I Kž-649/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 649/1997-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Katice Jelić, Vesne Vrbetić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.B., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 18. listopada 1996. godine br. K-14/95, u sjednici održanoj 17. ožujka 1998. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske M.V.,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbe opt. M.B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i izriče da je opt. M.B. djelom iz izreke pobijane presude počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće iz čl. 272. st. 1. i 3. Kaznenog zakona.

II. Uslijed odluke pod toč. I. opt. M.B. se na temelju čl. 272. st. 3. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

III. Odbija se kao neosnovana žalba opt. M.B. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu, presudom od 18. listopada 1996. godine br. K-14/95 proglasio je krivim opt. M.B. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa, teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH i na temelju čl. 161. st. 2. KZRH u svezi čl. 38. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju čl. 63. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije na vrijeme od dvije godine, računajući od pravomoćnosti time da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja te mjere.

Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP/93 optuženik je obvezan na naknadu troškova krivičnog postupka iz čl. 87. st. 1. toč. 1. do 5. ZKP/93 u iznosu od 2.280,00 kn, te paušalnom iznosu iz toč. 6. istog zakonskog propisa u iznosu od 300,00 kn.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M.K., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

i odluke o kaznenoj sankciji, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žali se i optuženik osobno zbog odluke o kazni, smatrajući je previsokom.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP/93, u pismenom podnesku od 16. siječnja 1998. godine br. DOKŽ-29/98 predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93 i čl. 354. st. 2. ZKP/93 optuženik navodi da su razlozi presude proturječni, te da je povrijeđeno pravo obrane kada je sud odbio dokazni prijedlog za provođenjem rekonstrukcije radi utvrđivanja stvarne udaljenosti zavoja iz kojeg je došao optuženik i mjesta udara. Razlozi žalbe zapravo ukazuju da se optuženik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da kada bi se utvrdilo da je zavoj, iz kojeg je dolazio optuženik, 80 m daleko od mjesta sudara pa ukoliko se prihvati da je u trenutku reakcije vozača kamiona, međusobna udaljenost vozila bila 88 m, proizlazio bi zaključak da je vozač kamiona započeo s kočenjem prije nego je vozilo optuženika za njega predstavljalo opasnost.

S obzirom da je sud prvog stupnja za svoje utvrđenja dao jasne i razumljive razloge, koje istina žalitelj ne prihvaća, nije ostvaren ovaj žalbeni osnov.

Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje pa žalba optuženika nije osnovana niti u tom dijelu.

Optuženik u žalbi polemizira sa nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, u gore iznesenom pravcu, gubeći iz vida da se pobijana presuda ne temelji isključivo na tom nalazu, već na iskazu oštećenika F.K., te ostalim provedenim dokazima koji svi upućuju na zaključak da je uzrok ove prometne nesreće prelazak vozila optuženika na lijevu stranu kolnika.

Naime, kako to proizlazi iz zapisnika o uviđaju, skice lica mjesta i fotoelaborata vozač kamiona je započeo s kočenjem na svojoj desnoj strani kolnika, a tragovi kočenja posebno dobro vidljivi na fotoelaboratu ukazuju da nije u vožnji prelazio na svoju lijevu stranu, te da nije došlo do neuobičajenog ponašanja vozila na ceste. Stoga je sud prvog stupnja opravdano prihvatio i iskaz oštećenika K. koji je iskazao da je poduzeo kočenje kada je ugledao nadolazeće vozilo iz jednog zavoja, na svojoj strani ceste. Kako se vozilo nastavilo kretati njemu u susret, ne vraćajući se na svoju stranu, skrenuo je u lijevo da izbjegne frontalni sudar. Da je oštećenik mogao vidjeti vozilo optuženika na dovoljnoj udaljenosti proizlazi i iz zapisnika o uviđaju gdje je konstatirana udaljenost mjesta sudara od zavoja iz kojeg je izašao optuženik oko 100 m.

Dakle, svi navedeni dokazi su suglasni i sud prvog stupnja je opravdano odbio prijedlog obrane koji se ponavlja i u žalbi, za provođenje rekonstrukcije, a budući optuženik uopće ne iznosi obranu svi navodi obrane su zapravo hipotetičke naravi i sud prvog stupnja ih je opravdano otklonio i to nakon provedenog prometnog vještačenja kojim je potvrđen u cijelosti iskaz svjedoka K.

Naime, provedenim prometnim vještačenjem je utvrđeno da se vozilo oštećenika kretalo prije sudara brzinom od 50 km/sat kako to proizlazi iz tahograma, a vozilo optuženika oko 71 km/sat odnosno u rasponu

I Kž 649/1997-3

od 64 do 78 km/sat, što je i sudarna brzina budući ovo vozilo uopće nije kočilo za razliku od kamiona, te da je u trenutku sudara kamion bio ukošen u lijevo za oko 10 stupnjeva što je po vještaku najvjerojatnije posljedica izbjegavanja frontalnog sudara, a što je i naveo oštećenik u svom iskazu. U trenutku sudara vozilo optuženika je cijelom svojom širinom bilo na sebi lijevom kolničkom traku, a sud prvog stupnja utvrđuje i uzrok tome nalazeći ga u alkoliziranosti optuženika koji optuženik u žalbi niti ne osporava.

S obzirom da je prometni vještak naveo da je u trenutku reagiranja vozača kamiona kočenjem međusobna udaljenost vozila bila oko 84 m odnosno 88 m time je samo, s obzirom na utvrđenu preglednost, potvrđen navod svjedoka K. da je vidio vozilo optuženika na svojoj strani i da je to uzrok njegova kočenja i skretanja u lijevo da izbjegne frontalni sudar. S obzirom da se nalaz i mišljenje prometnog vještaka u žalbi optuženika argumentirano ne dovodi u sumnju neosnovan je prijedlog za provođenje rekonstrukcije i novog prometnog vještačenja.

Stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Budući je u međuvremenu donesen i stupio na snagu Kazneni zakon (NN br. 110/97) koji je za optuženika za odnosno djelo blaži, sud je povodom žalbe optuženika preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, kao u izreci ove presude, a u skladu s čl. 3. st. 2. Kaznenog zakona.

Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da je sud trebao uzeti u obzir protek vremena te olakotno cijeniti da je učesnik domovinskog rata, da je i sam zadobio povrede, da je veći dio štete naknadio, te da će njegovim odlaskom na izdržavanje kazne ostati nezbrinuti njegovi roditelji kojima nema tko pomoći.

Sve navedene okolnosti koje navodi optuženik u žalbi predstavljaju olakotne okolnosti, uz one koje je utvrdio sud prvog stupnja međutim, one nisu takvog kvaliteta da bi uzrokovale blaže kažnjavanje pa niti s obzirom na preinaku pobijane presude. Stoga je optuženiku izrečena ista kazna kao i po sudu prvog stupnja, koja je i po ocjeni ovog suda, uz zakonito i pravilno izrečenu sigurnosnu mjeru, podobna da ostvari svrhu kažnjavanja.

S obzirom na navedeno trebalo je presuditi kao u izreci ove presude, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 17. ožujka 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Milan Gudelj v.r.