Revr-364/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 364/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. V. iz Z., koga zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. m., Z., koga zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1993/12-2 od 6. prosinca 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-836/09-58 od 28. rujna 2011., u sjednici održanoj 23. rujna 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je postupanjem tuženika povrijeđeno pravo na jednako postupanje prema tužitelju u pogledu organizacije rada i rasporeda poslova, te da se naloži tuženiku da odmah provede radnje u cilju uklanjanja razloga diskriminacije tužitelja. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupak u iznosu od 4.305,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku.

Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (toč.1.), ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (toč. 2.), ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu (toč. 3.).

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, da bi revizija podnesena temeljem odredbe čl. 382. st. ZPP bila dopuštena u njoj kumulativno mora biti određeno navedeno individualizirano pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka u sporu te navedeni razlozi zbog kojih je ono, prema mišljenju revidenta, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj se u reviziji poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP navodeći da o pravnom pitanju glede zabrane diskriminacije nije našao nikakvu rješidbu kojom bi Vrhovni sud RH ustalio sudsku praksu, a može se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o ovom pravnom pitanju imali različita pravna shvaćanja. Pri tome ne navodi određeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ispitujući u skladu s odredbom čl. 392.b ZPP dopuštenost revizije podnesene pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da tužitelj nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg reviziju podnosi, zbog čega revizija nema minimalan sadržaj za njenu dopuštenost.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. b. st. 2. ZPP reviziju odbaciti. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna radi vođenja parnice (čl. 166. st. 1 u vezi čl. 155. st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 23. rujna 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.