnika o prometnim znakovima i signalizaciji na cestama – "Narodne novine", broj: 39/93 – dalje: Pravilnik, koji se primjenjuje na ovaj spor), zbog čega u odnosu na istog ne postoji obveza njegovog ponavljanja, a nakon svakog križanja s drugom cestom, kao što je to odredbom čl. 64. Pravilnika određeno za prometne znakove izričitih naredbi (u tu skupinu prometnih znakova ne spada znak "divljač na cesti"!). Zato prvostupanjski sud neosnovano ukazuje na ovaj propust tuženika ad.1., na što zahtjev za zaštitu zakonitosti pravilno upire.

Odredbom čl. 60. st. 1. Pravilnika određeno je da se prometni znakovi opasnosti postavljaju u pravilu izvan naselja na udaljenosti od 150 do 250 m ispred opasnog mjesta na cesti.

Prema st. 4. tog članka znakovima opasnosti koji su postavljeni na udaljenosti manjoj od 150 m ili većoj od 250 m, mogu biti pridružene i dopunske ploče na kojima se označavaju udaljenosti od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju.

Prema st. 5. tog članka na cestama koje nisu pregledne ili na kojima je dopuštena veća brzina vožnje, te u drugim slučajevima u kojima postoji opasnost da vozač iznenada i nepripremljen naiđe na opasno mjesto na cesti, postavit će se između znaka opasnosti postavljenog na udaljenosti iz st. 1. i 2. tog članka (od 150 do 250 m) i tog opasnog mjesta na cesti jedan ili više istih znakova uz koje će se postaviti i dopunske ploče s naznakom udaljenosti od opasnog mjesta.

Obzirom na nespornu činjenicu da se prostor lovišta proteže uz prometnicu preko 2,5 km na kojoj prometnici je bila dopuštena brzina kretanja od 80 km/h, te da je na čitavom tom potezu postojala opasnost iznenadnog nailaska divljači na cestu, bilo je nužno da tuženik ad.1. u svrhu upozoravanja vozača na takvu moguću iznenadnu opasnost na više mjesta duž lovišta uz prometnicu postavi prometni znak opasnosti "divljač na cesti" popraćen dopunskim pločama s naznakom udaljenosti od opasnog mjesta, a što je tuženik ad.1. međutim propustio učiniti.

Kako je konkretna šteta u uzročno posljedičnoj vezi s propuštenim pravilnim označavanjem opasnosti na toj cesti, dakle stanjem na cesti, to je tuženik ad.1. dužan naknaditi štetu tužitelju sve u smislu odredbe čl. 6. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj: 100/96, 112/97, 76/98), a kako su to nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili.

Zbog navedenog, a kako dakle nisu ostvareni razlozi iz zahtjeva za zaštitu zakonitosti istog je trebalo odbiti, te odlučiti kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 408. u svezi s odredbom čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99).

U Zagrebu, 30. lipnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.